Užasne vijesti donijelo nam je ovo subotnje jutro. Tijekom noći s petka na subotu, od posljedica srčane kljenuti, u 58. je godini preminuo jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista, Mislav Bezmalinović.
Rođen je u Splitu 11. svibnja 1967. u Splitu, a vaterpolo je počeo igrati već s 10 godina, u svojem Jadranu kojem je praktički ostao vjeran cijeli život. Bezma, kako su ga zvali, bio je olimpijski pobjednik iz 1988. u Seoulu, svjetski prvak 1991., te dvostruki prvak Europe sa svojim matičnim klubom, splitskim Jadranom u čijoj je klupskoj upravi bio do posljednjeg dana. Štoviše, upravo je zadnjih nekoliko godina, skupa s nekadašnjim igračima ovog kluba, bio sastavni dio uprave koji je Jadran odvela do dva naslova prvaka Hrvatske i jednog nacionalnog kupa.
Veličanstveni igrač kojeg je u reprezentaciju bivše države, u drugoj polovici ‘80-tih godina prošlog stoljeća, ubacio Ratko Rudić. On je već 1988. na Igrama u Seoulu ušao u sportske besmrtnike osvajanjem olimpijskog zlata.
Tri godine kasnije, početkom 1991, u australskom Perthu, novi izbornik Nikola Stamenić nije mogao ni zamisliti sastav bez Bezmalinovića. Učinkom je itekako zaslužan za zlatnu medalju na tom Svjetskom prvenstvu. Posebno se istaknuo u finalu protiv Španjolaca koje je tada vodio Dragan Matutinović. Bile su to praktički i posljednje utakmice za reprezentaciju. Istina, igrao je početkom ljeta 1991. na Mediteranskim igrama u Ateni, ali se zajedno ostalim hrvatskim reprezentativcima povukao se iz reprezentacije tadašnje države uoči početka Europskog prvenstva u Ateni, a zbog otvorene agresije tzv. JNA na Hrvatsku.
Nastavio je reprezentativnu karijeru u reprezentaciji Hrvatske. Bio je udarna moć momčadi od naše prve reprezentativne utakmice početkom ožujka 1992. godine.
Klupska karijera također je trofejna. Krajem 80-ih na Zvončacu je formirana vrlo kvalitetna momčad, sastavljena na jedini ispravan način: desetorica domaćih igrača i četvorica ‘sa strane‘. Mislav Bezmalinović predvodio je kao kapetan jadranaše godine 1992. i 1993. u uspješnom pohodu na naslove prvaka Europe. Uvijek u pamćenju ostati svakako prvi euro-naslov, osvojen u Trstu protiv talijanske Savone, u veljači 1992..
Nakon uvjerljivog vodstva našega kluba, Savona je poravnala. No, posljednjih pet minuta utakmice Bezmalinović kao da je odlučio – "A sad ja igram". Pobjedonosni pogodak za tri razlike (11:8) bio je ‘gol golova‘. Iz vrlo teške situacije, na krilu, Ognjen Kržić je sjajno pronašao Bezmalinovića, a Mislav je iskočio iz vode i svom silinom zabio! Jadran je tako postao prvak Europe, prva hrvatska momčad s europskim trofejem.
Sljedeće sezone je ponovljen uspjeh, tada s novim trenerom budući da je Nevena Kovačevića zamijenio Mišo Asić. Došli su kao pojačanja iz Mladosti Dubravko Šimenc i Perica Bukić, a kapetan je bio Mario Budimir. Naime, Mislav je te sezone prinudno preskočio neke utakmice zbog ozljede.
Mislav Bezmalinović je igračku karijeru okončao 1995. u talijanskoj Pescari, gdje je proveo samo jednu sezonu. Okončao je karijeru vrlo mlad, s tek 28 ljeta. No, zato je brzo "uskočio" na gospodarski val i ondje ostvario jednako dojmljivu poduzetničku karijeru, gradeći i dalje uspješnu tvrtku "Sardina" iz Postira, na otoku Braču. Onako kako je kroz sportsku karijeru osvajao naslove, zlata, tako je bio uspješan i u stvaranju ribolovne flote i građenju velike tvrtke.
Vaterpolu ipak nije rekao zbogom. Uvijek je bio "tu", u blizini, a zadnjih godina i aktivan u upravi VK Jadran iz Splita. Nažalost, sada je puno prerano i iznenadno došao trenutak kada vaterpolo, njegov Jadran i cijeli hrvatski vaterpolo izriču - Zbogom Bezma.
Klupska karijera: 1982-1984. Jadran; 1994-1995. Pescara
Trofeji - reprezentacijom:
- zlato na OI u Seoulu 1988.
- zlato na SP u Perthu 1991.
- srebro na EP u Strasbourgu 1987.
- srebro na EP u Bonnu 1989.
- srebro na MI u Ateni 1991.
Trofeji - s klubom:
Prvak Europe: 1991. i 1992. (Jadran)
Prvak Jugoslavije: 1991. (Jadran)