Stoje, s lijeva na desno: Ozren Bonačić, Marijan Verži, Mladen Jonke, Zdravko Hebel, Milan Jeger, Marijan Žužej. Sjede: Karlo Stipanić i Zlatko Šimenc

 Arhivska snimka
77 GODINA MLADOSTI

Uspon diva sa Save, klupska legenda otkriva: ‘Natkriveni bazen i doktor Juraj Amšel. To je odredilo naš smjer‘

Klub je porastao u svim dimenzijama, a točno nekako s punoljetstvom u Zagreb se počinju slijevati trofeji
Piše: Dean BauerObjavljeno: 19. srpanj 2023. 11:31

Prije tjedan smo dana, u prvom dijelu feljtona o 77 ljeta Mladosti, obradili djetinjstvo Žabaca. Rođenje, odrastanje, dječje bolesti. Doba od 1946. pa do konca ‘50-tih godina. U biti, do 1958. i otvorenja natkrivenog bazena. U tadašnjoj Daničićevoj, danas Žajinoj, tik do Doma sportova.

Šezdesete godine donose rast ovog kluba u svim dimenzijama, a točno nekako s punoljetstvom u Zagreb se počinju slijevati trofeji, uspjesi koji će kulminirati krajem tog desetljeća s etabliranjem kluba koji će postati pojam uspješnosti, moći i vrhunaravne kvalitete. U europskim, da ne velimo i svjetskim razmjerima. Navještenje trofejnosti bile su već godine 1960. i 1961. kada Mladost osvaja natjecanje koje se tada zvalo Zimsko prvenstvo Jugoslavije.

image

Stoje, s lijeva na desno: Ozren Bonačić, Marijan Verži, Mladen Jonke, Zdravko Hebel, Milan Jeger, Marijan Žužej. Sjede: Karlo Stipanić i Zlatko Šimenc

Arhivska snimka

U to doba se još nije igrao nacionalni kup, pa bi to mogli nazvati njegovom pretečom. No, 1962. osvojeno je i prvo “pravo” prvenstvo tadašnje države. Ne samo to, iste godine je u Strasbourgu odigrano prvo neslužbeno klupsko prvenstvo Europe. Mladost je ondje osvojila drugo mjesto!

Prva blistava epoha

Mladići koji su tada navlačili mladostašku kapicu na glavu i koji su započeli prvu od dvije najblistavije epohe u klupskoj povijesti bili su - Stipanić, Hebel, Bonačić, Z. Šimenc, Trumbić, Poljak, Janković, Jeger, Jonke, Žužej, Fulgozi, Verži, Legradić, Žagar. Uz najveći dio ove momčadi vežu se i kasnija čak 4 naslova prvaka Europe uz vodstvo s klupe trenera-genijalca, Aleksandra Coše Seiferta. Ali, bio je jedan prije. Jedan osobito značajan, sa samog začetka ‘60-tih.

- Doktor Juraj Amšel. Natkriveni bazen i Juraj Amšel. To je odredilo smjer Mladosti - veli klupska legenda, igračka i trenerska, Ozren Bonačić.

Do izgradnje natkrivenog bazena, vaterpolo se u Zagrebu igrao na otvorenom plivalištu uz Savu. Na mjestu gdje je danas, odnosno od 1987. natkriveni bazen. Taj prvotni bazen je pripadao predratnom klubu Maraton, no Mladost je, kako smo naveli, kao akademski klub u biti sljednik HAŠK-a.

- Ja sam ‘58. počeo igrati vaterpolo, baš kad je bazen otvoren. Bil’ sam inače plivač dugo, prsno, makar nisam to volio baš trenirati, al’ sam bio prvak države - iskreno će, onak’ zagrebačkim, purgerskim govorom Bone.

- Imali smo sreću da se pojavio Juraj Amšel, naš proslavljeni golman koji je u biti skoro pa osnovao, postavio temelje Mladosti. Prvi puta sam za Mladost zaigrao 1959., protiv nekih Šveđana, na Šalati, da bi godinu kasnije već bio ustaljen u momčadi.
Godine 1958., kada je Bone počeo trenirati vaterpolo, počeo se okupljati nukleus velike Mladosti. Tada je na scenu stupio još jedan velikan, također kao i Bonačić olimpijski pobjednik iz Meksika ‘68., Karlo Stipanić.

image
HAVK Mladost

- Bone i ja smo se prvi put našli na otvorenom bazenu, u jesen 1958. On se došuljao, onako visok, mršav, čudnog hoda. Zato smo ga i zvali Pluton, po liku iz crtića - prisjeća se rodom Crikveničanin, Karlo Stipanić. Njemu je pak Bonačić nadjenuo ime Džingo.

- Po Džingis-kanu. Zato kaj imam tak’, malo kose oči. Sjećam se da nas je na prvom treningu trener stjerao, vikao je - “Marš, vi bi sad malo plivali na jesen, ha, a dosad ste se kupali u moru”! No, tako smo počeli Bone i ja plivati kod Jegera.

U početku je, manje znano, Bonačić bio vratar, a Stipanić igrač, da bi se uloge promijenile godinu dana kasnije kad je Bone svladao kraul plivanje.

