Nismo ga kontaktirali cijela dva tjedna turnira najboljih reprezentacija Europe. “Čuvali” smo ga ipak za kraj, za konačan stav, razmišljanje. Doduše, prvi tjedan Prvenstva se nismo niti vidjeli jer je bio u Zagrebu, novinar u Dubrovniku. Zagrebačka je skupina od prvog dana okupila vrlo zanimljive reprezentacije poput Italije, Mađarske, Srbije, Grčke, a valjalo je promotriti kakva je jedna Njemačka primjerice. Izvjestitelj je pak bio u Gradu u stopu prateći Barakude. U drugom tjednu smo bili na istom bazenu, plivalištu uz Savu.
Ratko Rudić, najtrofejniji vaterpolski trener u povijesti, ali i najtrofejniji hrvatski trener u svim sportovima, loptačkim poglavito, svakog je dana bio na utakmicama. Na vaterpolu, uz bazen, u prvom redu. Pa, taman da je su igrali Gruzija - Rumunjska, RR je bio ondje. Dakako, Ratko Rudić, “zlatni brk”, trenerski genijalac. Sport općenito, a poglavito ovaj naš vodeni, s loptom, to je Ratkov život.
Dan-dva nakon što su utihnula oba bazena, nakon što se u Zagrebu već razmontirana montažna tribina, plivalište uz Savu poprima svoj prijašnji oblik koji će nam se nakon glamoura EP činiti sada tako siromašnim, došlo je vrijeme za osluhnuti vaterpolskog maga. Posebice i stoga što se radi o najstručnijoj osobi strogo trenerskog dijela posla u našem vaterpolu, predsjedniku Stručnog savjeta. To je ono tijelo HVS-a koje ocjenjuje igru svih naših izabranih vrsta, usvaja ili odbacuje plan i program priprema, ocjenjuje u konačnici i izbornike.
- Generalno, mi smo odigrali jako dobar turnir - u startu će Ratko Rudić.
- Možda su čak naši momci bili u odnosu na sve reprezentacije, u prosjeku i najbolji. Odigrali smo odlično zadnju utakmicu, finale. Bilo je određenih stvari koje se mogu napraviti i bolje, ali to će se sve s vremenom analizirati. Ono što je najvažnije, po meni, vrhunski potencijal postoji. Sad je samo pitanje psihološke naravi, kako sada reprezentativce odmoriti i pripremiti za Svjetsko prvenstvo koje počinje za koji tjedan već. To Svjetsko prvenstvo nam je bitno zbog olimpijskih kvalifikacija i to je prvi cilj, a drugo je ići ondje napraviti rezultat - napominje Rudić.
Što se podrazumijeva pod “napraviti rezultat”?
- Ako ćemo mi uspjeti zadržati ovakvu igru, s ovog EP, onda si mi za Svjetsko prvenstvo možemo postaviti vrlo ambiciozne ciljeve.
Kada ste spomenuli da je Hrvatska na EP odigrala možda i najbolje, to je nekako u skladu s mišljenjem Felipea Perronea koji nam je nakon finala, sasvim iskreno na čestitku za osvajanje zlata i činjenice da su najbolji u Europi, odgovorio bez lažne kurtoazije: “Ne, Hrvatska je bila bolja, najbolja na turniru, samo što smo mi ovoga puta imali sreće”.
- Tako je, a što se Felipea tiče... On je takav, velik igrač u i izvan bazena, silan karakter.
Spomenuli ste i psihološki pristup... U Dubrovniku smo razgovarali s našim trenerom u Španjolskoj, Elvisom Fatovićem koji vodi Barcelonetu, pa je rekao kako nakon EP, pa onda još i SP, njemu u klubu neće trebati ni trener, ni kondicijski trener, niti fizioterapeut, već psiholog! Nakon silnog umora i pražnjenja, igrače će trebati znati što ranije vratiti u kolotečinu klupskih nadmetanja koja kreću odmah nakon SP u Dohi.
- Ha, ha, posebno će njegovoj Barceloneti to trebati jer on ima mislim osam igrača španjolske reprezentacije. Treba će ih pripremiti za Ligu prvaka, domaće prvenstvo. To je vrlo zahtijevan sada dio za trenere. Kalendar natjecanja je takav kakav je i naravno da se to nama ne sviđa, ali ne možeš se s rogatima bosti, kako se kaže. Vodeće organizacije poput FINA-e i LEN-a imaju neke svoje ciljeve, a najviše kako bi nadoknadili propušteno u doba pandemije. No, zaista je to previše, pa se čak i vrijednost natjecanja i kvalitete onda pomalo gubi.
