Imperija se vratila. Vratila na tron. Imperija na koju mislimo je ona iz Gruža. Nakon više od 680 dana bez ikakvog pokala, na isteku zamalo i druge sezone bez “kante” što bi u Gradu bio možda i znak za uzbunu, a u svakom slučaju nesvakidašnji podatak, Jugova je krstarica pronašla iznova svoju “zlatnu luku”. Uz dužno poštovanje kapetanu Lorenu Fatoviću, sjajnom vrataru Toniju Popadiću, veteranu koji udara ritam smirenosti, ali ubada kada treba Mari Jokoviću, pa uz sve komplimente “grčkom desertu” (Kakaris - Argyropoulos - Papanastasiou), ključna karika u lancu je čovjek s klupe.

Ne možemo baš napisati “miran čovjek s klupe” jer miran definitivno nije, ali taktički staložen, nerijetko i inovativan, sigurno jest. Vjekoslav Kobešćak. Ovo je - neka se drugi ne uvrijede - njegov trofej.

Ušao je u sezonu s jednim centrom samo (Kakaris), s “dječjim vrtićem” na klupi (Stahor, Jurišić, braća Vukojević, Burđelez, Tomasović, pa čak i Žuvela), sa sigurno najtanjim proračunom posljednjih 5, 6 godina. Istodobno ga je na “otvorenom moru” čekala strašna, sjajna eskadra koja se prije godinu dana formirala u splitskoj luci, pa onda još čak i tijekom zime dodatno ojačavala. Jadran je oformio najjaču momčad u posljednja tri desetljeća (Dobud, Bukić, Harkov, Marcelić, Čagalj, Anić). Izmaknuo mu je Kup, nije uspio ni u regionalnoj Premier ligi, ali onaj najvažniji, najveći trofej u svakom sportu - državno prvenstvo - je njegov. Jugovo, dubrovačko, gruško, ali i njegovo. Kobešćakovo. Odmah nakon je rekao kao mu je to “...možda i najdraži trenerski trofej...”.

Je li baš tako? Nije li malo pretjerano odnosno poneseno uslijed emocija jer ipak je 2016. primjerice nosila jednu Ligu prvaka?

- Je, bilo je trofeja, ali i nakon prospavane noći ovaj mi je trofej izuzetno drag, te i dalje ostajem pri onom da mi je jedan od najdraži, da mi je najdraži - opetovao je jučer iz Grada, trener pobjednika. Vjekoslav Kobešćak, dakako. Obrazlaže i zašto mu je ovaj naslov prvaka najdraži.

- Prvo, ušli smo u sezonu nakon one prethodne u kojoj nismo osvojili ništa. Zadnji trofej je bio u ljeto 2020. Ušli smo u ovu sezonu s promijenjenom momčadi, Jadran se pojačao, mi smo izgubili i Kup. Vrlo uvjerljivo. Nakon toga je bilo i poraza u Ligi prvaka, pa se malo dignuli, ali u Premier ligi nismo ušli ni u finale. Dosad smo naime, ako ništa drugo pa barem ulazili u finale regionalne lige, a sad niti to. Tako da je sezona stvarno bila teška sezona. Drugo, bilo je teških trenutaka u klubu. Veljača, ožujak, travanj. Neizvjesnosti je bilo, energija nije bila prava. A onda, onda su se igrači homogenizirali, kapetan Fatović je odradio izvrstan posao pazeći na momčad. Mi smo imali ove sezone stvarno otegotne okolnosti jer osim jednog centra, bili smo slabi i na bekovskim pozicijama, pa smo tražili ne stvari, uvježbavali ih kroz sezonu bez jamstva da će nam uspjeti to što uvježbavamo. Ispostavilo se da smo ušli u sezonu fantastično napadački, a izašli iz nje fantastično obrambeno. I onda smo u konačnici došli do finalne serije protiv sastava koji je, ruku na srce, do završne serije bio od nas bolja momčad. Moglo je sve ovo otići i na njihovu stranu. Od četiri utakmice finala, dvije su završile petercima, jedna na golu razlike. To je ništa. Međutim, mi smo tu, u tu seriju ušli, došli do vrhunca forme i zato mi je drago. Još više jer se nakon dvije i pol godine “napunio” bazen, tribine i vidio sam toliko male djece na tribinama... To je energija za budućnost, vjera da će se ta djeca sutra baviti sportom, nadam se vaterpolom. Sve skupa jedna jako emotivna sezona. Ovaj naslov prvaka je vrlo, vrlo važan za klub. Možda čak i važniji nego Liga prvaka 2016. - sažeo je sezonu Vjekoslav Kobešćak i kratko još dodao.

