Legenda hrvatskog vaterpola Sandro Sukno nije propustio polufinalnu utakmicu EP-a, u kojoj je Hrvatska nadigrala Mađarsku 11-8 i izborila novi finale velikog natjecanja i u utorak navečer u 20.15 igra protiv Španjolske za novo zlato. Sandro je, svima je znano, u ljeto 2017. postao svjetski prvak u Budimpešti, bio je proglašen najboljim igračem turnira, a finale protiv Mađarske bila mu je posljednja utakmica za reprezentaciju, nakon čega su ga srčani problemi natjerali da prekine karijeru. Sad je vrlo uspješni trener u Italiji, u Pro Reccu. Oduševljeno je komentirao dosadašnji tijek EP-a:
- Bio sam u Dubrovniku na svim utakmicama, zatim sam imao neku obavezu u Italiji, i sada sam ovdje u Zagrebu, jer se ovako nešto ne propušta, tu sam sa suigračima, družimo se i uživamo u ovome što prezentiraju naši igrači. Nije cijelo vrijeme bilo najbolje koliko može, vidljivo je da smo imali prekratke pripreme, no kad se podvuče crta, zasluženo je izboren finale.
Cijela momčad odlično je reagirala nakon zlata na EP-u, i nešto slabije igre i ispadanja na SP-u u Fukuoki:
- Sigurno je da je te tako nešto malo uzdrma, no ona utakmica protiv Grčke je ogledni primjer, pokazala je našu snagu; na početku je bilo onako malo slabije, a onda su se stvari posložile. Vidjelo se da su dečki bili unutra s glavama, naprosto su nakon toga eksplodirali i igrali na razini na kojoj je sve to bilo i u Splitu, kad je osvojeno zlato. Grci su jaka momčad, nikad tako nisu pali, li je to velikim dijelom posljedica odličnog pristupa naših igrača koji traje, evo i do finala. Vjerujem da će tako biti i u Zagrebu.
Sukno je osvojio s Hrvatskom sve, da ga nije zaustavilo to srce, zapravo bi potpuno sigurno bio u postavi momčadi i u Zagrebu, jer je napunio tek 33 godine (1990. je godište). Prošlo je već dosta godina, i on se ne osvrće previše, život je nekad takav:
- Bilo, pa prošlo. Ovi sadašnji igrači imaju neviđeni privilegij što su dvaput igrali Europsko prvenstvo na domaćem terenu, to je nešto posebno. Imao sam i ja sreću, što sam igrao doma na EP-u 2010. u Zagrebu, kad je također osvojeno zlato. Zaista ne razmišljam o tome da sam i sada mogao biti "unutra" i igrati još dva domaća EP-a. Kad se igra doma s takvom publikom, to je nešto posebno. Oni su još imali sreću igrati u Spaladium Areni, to je bilo nešto posebno. U Dubrovniku i tu na Savi, manji je kapacitet, nije tako glamurozno, ali je opet jako lijepo igrati pred prepunim bazenom.
Sandro kao trener također ima problem s "inflacijom" velikih natjecanja, jer nakon EP-a, već u veljači slijedi SP u Dohi, a odmah zatim i olimpijski turnir u Parizu:
- U talijanskoj je reprezentaciji pola mojih igrača, Grk Kakaris... zaista ih je puno. Teško mi je komentirati; svi oni u reprezentacijama imaju druge sustave igre, pa je to nekad teško ukomponirati. No, sve dođe i prođe, i samo mi je najvažnije da se svi u momčad vrate bez neke teže ozljede. Kako tko od njih igra pojedinačno sada na EP-u nije mi važno, važna je ekipna igra.
Ipak, riječ je o priličnoj konfuziji, jer se ne bi smjelo igrati toliko utakmica i turira, i normalno je da se pritom gubi draž nastupanja na velikim natjecanjima:
- Ne bih previše u to ulazio. Ja sam samo trener, i moje je da se prilagodim tome. Sezona se prekida, igra se velik broj utakmica, i napor je igračima velik. Teško je toliko puta ući u formu potrebnu za postizanje rezultata i iz njih izvući maksimum na kraju sezone. Od zadnjeg trofeja nismo puno igrali, zatim ćemo se u samo 40 dana morati boriti za tri trofeja jer je to u Pro Reccu tako. Traži se maksimum, traži se sve. Čak i samo jedna ozljeda nekog važnog igrača može poremetiti sve. Nekako ćemo to pregrmjeti, dok se ne vrati u normalu.
Sandra nije iznenadilo to što su Mađari podmlađeni dogurali tako daleko:
- Gledao sam ih kao klince u mlađim kategorijama, i sve su to igrači koji su razvaljivali. Dominiraju u mlađim kategorijama i inače. Ipak, nisam očekivao da će odmah u polufinale u seniorskoj konkurenciji. Sve su to vrhunski igrači koji će biti moćni kad dođe njihovo vrijeme. Trener Varga ih je u kratkom vremenu jako dobro posložio, i dobro su igrali i daleko dogurali. Neću se praviti sada pametan i reći kako sam znao da će ući u polufinale.
Španjolska je očekivano izborila finalni sraz, riječ je o moćnom protivniku:
- Bilo tko da je ušao, ne bi bilo lako. Oni su već godinama u vrhu, stalno su u igri za neke medalje. Jaka ekipa, jaki pojedinci, mentalno su jaki. Pokazali su to i u onoj našoj prvoj utakmici, koju smo "uzeli" na peterce. I sada očekujem tako tvrdu utakmicu, a činjenica da je riječ o finalu, i njima će dati dodatnu snagu. Bit će, ponavljam, u svakom slučaju teško, no bilo bi to da je i bilo tko drugi s druge strane bazena.