Velika tradicija i zgodan jubilej. Negdašnji Kup prvaka, kraće vrijeme zvano Euroliga, ali prepoznatljivo posljednjih desetljeća kao Liga prvaka, ovaj tjedna, odnosno u utorak i srijedu otvara već 60. sezonu natjecanja. U biti, statistički je čak bila i sezona više, ali je jedna u cijelosti poništena u rano proljeće 2020. zbog izbijanja pandemije. Dakle, faktografski, matematički ili kako god želite, ispravno je napisati kako Europa danas kreće u borbu koja će iznjedriti 60. prvaka Starog kontinenta.
Jedino vrhunsko klupsko natjecanje u loptačkim sportovima u kojem su hrvatski klubovi među najuspješnijima, silno uvažavani, te još uvijek kadri igrati naslovne uloge. Istina, čak i u vaterpolu u posljednje vrijeme sve teže jer je neosporna činjenica da konkurencija raspolaže s nemjerljivo više novca. Od Pro Recca, preko Ferencvarosa, Olympiacosa, Novog Beograda, Barcelonete, ali i Brescie, Marseillea... Pa ipak, naši se još uvijek drže, tu su u vrhu i konkuriraju. Ne svrstavaju ih baš u krug favorita za naslov, ali nisu ni daleko od toga. Konačno, hrvatskih igrača i trenera ima po cijeloj Europi, tako i u vodećim klubovima. Aktualnog prvaka Europe je već do dva naslova najboljeg odveo s klupe Sandro Sukno.
Olympiacos je iznova oformio hrvatsku koloniju s trenerom Hrvojem Koljaninom, ali i kralješnicom momčadi - vratar Bijač, branič Bušlje i centar Lončar (iako je, doduše, prvi sidraš Nikolaidis). U Marseilleu je pouzdanik Vukičević, dok sjajan pečat Barceloneti daje Elvis Fatović koji je onda ljetos momčadi pridodao Ivana Domagoja Zovića. Ima Hrvata i u berlinskom Spandauu 04 (Mateo Ćuk), kao i u egzotici tipa Dinamo iz Tbilisija (Andrija Vlahović). Da, vaterpolska Liga prvaka je teško zamisliva bez Hrvata...
Tri favorita za naslov prvaka
Ovosezonska Liga prvaka donosi dosta noviteta. Sustav natjecanja je znatno izmijenjen, ali te smo promjene detaljnije pojasnili u zasebnom okviru. Posebnost cijele sezone je da je ona podijeljena u dva dijela, odnosno s tromjesečnom stankom od prosinca 2023. do veljače 2024. zbog EP u Netanyi i SP u Dohi.
Raritetna novost je da će se prvi put u povijesti elitnog vaterpolskog klupskog natjecanja, utakmice igrati i u Bosni i Hercegovini. Jadran Herceg Novi će svoje domaće utakmice igrati u Trebinju, nadomak Dubrovnika. Zašto? U klubu su ljetos istaknuli kako su se na to odlučili zato jer navodno njihov bazen ne udovoljava kriterijima Lige prvaka, te “žele promovirati vodene sportove u novom trebinjskom bazenu”. Nismo baš sasvim uvjereni u takvo što jer u bazenu u Herceg Novom su se dosad bez problema igrale utakmice Lige prvaka, ondje se uostalom igraju i utakmice Premier lige ove sezone... Znamo i da mnogima u samom gradu Herceg Novom nije baš dobro sjela ova ideja koja ima po nama miris politike. Dobro, toliko o tome.
Kao izraziti favoriti za naslov prvaka Europe se nameću tri sastava koja su u vrhu bila i prošle sezone. Prvak Pro Recco, doprvak Novi Beograd, te Ferencvaros. Talijani su minimalno mijenjali momčad, dok ono što su doveli, učinili su sjajno. Iz dubrovačkog Juga grčkog centra Kakarisa, jednog od najmoćnijih igrača na dva metra danas, te mladog, vrlo dobrog Talijana Francesca Condemija (20) iz Ortigie. Novi Beograd neće imati problema s proračunom dok je ondje Aleksandra Šapića, odnosno Aleksandra Vučića. Sve vam je jasno. U tom klubu imaju opsesiju osvojiti Ligu prvaka. Posljednje dvije godine su gubili finala, ali ne odustaju. Otišao je ljevak Mandić, ali je došao veteran Filip Filipović za kojeg samo nismo sigurni je li ga više zanima politika ili vaterpolo. Podosta su reformirali momčad, ali su ostali jednako snažni, što uostalom jamče prezimena poput Skoumpakis, Vlachopoulos, Filipović, Jakšić, D. Pijetlović, Ćuk, Perković, Drašović...
Splićani moraju dobiti sve
Ferencvaros ima nakon 10 godina novog trenera. Zsolt Varga se posvetio samo reprezentaciji, zamijenio ga je njegov dotadašnji pomoćnik Balazs Nyeki. Poznaje igrače, oni njega. Silno su se ojačali za Talijana Di Sommu iz Brescie i ubojitog ljevaka Dušana Mandića. No, i Olympiacos je izašao iz financijske krize i sastavio odličnu momčad, baš kakvu sustavno gradi već duže vrijeme Barceloneta.