- Snaga te generacije je bila što smo bili strašno vezani, međusobno i za klub, za Mladost. Neki mladostaški pogled na svijet. A to nam je usadio Juraj Amšel koji je bio teški poštenjak, silno dobar i veliki stručnjak - veli Karlo Stipanić.

Skoro pa cijelo to desetljeće, sve te ‘60-te u bazenima tadašnje države glavna se borba odvijala između dva kluba; Mladosti i beogradskog Partizana koji je 1960./61. stupio na scenu, pojačan i nekim hrvatskim vaterpolistima. U zimu 1961. je nakon osvojenog naslova prvaka, Partizan privolio pod svoje skute najboljeg strijelca i jednog od najboljih igrača Mladosti, Zorana Jankovića. Hrvata iz Zenice, kasnije jednog od najboljih igrača u povijesti Partizana, pokojan od 2002., a od 2004. član Kuće slavnih u Fort Lauderdaleu. Doduše, te iste 1961. je u Mladost iz splitskog Jadrana došao Ivo Trumbić. Također nažalost pokojan, od 2021., ali i još jedan mladostaš iz Kuće slavnih u Floridi gdje je primljen 2015.

Glede suparništva Mladosti i Partizana, skoro pa svaki susret ta dva kluba bio je priča za sebe i uvijek “na nož”.

Obračun s Partizanom

- U finalu Prvenstva, 1963. igrali smo s Partizanom na tom našem malom bazenu, tu u Zagrebu. Isključenja je bilo za dvije utakmice, da bi na kraju ostali u igri samo nas dvojica, Ćos Šimenc (Zlatko Šimenc, otac Dubravka, op..a) i ja. S druge strane je njih ostalo četvorica, rezultat 1:1 i dvije minute do kraja. Tada nije bilo ograničenje napada. Mi smo imali loptu, i onda smo se malo dodavali Ćos i ja, da bi onda, točno se sjećam, 2 minute i 5 sekundi ja plival’ s loptom, sim-tam. Skoro sam se utopil, al’ mi loptu nisu zeli. Tak je završilo 1:1, al’ sam stvarno bil’ umoran, ha, ha - prisjeća se Bonačić, a Stipanić pridodaje.

- Ma, bilo je svačega. Na tisuće ljudi na bazenu, ondašnja milicija sa psima, bilo je i provokacija na nacionalnoj razini, neke su na sudu završile. Ma daj, nije to za novine, ha, ha.

Godine 1967. počela je najblistavija era u povijesti Mladosti. Klub koji je sada imao 19 godina, dakle i službeno punoljetan, oformio je sastav koji je jednostavno bio nepotopiv, nepobjediv, briljantan.

Jezgru su pretežito činili domaći dečki, Zagrepčani, ali valja spomenuti da je Marijan Žužej, jedan od vođa momčadi, došao iz Osijeka, dok je već spomenuti Trumbić iz Splita. Momčad koja je tada oformljena svojim je rezultatima, postignućima samu sebe bez imalo dvojbe uvrstila u legende ne samo klupske, već zagrebačkog, hrvatskog, ali i europskog vaterpola.

Prvaci Europe bez poraza

Prvi naslov prvaka Europe je osvojen ‘67. bez ijednog poraza. Redom su padali u skupini Pro Recco 4:2, Barcelona 9:2 i Septemvri iz Sofije 8:2, pa polufinalu moskovski CSKA (4:4 u Rusiji i 6:3 u Zagrebu), a u finalu bukureštanski Dinamo, 4:2 u Zagrebu i 4:4 u glavnom rumunjskom gradu.

Godinu dana kasnije su svladani Ferencvaros 8:7 i Marseille 14:1, dok se s Partizanom remiziralo 3:3. Polufinale i finale je Mladost igrala u Beogradu jer je bazen u Zagrebu bio izvan upotrebe, pa su svladani prvo Dinamo Magdeburg 3:1 i 6:7, te u finalu opet Dinamo, ali sada iz Moskve. U Beogradu 7:3, u Moskvi 4:4.

Godine 1969., Mladost je prokrstarila budimpeštanskom skupinom Kupa prvaka, protiv domaćeg OSC-a 6:5, sučelice Stockholma 8:2 i nizozemskog De Robbena 8:4. U polufinalu je oba puta svladana Barcelona, 4:1 i 3:2, da bi u finalu čekao Pro Recco. U prvoj utakmici, ponovo u Beogradu 5:3 za Žapce, a Genovi slave Talijani, ali samo s golom razlike, 3:2. Mladost je tim uspjehom osvojila treći uzastopni naslov prvaka Europe, te je sukladno tomu dobila dotadašnji prijelazni pehar u trajno vlasništvo. Eno ga još danas u vitrinama uz Savu. Do prije koji mjesec, Mladost je bila jedini vaterpolski klub u Europi s tri uzastopna naslova prvaka Starog kontinenta. Sad ih je tek po tom pitanju sustigao Pro Recco našeg trenera Sandra Sukna. Nije to bio kraj ove generacije, ni njihovih euro-kruna, samo smo sada stigli do kraja ovog desetljeća, do kraja ‘60-tih. No, legenda je rođena, div se uzdigao!

Linker
31. listopad 2024 13:49