- Osjetili smo jednu energiju grada, ljudi. Ne jučer samo, već neko vrijeme. Svi su se nekako homogenizirali.

Još zimus, tijekom sezone ili u njezinoj sredini, trener Juga AO nam je povjerio u jednom trenutku kako mu je ovo “najteža sezona od kako je u Jugu”. Sad možemo malo možda konkretnije. Što, zašto?

- Prvo, ja sam dugo ovdje. Na radnom mjestu koje je puno više od radnog mjesta, i u klubu koji je moj klub! Tu već ima igrača koji su cijelo vrijeme samo sa mnom. Evo, Loren Fatović je 7 godina sa mnom, od kako sam došao u Gruž. Sedam godina smo zajedno, svake godine pokušavamo biti najbolji i naravno da nakon toliko vremena dođe tu i do zamora. Materijala i svega. O nekakvim vanjskim problemima neću uopće pričati jer je sve za nas. Jug je izašao iz ove sezone sigurno jači nego što je upao, bez obzira kako će momčad dogodine izgledati. Ja mogu i hoću samo o sportskim stvarima govoriti, uostalom u drugo se i ne razumijem. Ono što želim pohvaliti su igrači. Od Fatovića, Jokovića, sve trojice Grka, Benića, Popadića, ma svih... to su idoli mladih ljudi! Govorim o tomu kako su se ponašali, odnosili prema igri, klubu, sebi, svima. Mogu oni u bazenu biti bolji ili lošiji, ali ono kako su se oni ponašali izvan bazena, na treninzima, mi provodimo s ovim klubu zajedno i po 150-200 dana na putu..., to je vrhunsko.

Ipak, zapamtili smo i jednu intrigantniju rečenicu od prije mjesec, mjesec i pol kada ste spomenuli “...kao da je svima stalo da mi padnemo...”. Tko su ti svi?

- Kad si velik i jak nemaš baš puno prijatelja! Naravno, svi te hoće skinuti s trona. Samo to. Sljedeće će nas godine probati netko drugi pobijediti, a ja se nadam da i opet neće uspjeti.

Malo o finalu i igrama u tim utakmicama. Jadran ste pobijedili u dobroj mjeri s M-zonom. Vrst plitke obrane, s dupliranjem suparničkog centra, ali kojom puštate suparničku vanjsku liniju na samo 5 metara od gola. Malo nakon utakmice smo se prvi put čuli, tada ste spomenuli da to uopće ne volite igrati jer je to “obrana za siromahe”. Zašto ju tako zovete? Zašto ju ne volite igrati?

- Mi smo se na nju prebacili jer nismo imali dovoljnu širinu za drugu vrst obrane, klupa nam je izuzetno mlada, mjesečno košta kako velim 500 eura mjesečno. Mislim, i s kilažom su slabiji od suparnika i tu je Jadran bi u prednosti. Gurali smo prije neke obrane koje bi nas istrošile, te bi padali u drugom dijelu utakmice. Morali smo nešto promijeniti. Nisam osobno pobornik tih M-zona jer ima raznih varijanti. Je, to je “zona za siromahe” koju igraš ako nemaš dovoljno jake braniče, onda to igraš. Obrana u kojoj se puno oslanjaš na svog golmana jer oslobađaš puno prostora suparniku za šut, ali ako uspijete onda si otvarate mogućnost kontre. Ta obrana i nema smisla ako iz nje ne ide protunapad. Ta vrst obrane nosi sa sobom neke dobre, ali i dosta loših stvari. Mi je nismo puno vježbali, probali smo je u prvom finalu, vidjeli da funkcionira, pa smo išli i dalje. Iz utakmice u utakmicu, ali svaki put sam bio u sumnji da am neće možda uspjeti. Da će nas Jadran probiti. Popadiću je “legla”, on je bio vladar te M-zone i tako smo uspjeli. Nisam pobornik te obrane, ali možda ju čak i koristimo u Beogradu na Final 8 Lige prvaka. Ali eto, u zadnjoj finalnoj utakmici, nije odlučila ta obrana jer je utakmica bila dosta konfuzna s obje strane. U prvoj četvrtini mislim da nismo niti jednom uspjeli formirati M-zonu. Kasnije jesmo, ali to sigurno nije odlučilo. Zadnja finalna utakmica je bila vrlo zanimljiva za gledati, ali je bila i utakmica s najviše grešaka u cijeloj seriji.