Što se Barakuda tiče, rekli bismo da smo odigrali vrlo, vrlo dobar turnir. Odličan bi bio s zlatom. Bilo je nekih padova u završnim minutama utakmice, ali posvetili bi se samo finalu. Naše mišljenje, u završnim minutama, trenucima utakmice, kada se “mora” dati gol, kada se napada, nije li logičnije da su u bazenu svi najbolji igrači, šuteri? To nismo imali protiv Španjolske, pa ni Crne Gore u skupini. Je li to ispravan način promišljanja?
- Ha, ha, slažem se, naravno. Međutim, mi smo u finalu zapravo u zadnjoj četvrtini izgubili organizaciju napada. Ne želim i neću govoriti ovako javno, u novinama, medijima o detaljima, imenima. To ne. Konstatacija generalna je da igra u napadu nije bila na onoj razini na kojoj je trebala biti. Barem po onom prikazanom u prve tri četvrtine.
Dobro, nismo ni očekivali da ćete navoditi konkretne situacije ili imena, makar ste i ovako u biti već puno rekli. Idemo drugo, mislimo da je kondicijski momčad jako dobro pripremljena, ali je isto tako i ritam igre koji smo sami zadali i počeli u finalu, bio “ubitačan”. Jesmo li zbog toga onda možda “pali” u četvrtoj dionici?
- Ne, ne, apsolutno ne! Igrači danas, s ovim načinom promjena, izmjena, lateralnim izmjenama, značajno olakšavaju situaciju u odnosu na ranija vremena. Na taj se način, pogotovo centre i braniče može više odmarati, mogu provesti malo manje minuta u igri. Ne, po meni kondicija sasvim sigurno nije bila razlog pada u zadnjoj četvrtini - spominje RR.
Od Ratka Rudića sigurno nećemo sada dobiti neku javnu ocjenu nastupa, igre Barakuda. To će se učiniti u užem vaterpolskom krugu. Uostalom, zato postoji Stručni savjet, ali ipak nešto se možda valjda i javnosti reći, otkriti.
- Prije početka EP-a mi smo imali na neki način dva glavna favorita za vrh. To su bili Italija i Španjolska. Ja nisam tu ubrajao Grke i Mađare iz dva razloga. Mađari su došli s jedne strane u jako pomlađenom sastavu i oni su odigrali neke utakmice odlično, ali očigledno je bilo da ta mlada momčad ne može još izdržati takav turnir do kraja. No, zato su dobili dobre informacije o tim igračima, a igrači su dobili iskustvo. Četvrto mjesto za Mađare je kao medalja. Oni sada imaju širi izbor igrača i to su više slatke brige za trenera. Zapitat će se Zsolt Varga je li doista treba sve starije koji nisu igrali u Zagrebu ili neke od ovih mladića. Dobro, to je njihov problem. Što se Grčke tiče, njih je čak trener Vlachos pitao prije prvenstva tko bi išao na EP, što je po meni krivo. Trener ako ima viziju odredi - “Ideš ti i ti, gotovo”. No, Grčka nije funkcionirala kao obično. U nekim utakmicama je bila prevelika nervoza, nisu bili precizni što je inače njihova karakteristika. Tehnički su inače oni savršeni. Bilo je igrača koji su bili za ne prepoznati. Njih zato nisam ni računao za favorite. Oni koji su meni ostavili pozitivan dojam su Crnogorci. Mlada momčad, jako borbena, spremna, organizirana. Trener jako dobar. Francuzi... možda sam malo više od njih očekivao, neovisno što su se plasirali na Igre kao domaćini, pa su opušteniji. Nisu pružili ono što mogu. Druge su reprezentacije bile ispod svake razine. Možda bih pod razočaranje naveo Srbiju. Nisu prikazali ono što se od njih očekivalo.
Puno se pričalo o sustavu natjecanja. Mišljenja su donekle podijeljena. Nekima sjajan, zanimljiv, inovativan, drugima nerazuman, pa i ne baš logičan. Za Ratka Rudića je sustav... kakav?
- Ako imate osam momčadi koje se izdvajaju kvalitetom, onda vam prve tri utakmice nisu od velikog značenja. Izjednačene su utakmice, jesu, ali nebitno vam je koga ćeš sresti u drugom dijelu EP. Bitno je možda biti prvi, pa odmoriš 2-3 dana, ali čak niti to nije presudno jer sve su momčadi bile spremne. Loše je ako je jedna momčad u tih prvih osam slabija, kao što je bila Gruzija. Makar, u cijelosti nije loš sustav.
Probali smo još jednom s ocjenom naše reprezentacije, iako svjesni da Stručni savjet to neće objaviti kroz novine. Dakle, ocjena igre, nastupa Hrvatske bi mi rekli... vrlo dobro.
- Upravo tako, vrlo dobro.
Šturo, kratko. Prevedeno u brojke, ali to mi tako zaključujemo, nije Rudić rekao - 4. Petica bi bila za zlato. Opet, mi bismo dodali mrvicu više - minus 5. Slobodno ocjenjujte i sami, zašto ne.