Usred ovog ljeta, malo prije početka OI u Parizu, glavna je vaterpolska vijest bila - propast Pro Recca. Div kluba iz Recca, predgrađa Genove, kluba s najviše naslova prvaka Europe, ukupno 11, a kojima onda još valja pribrojiti i 36 naslova prvaka Italije, 17 nacionalnih kupova, 9 Superkupova Europe kao i 1 Jadransku ligu. Klub koji je zadnjih 20-ak godina prednjačio u svemu, a prvenstveno u novčanoj snazi. Iskazivali su je ne samo jasno kroz trofeje nego i na nakaradan način kada bi znali u sezonu ući s 24-26 igrača pod ugovorom. To je na razini nogometnih klubova, ali loše stoga što više od polovice tih igrača (istina sjajno plaćenih) nije uopće igrala. Jer nije bilo mjesta.
Puknulo preko noći
Onda je sve preko noći puknulo. Gazda, patron Gabriele Volpi, multimilijarder koji je svoje poslovno carstvo izgradio na prijevozu nafte, je digao ruke od kluba. Ne baš rado jer je činjenica da je zaljubljen u ovaj sport, ali neka zbivanja na poslovnom, pa onda i pravosudnom, ali i privatnom planu mu nisu išle na ruku. Klub je preko noći ostao bez sponzora, novca, pa je i klupska uprava priopćila svim igračima da mogu ići. Slobodno, tko god želi, bez odštete. Najveći dio stranaca je to i učinio. Tako se Crnogorac i inače kapetan momčadi, Aleksandar Ivović vratio u Jadran iz Herceg Novog, Grk Konstantin Kakaris u Olympiacos, a njegovim je tragom krenuo i Mađar Gergo Zalanki. Katalonac Alvaro Granados koji je samo koji tjedan ranije tek došao u Pro Recco. Otišao je i jedan domaći igrač, centar Matteo Aicardi u gradskog suparnika Quinto iz Genove.
Pro Recco je pak odustao od zajamčenog nastupa u Ligi prvaka, budući da kao prvak Italije imaju pravo nastupa bez kvalifikacija. Ostaje vidjeti hoće li uopće igrati u Europi, recimo Eurokup. Jednostavno, "stisnule" su nevolje i onda se sve slavine zatvaraju. Jedini Hrvat u tom klubu, trener Sandro Sukno koji je na klupi Pro Recca osvojio čak 10 trofeja odmah je u startu problema kazivao kako ne misli otići među prvima, ne bi bilo pristojno i lijepo, kako će odvagnuti dobro i vidjeti što donose dani, tjedni ispred njega i kluba. Sa Sandrom smo se susreli i kratko pričali u Parizu, po okončanju olimpijskog vaterpolskog finala. Rekao je samo da su uspjeli "okupiti momčad i idu u sezonu".
Milijarder umjesto milijardera
Budući da su, s iznimkom spomenutog Aicardija, ostali svi domaći igrači (Di Fulvio koji je možda i najbolji igrač na svijetu, vratar Di Fulvio, pa Condemi, Echenique, Iocchi Gratta), sve odreda talijanski reprezentativci, dalo se za naslutiti da neko rješenje ipak na pomolu. Još više kada su uspjeli zadržati dvojicu stranaca i to kakvih. Američkog centra Bena Hallocka, najboljeg sidraša na svijetu i Australca Aarona Youngera. Nisu baš ostali za kikiriki. Prema pisanju đenovskog dnevnika "Il Secolo XIX", a koji je daleko najupućeniji u sva zbivanja u Pro Reccu, sada je jasno i što je posrijedi.
Jednog je milijardera očito naslijedio drugi. Nakon Volpija, u Pro Recco stiže Brazilac s adresom u SAD, Alexandre Behring da Costa (57). Harvardski student, suosnivač i jedan od čelnika multinacionalne korporacije 3G Capital koja se bavi investicijama u prehrambenoj i industriji piva. Svi ste vjerojatno čuli za lanac Burger King. E, pa to je njegovo. Vjerojatno ste i pili pivo Budweiser, Stella Artois, Corona, Beck‘s. To je isto Behringovo vlasništvo. Do 2022. je bio predsjednik uprave multinacionalne tvrtke Kraft-Heinz iz SAD, treće po veličini prehrambene tvrtke u Sjevernoj Americi i pete na svijetu. Američki časopis Forbes smješta Behringa na 453. mjesto najbogatijih ljudi na svijetu s procijenjenim bogatstvom od 6.2 milijarde dolara.
Dakle, Alex Behring je sada ta spasonosna točka Pro Recca, a poveznica s vaterpolom je u tomu što je baš taj sport u mladosti trenirao, igrao, u njega zaljubljen. S ovako "jakim" igračem iza sebe, Pro Recco sigurno neće propasti (niti smo to uostalom ikad i pomislili). Kolika će međutim biti daljnja ulaganja, hoće li se baš toliko bjesomučno kao ranijih godina trošiti, ostaje za vidjeti.