U jednoj utakmici, konfuznoj i ludoj, ali zanimljivoj za gledatelje, imali smo svega. Od dobrih do loših poteza, komičnih sudačkih odluka. Teško je uopće išta više komentirati. Nikako da se slegnu dojmovi. Bio je to jedan baš “čušpajz” svega.
Neke su mu stvari ipak neobjašnjive. Iz završnice utakmice neću uopće spominjati gol koji smo primili s igračem manje, brzi gol. To je bila spora obrambena reakcija nakon isključenja, kasnimo, ostavljamo igrača samog. Ne mogu reći, silna je buka u bazenu, možda se zvižduk suca i ne čuje uvijek najbolje kada ste u vodi, ali opet igrao sam i sam puno takvih utakmica. To je neprihvatljivo primiti takav gol, ali kako je cijela utakmica bila konfuzna, onda se i taj detalj odlično uklapa u to.
Opet nažalost moram pisati o situacijama o kojima sam u prijašnjim danima. Famozni igrač više, ali u smislu situacije u napadu da imamo potez viška. Najbolji primjer kako valja igrati je naš prvi gol s igračem više, pogodak Žuvele za 2:0. Nekoliko kretnji, navlačenja suparnika, ulazak u prazan prostor, lopta dodana iz prve i to je to. To je novi, moderan vaterpolo i tome treba težiti. Naravno, neće niti iz takve situacije baš uvijek biti gol, ali tomu treba težiti. Iako, rekao bih da mi nismo jedini s tim problemom. Gledao samo Španjolce protiv Francuza, 1-10 im je bio igrač više. Gledao sam i druge ozbiljne momčadi, svi imaju probleme.
Poanta je u tome da se sve to ipak pojednostavi, ubrza. Obrane su odlične, igrači su pokretni, fizički spremni, blokovi su visoki, tako da ako se dovedete u stanje da ste u oskudici s vremenom, gubi se mogućnost nekih drugih rješenja. Onda se dovodite u situaciju da šutira igrač koji ima 60-70% za gol u odnosu na neku početnu situaciju u kojoj bi imali i 80 posto. To je puno, na oko se čini malena razlika, ali nije.
To se vidjelo i na samom kraju, u posljednjim sekundama. Imali smo višak dodavanja opet i na kraju nismo opalili prema golu. U posljednjem našem napadu, imamo čak dva igrača više i mi pri onakvom rezultatu, posljednje sekunde čak ni ne zapucamo na gol. To je skoro pa neprihvatljivo.
Glupo je reći “ništa nije izgubljeno”. Izgubljeno je jer je izgubljena jedna komotnija, opuštenija situacija. Koliko je to dobro ili nije, nikad nećemo znati, bitno je samo da ne potonemo nakon ovog. Da se odmah razumijemo, reprezentacija Crne Gore je odlična momčad. Nismo izgubili od bilo koga. Ono što je važno nešto iz svega ovoga i naučiti, dok je najvažnije da de facto tek sad počinje Europsko prvenstvo.
S aspekta gledatelja možemo biti zadovoljniji jer će biti puno zanimljivije pogledati utakmicu našu utakmicu protiv Grka, nego da smo igrali protiv Rumunja, Nizozemaca, Gruzijaca... Koga god. Koliko je dobro za igrače, to je drugo pitanje.