Počinje novo izdanje Lige prvaka. One vaterpolske ili jedine Lige prvaka u kojima su Hrvati velesila, nacija čiji su klubovi matematički osvajali gotovo pa svako četvrto izdanje Kupa prvaka, danas Lige prvaka. Od dosadašnjih 60 sezona, u 14 su navrata (23%) hrvatski klubovi stali na koncu na pobjedničko postolje. Najviše puta Žapci iz Zagreba, a slijede onda Gospari iz Dubrovnika, te dva čak kluba iz Splita. Bolji od nas su samo Talijani, i to malo, ali i to samo zahvaljujući samo jednom klubu (Pro Recco) koji se bio u svoje najbogatije doba “nakrcao” najboljim igračima iz cijele Europe, te “skupljao” trofeje. Naravno, sasvim legitimno, da ne bi netko pomislio nešto drugo...

Petorica otišla u Mladost

Liga prvaka je nadmetanje ujedno u kojem je vrlo često Hrvatska imala po dva, ne baš rijetko i po tri kluba. Bilo je pače situacija kada bi na završnom turniru četiri sastava, čak tri dolazila iz Lijepe naše. Iako, sjećamo se i turnira u kojim bi na Final Four stigla tri talijanska sastava (Pro Recco, Savona i Posillipo), dok bi hrvatski bio prvak (godine 2006. bio je to Jug u Dubrovniku). Najuspješniji grad u Ligi prvaka je Budimpešta jer nitko ni približno nema toliko klubova iz istog grada koji su bili prvaci Europe - Ferencvaros, Ujpest Torna, OSC, Vasas, Honved. Pet klubova i osam naslova prvaka Europe. Mogli bi to ove sezone malo i “podebljati”, ali o tome kasnije.

Ove sezone hrvatske će boje u klupskoj eliti zastupati samo jedan klub, prvak države, splitski Jadran. Na putu do Lige prvaka, u kvalifikacijama su “zapeli” Mladost i Jug Adriatic osiguranje. Stoga ćemo ove sezone navijati, pratiti pomno, strepiti, ali nadamo se više radovati samo nad uspjesima “squadre” trenera Jure Marelje. Koliko je Jadran kvalitetan, jak više smo pisali prilikom najave Premier lige. Znano je već da je poljudski bazen napustio ljetos poveći broj igrača. Najviše u Mladost (Bukić, Harkov, Marcelić, Biljaka, J. Vrlić). To je samo po sebi jasno strašno teško nadomjestiti, ali opet nisu baš ni u Splitu spavali. Prvenstveno, doveden je najbolji vratar na svijetu, Marko Bijač i to je jedan od transfera godine. Na Tomasoviću, ljevaku Zoviću, pa mladom Ćurkoviću, kao i D. Baničeviću je dokazati svoju kvalitetu, ali nikako ne zaboravimo jednog od najboljih na svijetu koji i dalje stanuje u Splitu, Fatovića, zatim kapetana i strijelca Marinića Kragića, Čaglja, centra Duževića... Ima se Jadran čime pohvaliti. Jedino što ih ždrijeb skupine nije baš mazio jer su dospjeli u društvo prvaka Europe, Ferencvarosa, ali i silno jakog Radničkog iz Kragujevca. Gruzijski Dinamo tek ne bi trebao biti veća prepreka.

- Ferencvaros je sigurno, uz Olympiacos, najveći favorit za osvajanje prvaka Europe - veli Maro Bijač, prvi vratar Barakuda, Jadrana, ali po nama i vaterpolskog svijeta.

- Radnički smo vidjeli, njegovu kvalitetu kada su se uspjeli u drugom dijelu one kvalifikacijske utakmice doma protiv Mladosti de facto vratiti “iz mrtvih”. Ne treba o njima trošiti puno riječi. Velik je broj olimpijskih pobjednika u Kragujevcu, tako da nas već od 1. kola čeka jako težak posao. Mi u prvom redu trebamo gledati sebe, pokušati se popravljati iz utakmice u utakmicu. Ovo je još uvijek ipak tek početak sezone, normalno je da će biti još nekih pogrešaka kao što je bilo prošle subote u Beogradu, ali mislim da smo na pravom putu. Vidjelo se protiv Novog Beograda da ova momčad ima puno dobrih stvari. Pokušat ćemo te stvari zadržati i poboljšati - veli Bijač.

Ne treba stavljati pritisak

Od Novog Beograda se istina izgubilo petercima, nakon što su propuštene čak dvije prilike za pobjedu, makar već i sama činjenica da su jadranaši odigrali neodlučeno u 32 minute protiv Novog Beograda u gostima, govori dosta o snazi hrvatskog prvaka.

- Jasno, pa mislim da će malo tko ondje osvojiti i bod, kamoli uzeti sva tri. Je, imali smo prilike za uzeti sva tri boda, ali nema smisla previše se vraćati na to. Već nas čeka nova teška, velika utakmica.

Čini li vam se ova sezona Lige prvaka jednom od izjednačenijih jer nema više jednog nedodirljivog luba tipa Pro Recco ranije, dok sad uz Ferencvaros i Olympiacos, postoje i Barceloneta, pa i Novi Beograd, ali ni oni više nisu u tolikoj mjeri moćni?

- Istina, ali ako se prisjetimo da je Ferencvaros prošle sezone osvojio naslov, da bi se onda ljetos još više pojačao, mislim da to dosta govori o njihovoj kvaliteti i ambicijama. Sigurno ipak da imamo dosta ozbiljnih momčadi koje se nadaju minimalno plasmanu na Final Four. Sezona će biti jako zanimljiva.

U svjetlu skupine u kojoj je Ferencvaros favorit broj 1 za prvo mjesto, je li onda Radnički na Poljudu, neovisno što je 1. kolo tek, utakmica koju se “mora” dobiti?

- Ne bih stavljao uopće pritisak pred momke, to s jedne strane. S druge, ovo je nama realno tek druga utakmica u sezoni. Ona protiv Valjeva doma baš nije bila neko mjerilo snage. Zato ne stavljamo rezultatske imperative u ovom trenutku, ali vjerujem da ako mi budemo pravi, da ćemo mi njima i u Srbiji biti opasan suparnik. Dakle, nije ovo utakmica koja bi donosila odluku o najvjerojatnije drugom mjestu u skupini - zaključuje uoči večerašnjeg sraza Marko Bijač.