U siječnju mnogi idu na skijanje, u planine, na ciču zimu, koju onda zagriju sarmom i kuhanim vinom. No ima i onih koji vole puno višu temperaturu, lagodniji ugođaj te sasvim drugo agregatno stanje vode. Ne snijeg i led, već tekuću vodu u bazenu. Glede tanjura, mogu se oni jednako slasno ispuniti i kakvim dobrim fišom, a tek gulašem... I zato - vrijeme je za Budimpeštu i, dakako, vaterpolo!
U glavnom mađarskom gradu sutra počinje kontinentalna smotra uz nogomet najstarijeg loptačkog olimpijskog sporta. Istina, vaterpolski je EP u Budimpešti počeo jučer, ali... Svjesni da bismo mogli doći na udar pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, moramo primijetiti da europski vaterpolski turnir koji primarno zanima Hrvate, natjecanje u kojem sudjeluju Barakude, ipak počinje tek sutra. Ukupno 34. po redu Europsko prvenstvo u sportu koji je jedan od najtrofejnijih u nas, a sve u gradu koji je bio i domaćinom prvog ovakvog nadmetanja, davne 1926., i koji je svjetska vaterpolska prijestolnica.
Kada smo kod siječnja pak, ovo će biti treće Europsko prvenstvo koje se održava malo nakon Nove godine. Nakon Eindhovena 2012. i Beograda 2016,. dakle uvijek u olimpijskoj godini. Čisto da se ljeto ipak malo rastereti, oslobodi samo za Igre. Ono jedino što budi blagi nespokoj jest da nama Hrvatima ta siječanjska vaterpolska Eura nikako ne leže. U Nizozemskoj smo bili tek deveti, prije četiri godine sedmi. Postoji, doduše, i jedna razlika. Na oba smo ta prvenstva dolazili s već osiguranom olimpijskom vizom, a sada kartu za let nismo još ni kupili, kamoli potvrdili. Upravo je to za nas osobita, dodatna draž na ulasku u dva tjedna pred nama.
U Duna Areni, tik uz obalu rijeke po kojoj ove velebna nova dvorana nosi ime, do 26. će se siječnja 16 momčadi natjecati ne samo za tri medalje već i dodatnu, možda i najveću nagradu. Bonus. Samo će jedna momčad iz Budimpešte osigurati mjesto na OI u Tokiju ove godine. Tri su europske reprezentacije to već ostvarile (svjetski prvak Italija, svjetski doprvak Španjolska i Srbija kao pobjednica Svjetske lige). Teoretski dakle, ako bi te tri momčadi osvojile medalju na ovom EP-u, tada bi četvrto mjesto iz Budimpešte vodilo u Japan, no zasad se svi vode logikom da samo zlato vodi pod planinu Fuji. Tamo pak kanimo mi, ali i domaćin, izvanredno snažna Mađarska, vođena s 5300 navijača, pa uvijek opasna Grčka i ne manje problematična Crna Gora. Naš suparnik već u 2. kolu skupine.
Temeljna odrednica ovog EP-a zasad jest da su sve momčadi došle u idealnim postavama - nema odsutnih, bolesnih i ozlijeđenih. Nadalje, više nijedan sastav kvalitativno ne odskače drastično od konkurencije, kako je to bilo neko vrijeme samo sa Srbijom, pa onda zadnjih godina s Hrvatskom i Srbijom. Sada imamo kvintet apsolutno izjednačenih - Hrvatska, Mađarska, Srbija, Italija i Španjolska - i svatko od njih može osvojiti zlato. Plus Grčka i Crna Gora, koje ne vidimo na najvišoj stepenici postolja, ali da mogu do medalje, to stoji. Prije 6 mjeseci smo uoči SP-a u Koreji najavili - idemo na zlato.
Malo je i nedostajalo, koban je bio tek jedan nevjerojatno loš dan u polufinalu, a dotad se svijet divio Barakudama.
Sada ne bismo bili baš toliko hrabri i zapisali išta slično. Želja je tu, ali i oprez također. Makar, postoji nešto drugo. Vjera. Vjera u Tuckovih 13. U takvom raspoloženju, otiskujemo se na sjever. Tu u susjedstvo, u Peštu, na Dunav, na gulaš, čardaš i... vaterpolo!!
