Dva su Vrpolja u Hrvatskoj. Jedno je kod Slavonskog Broda i poznato je kao rodno mjesto hrvatskog kiparskog genija svjetskog ugleda, Ivana Meštrovića. Postoji i Vrpolje nedaleko od Šibenika (10 km udaljenosti), a iz njega dolazi vaterpolska haubica, Antonio Petković.
Matični mu je klub dakako šibenski Solaris u kojem je svojim napadačkim osobinama, golovima primarno, privukao pozornost kasnije mnogih etabliranih klubova poput Mladosti, Olympiacosa, napuljske Acquachiare ili svojedobno dobro stojeće Verone, pa do francuskog Noisy-le-Seca. Zanimljivo je da je u dosadašnjem dijelu karijere, Petković čak triput igrao finale Kupa LEN, današnjeg Eurokupa, ali ga niti jednom nije uspio osvojiti. Godine 2007. igrao je pod kapicom Solarisa (tada Šibenik NCP), kojeg je vodio trener Ivica Tucak, a jači je bio za samo jedan gol ruski Sintez iz Kazanja. Godine 2015. igrao je za Acquachiaru, a u finalu je bolji bio Posillipo. Konačno, 2018. je s Veronom dospio do finala, ali se tada nepremostiva prepreka zvala Ferencvaros.
Prirodan slijed
Ipak, klupske je trofeje uspio kasnije osvajati kako s Mladosti, tako i u jednoj sezoni provedenoj u Pireju, u Olympiacosu. U doba igranja u Italiji, pred kraj prošlog desetljeća, tri je sezone stalno bio u vrhu tri najbolja strijelca lige, a godine 2017. je i bio najbolji strijelac Serie A1 pod kapicom Verone sa 70 golova. Dok je igrao za Acquachiaru iz Napulja, bio je apsolutni miljenik tamošnjih navijača, svojevrsna klupska ikona. Njihov najbolji igrač, strijelac kojem su pokraj bazena postavili i divovski ili tzv. jumbo-plakat.
Velik je obol dao i u četiri medalje Barakuda, od kojih je najblistavije sigurno olimpijsko srebro iz Rio de Janeira 2016. Ovog ljeta na izmaku, u svojem pak 38. ljetu, Antonio Petković se vratio u Šibenik. Rekli bismo, vratio se da bi ondje i ostao ili zaključio karijeru. Za koju godinu, koja god to bila.
- Naravno da je to to. Prirodan slijed, ja bih rekao - iz Šibenika će Antonio.
- Nakon toliko godina vani, želim odigrati još koju sezonu doma. Dati ruku mojem klubu, Šibenčanima. Dakako, i zbog obitelji sam se vratio. Mali je sad krenuo u školu, prvi razred. Osim toga, ajde da se ne zavaravamo, nisam baš više ni u cvijetu mladosti. Mogao sam još ostati “vanka”, imao sam i ponuda, ali u mojim godinama se ipak igračka karijera privodi kraju.
Sjajan dojam u Italiji i Francuskoj
Petković je Šibenik i Solaris napustio 2008. kada je prešao u Olympiacos, da bi prvi put došao u Mladost na poziv trenera Emila Nikolića 2009. Napominjemo prvi put, jer uz Savu će aterirati i 2018. iz talijanske Verone. Nakon godinu dana Mladosti, 2019. se otisnuo u Francusku, četiri godine u Noisy-le-Secu.
- Najduže sam vani zapravo bio u Italiji, 7 godina, pa onda zadnje 4 u Francuskoj. Neskromno, ali tako jest, u obje sam države ostavio odličan dojam. Zato sam dugo i trajao.
Već smo pripomenuli jednom i najbolji strijelac Serie A što u takvoj ligi ima težinu, ali i od one 4 u Francuskoj, pa barem ste dvije bili i ondje prvi strijelac.
- Ne, triput.
Pardon, zakinuli smo vas nenamjerno dakako za jednu.
- Tko zna, možda bi bila i još jedna, onda kad je izbila pandemija, ali tad je Prvenstvo Francuske prekinuto, u biti poništeno cijelo. Ma, kad sve podcrtam, lijepo sam ime “napravio” u Italiji i Francuskoj, ali još bitnije stekao puno dobrih prijatelja u svim vaterpolskim državama.
