Nema više Ronija. Rečenica, tri riječi koje su prostrujale jutros ne samo vaterpolskim, pa i ne samo sportskim krugovima i ne samo Zagreba ili Hrvatske, već i daleko šire. Upravo stoga što je Roni i bio puno više i puno poznatiji od 'tek' jednog vaterpolista. Roni je bio u ovom sportu prvi, najbolji, olimpijski pobjednik. No, Roni je istodobno bio svestrani sportaš, silan zaljubljenik u svoj rodni grad Zagreb, 'šmeker i fakin', sve i samo u pozitivnom smislu.
U 78. godini u Zagrebu je preminuo Ronald Lopatny, jedan od najvećih vaterpolista u povijesti. Osvajač olimpijskog zlata u Ciudad de Mexicu 1968., dvaput brončani s reprezentacijom na europskim prvenstvima u Utrechtu 1966. i Barceloni 1970. uz još i dva zlata s mediteranskih igara u Tunisu 1967. i Izmiru 1971. Za reprezentaciju bivše države je odigrao 150 utakmica. Što se klupske karijere tiče, ona je vrlo jednostavna. Dva kluba, ali jedan grad, samo i isključivo njegov Zagreb. Ponikao u Medveščaku (tada se zvao Naprijed) 1958. i ondje igrao do 1968. kada je prešao u Mladost i istinski taj klub pretvorio u vaterpolskog diva.
S jednom od najboljih generacija Mladosti svih vremena, triput je osvajao naslov prvaka Europe (1968., 1969. i 1971.), baš koliko je puta bio i prvak države (1969., 1970. i 1971.). Koliki je bio njegov osobni utjecaj na igru i rezultate svoje momčadi, kako kluba tako i reprezentacije, možda najbolje govori da je dvaput proglašen najboljim vaterpolistom bivše države (1970. i 1971.).
Ronald Lopatny je inače bio odličan plivač, prvak Zagreba na 50 slobodno i doprvak bivše države u istoj disciplini u dobi od 15 godina. No, već tada mu je vaterpolo bio zanimljiviji, dinamičniji, te je s tih 15 proljeća ušao u prvu momčad tada drugoligaša Medveščaka (Naprijed). Ronald Lopatny je prošao sve faze karijere, od kvalifikacija za 2. ligu, pa preko Prve lige i reprezentacije do olimpijskim igara. Nominalno je Ronald Lopatny kao igrač Medveščaka, dakle kao drugoligaški igrač, osvojio olimpijsko zlato u Meksiku. Tek po povratku iz Ciudad de Mexica 1968, potpisao je pristupnicu za Mladost.
Ronald Lopatny je osim brzine i žestine, imao apsolutno sve osobine nečeg što bi danas nazvali svestranim igračem, čovjekom koji pokriva sve pozicije. Sjajan šuter, opasan strijelac, jednako izvana kao i iz proplivavanja što mu je u biti bila specijalnost.
Karijeru je okončao 1973. odnosno u dobi od 29 godina samo iako je on mogao bez ikakvog problema na vrhunskoj razini odigrati još koju sezonu. Otišao je zato jer, kako je sam kazivao - ostao bez društva, raspala se njegova ekipa, završili su karijeru. A Ronald bez društva, bez svoje 'škvadre' nije mogao, odnosno nije želio.
No, Roni je i u godinama nakon vaterpola nastavio okupljati, jedno vrijeme i sam zagrebački, pa i širi jet-set u svojem ekskluzivnom restaurantu u središtu Zagreba. Bio je i ostao dio zagrebačke sportske i društvene kreme. Njegove su supruge bile poznata pjevačica Tereza Kesovija, te glumica Mia Begović. Okušao se i u novinarstvu pišući o vaterpolu za Sportske novosti u kolumni "Valovi bazena".
Ronald Lopatny, olimpijski pobjednik, višestruki mladostaški prvak Europe, vaterpolski buntovnik i boem istodobno, jedan od sportskih simbola Zagreba, te bez imalo dvojbe jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista u povijesti.