U lipnju 2021. godine, prije gotovo dvije i pol godine, Sandro Sukno, jedan od sigurno najboljih hrvatskih vaterpolista svih vremena, koji je morao prinudno okončati igračku, ali je odmah započeo trenersku karijeru, potpisao je za Pro Recco. Najmoćniji klub u svijetu vaterpola, svoj je skupocjeni "vaterpolski bolid" dao u ruke mlađahnom, tada još vrlo neiskusnom vozaču/treneru. Poznavali smo srećom Sukna kao igrača poprilično dobro, ali kao trener nam je još bio zagonetka.
Iako, oni koji su ga poznavali još bolje kao osobu već su nas tada upozoravali - "Bit će sjajan trener". Jednostavno stoga što Sukno spada u one ljude koji su, ali doslovno od malena, kao klinjo, "gutali" sve moguće vaterpolske utakmice koje je mogao pratiti. Bilo na TV, u web prostranstvu ili i osobno pak. Gledao je, upijao, analizirao, a statistiku je imao u glavi. Pravo malo računalo. Nešto vrlo nalik primjerice, u jednom drugom sportu, virtuozu Draženu Petroviću.
Oni koji su tako tvrdili, da iza igrača-genijalca slijedi jednako takav trener, bili su stopostotno u pravu. Od spomenutog lipnja 2021. baš svako natjecanje koje je Pro Recco igrao je na koncu i osvojio. A ima toga dosta. Dva scudetta ili naslova prvaka Italije, pa dva Talijanska kupa, dva uzastopna naslova prvaka Europe i sad i tri kontinentalna Superkupa. Posljednji je osvojen prije koji dan, minule srijede u Chiavariju nedaleko od Genove, protiv Vasasa. Vrlo uvjerljivo, 18:10! Prvi klub koji je osvojio tri Superkupa uzastopno.
Sukno je s Pro Reccom dakle u promatranom razdoblju od lipnja 2021. osvojio 9 od 9! Devet natjecanja - devet trofeja. U redu, to je jak i skup sastav, pun zvijezda. To je klub s najvišim ambicijama i koji uvijek "ganja", ovi trofeje, ali... Takvi su bili minulih 10-15 godina barem. I nisu baš bilo toliko uspješni, a imali su i još jaču momčad, s višestruko većim proračunom. Znali su gubiti svako malo finale Lige prvaka. Pa čak im je izmaknulo i Prvenstvo Italije 2020./21. kada je slavila Brescia s Marom Jokovićem. Zato ovo nizanje trofeja luba iz Recca (predgrađa Genove) s hrvatskim trenerom nikako ne bi trebalo shvaćati kao... nešto normalno i očekivano.
Kada je Sandro dolazio u Italiju je li očekivao ovakve brojke, ovakav start?
- Iskreno, nisam gledao tako dugoročno. Inače ne gledam puno godina unaprijed. Nije to bilo, dođete u neki klub pa idete dugoročno, idete razvijati mlade igrače. Trebalo je uzeti momčad koja tada nije bila ni prvak Italije, stvoriti ju što prije i osvojiti što više, a u kraćem roku. Klasika kod trenera. Možete "prodavati maglu", manipulirati, ali bez rezultata... nemoguće je opstati. Pobjede daju sigurnost, pogotovo mladom treneru što sam ja bio, pa mislim i da sam još uvijek. Treba vam da nešto osvojite, pa da svi okolo počnu vjerovati. Sada je sve puno jednostavnije, lakše me slijede u idejama. U početku je sve bilo puno teže. Ujedno, u sportu moraš imati i malo sreće jer ima i vrhunskih igrača i trenera, pa i bivših, odličnih, ali bez uspjeha. Zato je i sreća potrebna.
Protiv Vasasa, u finalu Superkupa, Pro Recco nije bio ni kompletan.
- Ivović je ozlijeđen, diskus hernia je u pitanju u vratu. A nemamo ni sjajnog Francesca Di Fulvija je protiv Olympiacosa ozlijeđen, tada mu je puknuo bubnjić, jedino što se onda sve zakompliciralo jer se pojavila tzv. super-bakterija i da ne idem dalje. Čak je završio i u bolnici, tako da smo Di Fulvija izgubili na mjesec dana. To je primarno loše za naš sport jer utakmica s Di Fulvijem je uvijek ljepša. To je takav profil igrača. Imali smo i nekih većih problema i prije utakmice, ali i da smo izgubili, ne bi to nikad iznosio u javnost pa neću ni sada. Manje bitno. Morali smo pobijediti, po mom mišljenju morali, jer takav ja imam stav i to prenosim na momčad. Nema isprike u stilu "falio je ovaj, bila je kiša, bio je snijeg, vruća voda...". Nema isprike, posebno kad imamo ovakvu momčad. Nemamo možda najuvjerljiviju momčad, ali ja sam ju sastavio i znate da ako sam ih ja birao, onda i vjerujem u njih - veli Sukno.
Već i uoči prošle, ali tako i uoči ove sezone, Sukno je uveo određene izmjene u momčadi. Prvenstveno od broja igrača. Nema ih više taj klub, kao donedavno po 20 pa i do 25 čak pod ugovorom. Sada Pro Recco ima neku jezgru od 16-17 igrača, ali se sve više radi s mladima, iz vlastite škole. Jedan takav je igrao i protiv Vasasa. Izvjesni Rossi.