Samo malo o Francuskoj ligi. Ondje su počeli prije nekoliko godina silno jačati klubove, ulagati u vaterpolu, s primicanjem OI u Parizu je to sve izraženije, ali se to prelijeva logično i na njihovu nacionalnu momčad.
- Oni su krenuli točno nekako kad sam i ja potpisao za Noisy-le-Sec, klub u predgrađu Pariza. Počeli su dovoditi bivše i sadašnje reprezentativce stranih država, olimpijce. Te moje četiri godine ondje su bile zlatno doba francuskog vaterpola. Ove je sezone to još uvijek ostalo na odličnoj razini, iako ne svi baš. Četiri kluba ulažu, ostatak je dosta pao. Oni koji ulažu su Marseille, bolji od svih, europska momčad, pa Strasbourg, Noisy-le-Sec i Tourcoing. To su profesionalni klubovi odlične organizacije, a jak Marseille je dao vjetar u leđa i reprezentaciji, pa su doveli Vjeku Kobešćaka što je najbolji mogući potez koji su mogli napraviti.
Ono što smo primijetili međutim da su Hrvati do ljetos bili daleko najbrojniji stranci, u svakom klubu minimalno 1, ali bilo ih je i po 4-6. Sada se to malo ipak prorijedilo u usporedbi s prošlim godinama.
- Bilo je Hrvata i prije i sada, ali su sada i Francuzi odlučili ojačati svoj vaterpolo, ograničili broj stranaca na 2. Dobro, mi smo u EU pa nam to olakšava, ne drže nas strancima. Lakše je dovesti Hrvata nego Amerikanca ili Srbina. Nadalje, svi su Hrvati stvarno ostavili jako dobar dojam u Francuskoj pa smo i zato bili traženi, jedino što sada više baš i nema tih mlađih, takve kvalitete. Onako...
U redu, shvatili smo. Povod ovom razgovoru je ne samo povratak Antonija nakon duže vremena doma, pomoć Solarisu nego i sjajan dojam i u 38. godini. U prva dva kola, 9 golova. Ne bilo komu. Jugašima 4 “komada”, Jadranu iz Herceg Novog pet. Haubica gruva i dalje, ruka “služi”.
- To mi je stvarno, u ovom trenutku, ne u drugom nego u desetom planu. Dok sam bio mlađi, to mi je još i značilo nešto. Golovi te prodaju, daju viši ugovor, daju samopouzdanje, dovode u reprezentaciju, ali sada... Stvarno, više ne. Super je to, ako mogu pomoći svojem klubu. Znam da će biti dobrih i manje dobrih dana, ali mene bi više veselilo što više bodova, a ne golova. Uostalom, te dvije utakmice koje spominjete, mi smo ipak izgubili. To je bitno, a golovi... Deseti plan, velim.
Sam je početak sezone, tek dva kola Premier lige, ali možete li dati neku prvu ocjenu lige sada i onda kada ste iz nje odlazili.
- Prije je razina bila sigurno kvalitetnija. Puno prije, recimo 2009. i koju godinu kasnije. Tad smo u ligi imali kotorski Primorac, prvaka Europe, Jadran Herceg Novi sa svojim “dream-teamom”, vrlo jaka Mladost, Jug uvijek nadmoćan, a Mornar i splitski Jadran neugodni, pa se dizalo Primorje. Opet, danas imamo izvanrednog Juga i Jadrana koji vjerujem može napraviti i iskorak u Europi. Posebno u odnosu na prošlu sezonu, imaju odreda sve reprezentativce. A mi ostali... borba. Malo su Mladost i Primorje ispred, a ostalo je baš borba. Solaris je jedan manji klub koji više gleda nekako u smjeru razvoja igrača. Tako sam se i brzo dogovorio s čelnim ljudima kluba, za čas. Rekao sam im da ću pomoći mladima maksimalno, štogod treba. Igrački i u radu s mlađim igračima. Znate, “malim” klubovima uvijek nešto fali. Ako imaš vanjsku liniju, fali centar. Imaš centre, fali vratar i tako. No, projekt je da probamo napraviti neki iskorak u odnosu na prošlu sezonu, iako znamo da će biti teško.
Srećom po Sunčane, dok imaju pouzdanu i iskusnu “haubicu iz Vrpolja”, bit će malo lakše.