Nakon vaterpolskog četvrtka u Eurokupu, u hrvatskim su taborima podijeljeni osjećaji, oprečna raspoloženja. Jug Adriatic osiguranje u Ateni i Mladost u Zagrebu su minulog četvrtka igrali utakmice koje su morali pobijediti kako bi nastavili euro plov. Prvonavedeni u tome nisu uspjeli, drugospomenuti jesu, pa od tuda onda pojašnjenje uvodne rečenice.

Doduše, niti je Jugovo brodovlje sigurno nasukano, ondje na atenskim hridima, niti je flota Mladosti pronašla u Zagrebu sigurnu luku. Matematički ni jedni, ni drugi nisu sigurno “unutra” ili “vani”, što opisujemo u dva okvira. No, činjenica stoji da su akcije Dubrovčana ipak manje od Zagrepčana.

Djerkovic u Kolumbiji

Krenimo s jugašima...

Jug Adriatic osiguranje je u četiri europske utakmice nanizao sad već tri poraza. Kada tomu pridodamo još jedan poraz u kvalifikacijama za Ligu prvaka, te čak četiri poraza u šest utakmica Premier lige, dolazimo do ukupno 10 poraza u prva dva mjeseca sezone. Toliko bi poraza ovaj klub ranije skupio u cijeloj sezoni i pol. Doslovno! Ovo navodimo samo stoga što se i iz toga zrcali ocjena da ovosezonski sastav iz Gruža nije ni blizu onom prije recimo dvije godine. Slabiji su i nego lani.

U Ateni su Dubrovčani igrali bez Jokovića kojeg već duže vremena nema zbog ozljede, ali nije bilo ni Prkoče i Šušića. Netko će se slabije upućeni zapitati: "Pa, tko su sad ti? To su neki klinci?" Da, jesu i vrlo nadareni. Obojica su primjerice ove godine osvojili europsko zlato do 19 godina, ali cijela momčad iz Gruža ove sezone vrvi klincima, tinejdžerima. Tu su još Zvono, Jerković, Pavlić, Mozara, Burđelez. Da se razumijemo, odlični mladi igrači, juniorski reprezentativci, nadareni i sutra će oni biti nositelj snage Jugove momčadi. Oni su izdanak gruške “La Masije”, ali... U ovom trenutku su još ipak malo zeleni, neiskusni za vrhunski i europski vaterpolo. Teško je od njih očekivati da će preko noći, preskakanjem nekoliko stepenica, nadoknaditi sve ono što je Gruž napustilo u minulih godinu, dvije, to su bili: Fatović, Kakaris, Papanastasiou, Argyropoulos, Benić, Lazić, Biljaka, Tomasović... U biti, fenomenalan je uspjeh što su jugaši uspjeli ove sezone već osvojiti jedan trofej (domaći Superkup).

Dodatni probleme je i da nema Bogdana Djerkovica, kanadskog centra koji je na putu za Kolumbiju odnosno ondje će igrati za Kanadu na američkim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Dakle, sljedeći tjedan protiv Strasbourga, nema ni njega. Tako je stanje s jugašima.

Mladosti glede, tu je već dosta bolja slika. Početkom sezone su kašljali, pa hripali, te je stoga doveden novi “liječnik” u vidu trenera Igora Milanovića. Ovaj je vrlo brzo postavio pravu dijagnozu, započeo terapiju, te iz utakmice u utakmicu ovaj sastav kojem smo tepali da je mega-Mladost počinje davati naznake kako nismo pogriješili u takvom slikovitijem opisu. Potvrda tomu je utakmica protiv Szolnoka i pobjeda 16:14. Nije to bilo blještavilo vaterpola, ali valja naglasiti neke neosporne detalje.

Prvo, pod opterećenjem imperativa, poražen je doista vrlo jak suparnik koji je u Mađarskoj odmah iza Ferencvarosa. Drugo, bilo je partitura pojedinaca za prste polizati. Luka Bukić šest golova, determinator odljepljivanja na tri razlike u četvrtoj četvrtini u kojoj je dao četiri gola. Konstantin Harkov i Franko Lazić su dali po tri, ali izdvajamo ih i zbog asistencija, od kojih su neke lucidne. Centar Josip Vrlić je od 14 igrača više izborio čak 10.

Svoje je pak viđenje susreta dao trener mladostaša. Pretpostavljamo da nije baš oduševljen s ipak puno primljenih pogodaka, neovisno pobjedi.

Milanović nezadovoljan igrom

- Primali smo neke vrlo jeftine golove, iz nekih indolentnih situacija - počeo je Igor Milanović.

- Imao sam dojam kod vodstva 3:0, da možemo bez greške doći do ne znam... 6:1. Mi odstupamo sami od nekog našeg zadanog plana, pa ulazimo u neke kreativnosti koje kad ne rezultiraju golom, onda se pretvaraju u nesigurnost. Potpuno smo nepotrebno to učinili, od sigurnog, sjajnog vodstva, primimo par glupih golova. S druge strane, imali smo kontre "1 na 0", pa "3 na 1", sve to nismo dali. Mogu biti zadovoljan pobjedom, ali ne mogu biti zadovoljan nekom igrom. To moramo popraviti odmah.

Rezolutan, jasan, ali iskreno i sasvim očekivan stav, reakcija trenera mladostaša. Pobjeda bitna i značajna, ali nema mjesta i razloga za ikakvu euforiju. Nema euforije odnosno bilo kakvog opuštanja dok se ne prođe skupina i ne napravi nešto u Eurokupu.