Jedan od zanimljivijih trenutaka subotnjeg finala državnog vaterpolskog prvenstva, druga utakmica, u Zagrebu između Mladosti i Jadrana. Nije bio odlučujući trenutak, ali jest na svoj način "zgodan". Dakako, kako komu odnosno kakve su čije navijačke sklonosti. Uglavnom...
Zadnja minuta prve četvrtine, 3:2 za Mladost, napad Jadrana. Jerko Marinić Kragić na lijevoj strani, točno ispred novinarskih mjesta. Gleda komu dodati, ali... Pras po golu. I, 3:3. Uočio je pogrešku vratara, inače i opet generalno sjajnog Ivana Marcelića. Nakon tekme, dio razgovora baš ove dvojice igrača išao je ovako.
- O vidi ga, "krivo oko" - reče Marcelić, aludiravši na pojam kad se igrač pravi da ne gleda ondje gdje će uputiti loptu.
- A, di si iša ti? Vidia san da si se maknia naprid, kut prazan i... - pojašnjava Marinić Kragić.
- Znaš što, to se ne računa - kroz smiješak će Marcelić.
- E, a dobro. Onda nije 9:7 nego 8:7 za nas. Može - jednako će s osmijehom na usnama JMK.
To je inače bio tek prvi gol od ukupno tri koliko ih je ukupno Jere, mi ga pišemo kraće JMK, dakle Jerko Marinić Kragić dao u finalu. Najbolji strijelac ne samo Jadrana, već cijele finalne utakmice. Da, izgleda da je "u krizi". Inače, neposredno prije predstavljanja igrača uoči susreta, iz zvučnika bazena uz Savu orilo se - "...i lancem, i kolcem, i bokserom u glavu, udari, razvali za Dinamovu slavu...". Himna Modrih. Možda baš i trenutak dodatnog nadahnuća za JMK.
- Ha, ha, ma ne. Domaćin ima pravo puštati štogod hoće, želi. Zagreb je grad Dinama, tako se i kaže. Ne, nisam razmišljao uopće o tomu, niti čuo iskreno. Bio sam fokusiran na utakmicu. Znamo koliko je Mladost opasan suparnik. Znali smo da moramo shvatiti utakmicu više nego ozbiljno i mislim da smo pokazali da smo u tim momentima nužne koncentracije, bili pravi, dobri, brzi.
U tri-četiri rečenice sažeto je finale i velikih 2-0 Jadrana u finalnoj seriji za naslov prvaka Hrvatske.
- Mirnoća, posebno u prve tri četvrtine i kada smo vodili 4 razlike, to je bilo presudno. U zadnjoj četvrtini, možda smo trebali napadati više, snažnije. To je ono standardno gotovo. Vodiš četiri razlike i počneš se braniti. To nikako da naučimo. Znalo nas je to koštati i u reprezentaciji u nekoliko navrata. Jedino što smo se sad ipak dobro branili, Marko BIjač odličan na golu, imali smo nešto blokova na kraju.
Dometnuo je još JMK - "nije gotovo, kao da je 0-0, tako ćemo se postaviti u trećoj finalnoj utakmici". Pripomenuo je Jero i još ponešto. U biti, samo potvrdio ono što je u razgovoru za SN prije mjesec, mjesec i pol već rekao. Nakon sezone, negdje u lipnju će na operaciju ramena. Mora se riješiti bolova, odnosno ozljede koju "vuče" već godinu dana. U Singapuru, na SP ovog ljeta ga dakle sigurno neće biti. Nedostajat će ondje, nedostajat će Barakudama. Njegova agresivnost, golovi, emocije... No dobro, nije kraj, dakako. Vidimo mi JMK već 2026. u beogradskoj Areni, na EP. Golovi usred Srbije s prepoznatljivom šakom pobjednika u zraku.
Kad smo kod pobjednika, za "formulu" pobjede jadranaša smo priupitali Juru. Juru Marelju, stratega koji Splićane vodi sada vrlo blizu i trećeg uzastopnog naslova prvaka.
- Naša obrana i energija koju unosimo je ključ svega. Ona se pokazala uvijek kao najbitnija. Naravno, imamo mi genijalce u napadu koji su spremni iskreirati uvijek nešto, ali obrana je naš "forte". Mi je mijenjamo u odnosu na suparnika. U ovom smo trenutku odabrali neke igrače Mladosti koje smo "markirali".
Nije tajna, to su bili Franko Lazić i Konstantin Harkov. Obojicu ste i opteretili osobnim pogreškama, "izbacili na kraju treće, početku zadnje četvrtine. Harkov je potpuno neutraliziran.
- Je, ali u Splitu u prvoj utakmici moram priznati to nismo uradili dobro. Tamo smo išli "markirati" Luku Bukića, ali on nam je tamo postigao 3 gola, "pobjegao ispod radara" i samo pokazao svoju kvalitetu.
Prednost u finalnoj seriji 2-0 nije kraj priče, ali opet nije ni daleko od trona. Štoviše.
- Ako ćemo apostrofirati onu staru da je povijest učiteljica života, bilo je situacija, finalnih serija kada su se "okretali" rezultati iz 0-2 do 3-2 - spomenuo je trener Marelja.
- Ja se iskreno nadam da toga neće biti sada, međutim još je jedan mikro-korak prema našem cilju je napravljen. Sad treba napraviti i onaj najveći. Igrači znaju, vjerujem da su svjesni i odmah sam im rekao nakon ove utakmice, da ništa riješeno nije i da je sav fokus sada na sljedećoj suboti u Splitu. Moramo biti maksimalno oprezni jer Mladost, stalno ponavljam, ima ogromnu kvalitetu. Mladost je pokazala protiv Juga da se zna vraćati. Mladost je pokazala karakter, te da kad tu svoju kvalitetu pretoči u igru, Mladost može pobijediti svakog. Tako da... - malo je zastao trener, pa zaključio.
- Dok ne podignemo trofej, ja neću biti miran.
Treća finalna (možda zadnja) je u subotu, 17. ovog mjeseca u Splitu. Vidjet ćemo tada tko će tamo biti miran.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....