Osim naslova kao najveće nagrade, što je Jug AO još dobio ove sezone, ali mislim kroz igrače? Jedan se nameće, dobitak cijele sezone u Hrvatskoj je Marko Žuvela. Konačno jedan mladi igrač s ekstra-potencijalom, ali spominjali ste da ste dobili dvojicu igrača. Koji je drugi?

- Filip Kržić. Ušli smo u sezonu s prvom postavom, sa sedam igrača koji se mogu nositi sa svima. Na kraju, dobili smo Pro Recco, Marseille u gostima, OSC u gostima, pa Novi Beograd, na kraju i Jadran itd. Reprezentativna sedmorka. A klupa je mlada. Naša, dubrovačka i to je to. Cilj sezone je bio dobiti barem dvojicu igrača s klupe, a to smo i projicirali da budu Žuvela i Kržić. Žuvela je još prošlog ljeta na juniorskom EP u Mađarskoj gdje smo bili peti to pokazao. To je generacija koja je dala nekoliko igrača - Brubnjak, Burburan, braća Akrap, Vukojević, Čondić Kadmenović i Žuvela. Bez obzira na 5. mjesto, sklonili su pozornost na sebe da bi mogli biti vrlo, vrlo dobri i budućnost hrvatskog vaterpola. Žuvela je to najviše i iskoristio jer je imao i najveću minutažu, i to u jednom Jugu. Za Kržića bi bilo bolje da je imao više kontinuiteta, iako je finalnu seriju odigrao odlično. Tu sad mi imamo ove još mlađe, Vukojević, Stahor, Zvono, pa jedan Burđelez. To je dečko koji ima 16 godina, a odigrao je cijelu finalnu seriju. Vrlo aktivno, po 4-5 minuta u svakoj utakmici. Oni će u sljedeće 2-3 godine doći do uloge koju su sada bili Žuvela i Kržić, a ova dvojica sada moraju napraviti iskorak više.

cfgfvjhj

Jug sljedeće sezone. Benić odlazi u Waspo 98 Hannover, ali znamo da Ferencvaros već dugo vabi, gleda Argyropoulosa, Olympiacos traži povratak Papanastasioua, a ima zanimanja i za Fatovića. Što je od toga istina, tko odlazi, tko ostaje?

- Promjena će sigurno biti, ali ne bih o imenima. Ja prvi neću s time izlaziti, ali da će biti izmjena hoće. Tržište je vrlo zanimljivo, pojavili su se klubovi koji imaju dosta novca. Kako neki koji jesu u Ligi prvaka, tako i neki koji tamo tek žele igrati. Francusko prvenstvo je silno ojačalo. Mađari će opet biti aktivni. Srpski vaterpolski klubovi su izuzetno jaki zadnje 2-3 godine. Ovo sve što ste naveli od naših igrača, načelno sve ide u tom smjeru, ali se ja nadam da ćemo mi tijekom ljeta i s obzirom na ovaj trofej, okupiti momčad koja će biti na razini ove sezone. Možda čak i malo bolji. Osobno sam u kontaktu s nekoliko igrača. Znate, Jug ima dodatnu privlačnost jer je velika sredina koja svakom igraču i podiže cijenu. Jedan Merkulov je kod nas došao, a otišao je za i više nego dvostruko, pa Viktor Rašović ili od domaćih igrača, Luka Lončar. Dakle, Jug je zanimljiv igračima i za nešto manje ugovore.

Je li moguć dolazak nekog Francuza? Vi ste pomoćnik francuskog izbornika i nešto što nam je i ranije palo na pamet, Thomas Vernoux? Istina, možda previsoko ciljamo, jedan je od najboljih mladih igrača na svijetu, izrazito je skup, ali tko zna... Možda je Jug dobra sredina i za njega.

- Prije 2 godine smo bili u kontaktu s Thomasom Vernouxom i bili smo dosta blizu. Mislim da će on ostati u Marseillesu, a jedini klub koji njega danas može si priuštiti je Pro Recco. Sve sam rekao. Mi možemo kupovati igrače koji su silan potencijal, ali nisu razvikani. Prošle godine smo doveli Kakarisa. Moje kolege su pitale “tko je taj”. Nisu čuli za njega. On je danas jedan od najboljih centara na svijetu. Trebali nam ostati Popadić - Fatović - Joković, kao okosnica, a dalje ćemo slagati oko njih.