Prvo, čestitke svima odreda. Od onih 13 koji su igrali, preko one dvojice igrača koji su morali biti na tribinama, stožera, izbornika, pa do Dambe ili našeg fizija Damira Luketića. Ono protiv Grčke je bilo impresivno. Očekivano tvrdo otvaranje, razumno za ono što nosi jedna takva utakmica, ali ono što je presudilo je da smo Grke ostavili skoro dvije četvrtine bez gola. Jedino tako, na taj način, s ovakvom obranom možemo otići daleko. Grcima su ispadale lopte, imali su potez viška, nisu bili u mogućnosti išta napraviti s obzirom koliko je ta obrana izgledala moćno. Naravno, kada imate takvu sigurnost u obrani, pitanje je samo trenutka kada će se prelomiti. Da se razumijemo, mogla je ta utakmica ići i u potpuno drugom smjeru jer Grčka je odlična momčad. Uostalom, dvije su četvrtine bile potpuno izjednačene, ali do izražaja je došla mentalna i fizička čvrstoća naše reprezentacije. Tada su Grci "nestali" iz bazena. Stvarno smo se poigrali s njima, mislim da tako nešto nitko nije očekivao.
Opet smo vidjeli sjajnog Fatovića, pa Lončara veterana skoro koji je bio stvarno sjajan. U šali sam rekao poslije utakmice nekome da smo vidjeli neke akcije još iz 2016. godine, Lončar - Fatović. Jere Marinić Kragić je kad je bilo najpotrebnije dao 3-4 gola, pa Ante Vukičević... Ma, svi kao što sam napisao u početku. Imali smo malo problema u napadu, ali početkom. Dosta često bi nam lopta krajem napada išla na poziciju 1, nezgodno krilo, onda ostanu 3-4 sekunde do kraja. U tim trenucima nismo ni mi imali rješenja, međutim bili smo strpljivi, igrali smo obranu. Najvažnije je u tim trenucima ne primiti gol, biti strpljiv i čekati, čekati. To smo izvrsno odradili, na kraju smo "bušili" sa svih strana.
Mađare sam gledao već na ovom turniru. Sad, iznenađenje ili ne. Mlada su momčad, sve to divno izgleda, međutim sad ipak slijedi polufinale i ipak Hrvatska igra doma, dol igramo odlično. Izuzmemo li koju minutu u ove dosadašnje četiri utakmice, Hrvatska stvarno igra odlično i nema razloga da tako ne bude i dalje. Ovaj vjetar u leđa koji nam daju tribine, pa samopouzdanje koje je naraslo, mislim da ta mlada mađarska momčad koja doista može odigrati odlično, ipak ne može protiv ovakve Hrvatske. Mogu oni biti lepršavi, ovakvi i onakvi, ali mislim da ćemo mi biti u stanju zakočiti ih. U to čvrsto vjerujem.
Još bih nešto želio naglasiti, sada pri kraju, vezano uz sustav ili format natjecanja. Po meni je ovo puno bolje nego što smo imali ranije. Ne zato što igraju samo muškarci ili odvojeni od žena, već ovo da se igraju po četiri kvalitetne utakmice u danu, u poslijepodnevnom i večernjem terminu, to je sjajno. Ukoliko itko želi dobro ovom sportu, nadam se da će od sada, pa i na svim natjecanjima, jasno neće SP u Dohi biti takvo, ali kasnije, da će svi slijediti ovaj primjer. Nadam se da će netko shvatiti da je ovo jedan dobar put kojim trebamo ići. Jer ono dosad, od 9 ujutro do 10 navečer, to nikakvog smisla nema. Sviđa mi se i ova formula s dva grada domaćina. To su stvari kojima vaterpolo treba težiti.