Momčadi Marseillea, Vouliagmenija, Sabadella i Jadrana (HN) nisu nikako za podcijeniti. Jedina dva kluba koja kvalitetom odudaraju na prvi pogled su svakako Steaua i Dinamo iz Tbilisija. Mnogi bi mogli podcijeniti Crvenu zvezdu što bi bilo kobno. Sastav koji je u kvalifikacijama nonšalantno, vrlo uvjerljivo sredio Barcelonu, Apollon Smyrnu, Honved i Waspo 98 Hannover, treba shvatiti ozbiljno, iako su im otišla dvojica najboljih igrača, Baničević (Jadran HN) i prvi strijelac Tankosić.
Svjesno smo naše klubove ostavili za kraj, ali skupine B i C u kojima su Jug Adriatic osiguranje i Jadran, ionako i pobliže predstavljamo. Prvak države, splitski Jadran je oformio “ubitačnu” momčad. Reprezentativac do reprezentativca: Bukić, Fatović, Harkov, Marinić Kragić, Vrlić, Butić, Biljaka, Čagalj, Dužević, ali i Crnogorac Đ. Radović, te Amerikanac Gruwell. Ovakvom sastavu nije cilj osvojiti samo dvostruku krunu u Hrvatskoj.
- S obzirom na kvalitetu i “pedigre” momčadi, jasno da ćemo ići na pobjedu u svakoj utakmici. Neće biti lagano, ali budimo realni, želimo li dalje mi moramo za početak dobiti baš sve i svakog doma - jasno će Jure Marelja trener Splićana.
Po nama je Jadran - između dva hrvatska kluba - bliži mogućnosti ulaska na Final Four.
- Kada gledamo igrače koje smo doveli, cijelu momčad, na papiru... Jedan smo od konkurenata. Bilo bi prepotentno reći da smo favoriti za Final Four u ovakvoj konkurenciji, ali da smo u konkurenciji ozbiljnoj, to da. Ovisit će dakako o našoj uigranosti jer mi se još tražimo, u ovom smo se sastavu okupili tek prije neka četiri tjedna - naglašava Jure Marelja, trener Jadrana.
Glede skupine u kojoj se nalaze, mi bismo pridodali kako će se jadranaši boriti za prvo mjesto protiv Ferencvarosa. Jadran Herceg Novi i Crvena zvezda im nikako ipak ne bi smjeli biti prevelika opasnost.
Pet naših trenera u LP
Glede jugaša, malo drukčija slika. Prvo, Dubrovčani su ostali bez dvojice ponajboljih, ako ne i najboljih igrača - centra Kakarisa i kapetana Fatovića. Uz njih je otišao još i Biljaka. Doveli su ipak prvog braniča Hrvatske, Rinu Burića, ali i jako zanimljivo kupovali izvan Hrvatske. Amerikanac Hannes Daube i Španjolac Sergi Cabanas su iskusni i izvrsni reprezentativci.
- Mi smo sigurno u najtežoj skupini Lige prvaka - zbori Vjekoslav Kobešćak, trener Gospara i nastavlja:
- Ipak, bez daljnjeg ćemo probati izboriti drugi krug. Vjerojatno će nam već 1. kolo protiv Olympiacosa poslužiti kao neki okvir za vidjeti gdje smo. U 2. kolu nam već dolazi prvak i favorit, Pro Recco. Sezona nam je dobro počela, ali Liga prvaka je posebna dimenzija. Da, i svakako otegotna okolnost je nama, kao i svima koji imaju američke i kanadske reprezentativce što krajem listopada i početkom studenoga oni odlaze na Panameričke igre.
To će biti velik udarac za jugaše jer to znači da ostaju bez američkog vanjskog, pucača Daubea, ali i prvog centra, Bogdana Djerkovica koji je Kanađanin. Ipak, trener Kobešćak napominje da ove sezone ipak ima momčad s više širine. Jedino su slabiji na dva metra, no za vjerovati je da će i Kobešćak (naznake postoje već) mijenjati malo igru. U suvremenom vaterpolu se lagano gubi značaj centra. Uostalom, Mađari su u Fukuoki osvojili zlato s jednim centrom, niti on nije baš klasičan (Toni Nemet).
Posebnost skupine B su treneri. Naime, od četiri momčadi čak trojica trenera su Hrvata - Kobešćak (Jug Adriatic osiguranje), Sukno (Pro Recco) i Koljanin (Olympiacos). Četvrti u skupini je Srbin, Dejan Stanojević (Dinamo Tbilisi). To će biti zanimljivo trenersko nadmudrivanje, ali koje s druge strane potvrđuje kako imamo izvrsnu trenersku struku na seniorskoj razini. Uz trojicu malo prije navedenih u skupini B, tu su dakle i Jure Marelja na klupi Jadrana, kao i Elvis Fatović kao šef stožera Barcelonete. Pet naših trenera od ukupno 16 u eliti. Skoro trećina. Pa, reklo bi se da smo dobri, jako dobri... I još uvijek u vrhu.