Prije komentara utakmice, prvo naklon duboki i čestitke svima odreda, od prve do zadnje osobe u Hrvatskom vaterpolskom savezu. Pritom mislim na Ured HVS-a pa do zadnjeg volontera, pomagača u bilo kojem smislu. Svima čestitke na uspješnoj organizaciji jer kad se sve uzme u obzir, to je isto jedan podvig u tako malo vremena sve to napraviti na način na koji smo to sve napravili. S tog aspekta možemo isto tko biti zadovoljni i ponosni.
Samo dva loša perioda
Što se tiče same utakmice i turnira, imali smo kroz cijelo natjecanje samo dva kratka loša perioda i to nas je koštalo zlata. Zato i jesu ta lica bila takva, zato je tuga bila takva, od izbornika do igrača. Zato jer smo stvarno dali sve, napravili puno, imali smo sve i jednostavno je završila utakmica na način da mi još nije jasno kako smo to uspjeli prokockati. Stvarno smo imali sve. Niti nas je tko nadigrao, niti je bio bolji od nas, a nismo uzeli to zlato koje smo zaslužili. Doista mislim da smo ga zaslužili jer smo igrali fantastično!
Igramo tako dobro, pametno, mudro, agresivno, baš na strašno visokoj razini u svim smjerovima. Bijač možda nije najbolje otvorio utakmicu, međutim kako je išla utakmica, razbranio se Bijač. Fenomenalan na golu. Napadali smo, šutirali, njihov golman Aguirre je zamijenjen, znači sve je išlo u smjeru da mi budemo zlatni. Nevjerojatno kako se to sve raspršilo u 2 minute. Sad analizirati nešto, jako je teško i ne znam ima li smisla, ali opet meni je to zadatak kao gost-komentator Sportskih novosti, pa ću onda to učiniti. Inače, najradije ne bi.
Ono što smo govorili u najavili; da moramo igrati, šutirati, napadati, da moramo željeti dati gol i da ne možemo samo gledati kako se obraniti, to smo radili sjajno tri četvrtine. Sjajno! Jesmo li pomislili da je 2 razlike dovoljno, je li nas to koštalo? Mislim da sam čuo izbornika na pauzi uoči zadnje četvrtine da ne smijemo stati, da moramo igrati, da moramo biti opasni, šutirati, međutim... Vidjelo se jako dobro u terenu da to nije bilo tako. To je podsvijest. Bili smo metar dalje, koju sekundu ranije smo išli "zatvarati" kontru i to nas je koštalo zlato. Moje prvo mišljenje. Možda nisam u pravu, ali čini mi se da je i Bijač nešto slično rekao nakon utakmice na pitanje "što se dogodilo". Prestali smo napadati, nije se vidjela želja dati gol, a trebao nam je taj jedan gol. Morali smo ga utjerati, ne znam kako, ma da je nogom, ali to nam je trebalo. Nažalost smo tu propustili priliku. Ono silno plivanje, u napadu i obrani, želja da se obrani naš gol, naravno da nas je potrošilo.
Nismo imali sreće
Naravno da nije lako u zadnjoj četvrtini raditi isto ono što smo u prvoj. Dakako, puno je lakše komentirati možda iz fotelje i s daljinskim u ruci što je trebalo. Žao mi je što nismo uspjeli do kraja jer držali smo Španjolce u konopima, imali strašnu priliku napraviti jedan baš nevjerojatan pothvat. Niti smo imali pomoć sudaca, niti išta drugo, imali smo sami sebe i sjajne navijače, ali kad se podvuče crta, uoči Europskog prvenstva je ogromna prednost u pogledu kvalitete i iskustva bila na strani Španjolske, pa se opet to nije vidjelo. Čak neću reći da se nije vidjelo tri i pol četvrtine, nego se nije vidjelo cijelu utakmicu, ali eto...
Nažalost, nekad ni to nije dovoljno za biti najbolji. Treba nekad imati i malo sreće. Mi je nismo imali, a način kako je Španjolska došla do gola, rijetko viđenim pogotkom, u njihovom skoro pa jedinom vodstvu u cijeloj večeri, onda što ćeš nego biti utučen i tužan. Zapitaš se, ima li Bog nešto protiv mene? Jednostavno, to je sport. Imali smo sjajnog Bukića, igrača kojeg nismo spominjali dosad, čekali smo ga do kraja i bio je fenomenalan. Bio ga je pun bazen, raspucan, u obrani aktivan. Glupo je uopće govoriti koliko je dobro igrao jer su to svi mogli vidjeti. Fantastična njegova utakmica. Bijač 14 obrana i naravno cijeli niz igrača. Opet taj Jere s tim svojim golovima, pa Ante Vukičević, centre koji su igrali dobro, a Lonac (Lončar) je igrao beka, centra, vanjskog, pazio, izlazio... Sve smo imali, a opet nije bilo dovoljno za dobiti Španjolsku te večeri. Imali smo sve i zato je tuga i bol. Čak bi rekao, gledajući igrače, da to boli koliko su bili tužni.
Za kraj, čestitao bi svima. Od Tucka do igrača, svima. Floskule "vi ste za nas zlatni" njima neće ništa značiti, ali čestitke zaslužuju. Možda će netko tražiti dlake u jajetu ili misliti da Hrvat mora biti uvijek najbolji, ali to nije realno. Ovo što smo mi napravili je ogroman podvig. Gledao sam izbornika i meni se stisnulo srce. Može netko njega voljeti ili ne voljeti, ali on je Hrvatsku odveo ponovo do finala. Ako je bilo upitnika koliko vrijedimo, nakon ovog Prvenstva svi možemo reći da Hrvatska zaista vrijedi i to puno. Čestitam im i hvala na tome.