- Jest, Giglio Rossi, ima 19 godina. Takvi ti igrači, momci daju energiju. Ja im ne nabijam pritisak, ali ti mladi poguraju i one najbolje, starije igrače. Najbolji igrači znate, moraju uvijek imati neki "poguranac", motiv. Osobno sam, to je moja ideja, želio raditi neku promjenu u momčadi, davati priliku mlađima. Zato jer ima i dosta igrača koji se primiču lagano gornjoj dobnoj granici. Morat ćemo ih u neko vrijeme zamijeniti. Normalno, sada smo ih zadržali jer mogu još dati puno za ovaj klub, ali polako se pripremamo kako se ne bi pojavila "rupa" jednog dana kada ćemo se morati oprostiti od tih velikih igrača. Imamo zato tog Rossija, pa Condemija kojeg smo doveli ljetos, pa Iocchi Grattu koji je došao prije godinu i pol. To su momci od 19 - 21 godinu. Polako se prilagođavaju našem radu i sustavu. Mi smo sigurno puno jači kad nam igra naš kapetan, Aleksandar Ivović (37), ali on ne može više vući i davati energiju za 40 utakmica u sezoni. Kao i centar Matteo Aicardi (37) ili Aaron Younger (32). U nekoj dobnoj sredini su zato Di Fulvio (30), Zalanki (28), Hallock (25), Kakaris (23... Sve igrači koji su među najboljima ili najbolji na svojoj poziciji.
Što je vama kao treneru intrigantnije, imati na okupu "dream team", sve najbolje na svijetu kojima možda ni ne treba netko s klupe, ali zato se osvajaju trofeji s puno većom lakoćom ili osmišljavati nešto pa makar momčad bila i nešto slabija, uspjesi manje vjerojatniji?
- Ovo drugo puno više, stvarno. Recimo, Giacomo Canella je odigrao sjajno godinu prije u Bresciji, prije toga Lazio, ali iskreno da vam kažem... Nisam niti malo bio zadovoljan na prvih 10 treninga s onim što sam vidio. Ne govorim o zalaganju. Ja kao trener volim, dopuštam igraču slobodu na početku, ne govorim mu ništa o taktici, detaljima koje ja preferiram. Pustim igrača kako bi gledao i zaključio što taj igrač ima, što posjeduje. Dam mu 2-3 mjeseca da se on opusti i pokaže sve ono što je naučio prije mene. S Cannellom... nakon 10 dana ga više nisam mogao gledati. Stvarno, uz dužno poštovanje što je on prije prošao, to je de facto bilo na razini negledljivog. On ima fascinantne kapacitete, ali on nikada nije bio potvrđen, usmjeren. Dok primjerice imate Mađara, ljevaka Zalankija koji je već bio došao u Recco, nisam ga ja "uzeo". To je igrač koji je već bio konstituiran. On je samo ovdje "buknuo" do kraja, eksplodirao. Da se mi ne varamo, Zalanki je trenutačno najbolji igrač na svijetu! Vele za njega kako je najbolji šuter. Je, ali on igra obranu bolje od 90% ljevaka, a ljevaci inače baš ne igraju obranu osobito. Zalanki je obrambeno bolji i od 80% dešnjaka. On je kompletan igrač. Pliva sjajno, a odakle god on puca, da gol. Condemi recimo do dolaska u Pro Recco nikad nije igrao ovu razinu vaterpola koju mi prakticiramo i sad se već vidi napredak. To je ono što treneru daje satisfakciju. I da, mislim da je Ben Hallock postao najbolji centar na svijetu! Poštovanje svima, ali Hallock je to, a Amerikanac nikada nije bo najbolji centar na svijetu. Do sada.
Glede nastavka sezone, bespredmetno je pričati o ambicijama Pro Recca.
- Svi smo ovdje dovedeni kako bi osvajali. Ja ne radim pritisak na igrače, besmisleno bi mi bilo da ja njima sada govorim kako moramo osvojiti Ligu prvaka. Što, pa to je za 6 mjeseci tek. Sad nam je prvo u prosincu potvrditi prvo mjesto u skupini Lige prvaka (društvo s Olympiacosom, našim Jugom AO i Dinamom iz Tbilisija). Nama kao klubu je najveći problem što dajemo izrazito velik broj reprezentativaca i sada kada krenu pripreme u prosincu, pa EP u siječnju, SP u veljači... Ne možemo raditi. Samo 4-5 igrača nam nisu reprezentativci. Većina ostalih klubova u Europi će imati u tom razdoblju ipak 9-10 igrača, pridodaš nekoliko juniora i možeš raditi. A što da ja radim, kako? Plus što nama raste postotak ozlijeđenih. Uz toliki broj utakmica u mjesec i pol dana, siječanj i veljača, bojim se da će biti ozljeda, a kako mi dajemo najveći broj reprezentativaca, postotno smo najugroženiji. Recco najviše riskira. Međutim... ako ste što i dogodi, ne odustajemo!
Da, i to je Sandro Sukno. Pobjednik, vrhunski stručan i ustrajan. Briljantna hrvatska trenerska budućnost. Briljantna!