Vaterpolskim susretima Žabaca i Gospara, dakle Mladosti i Juga zna se tepati, pa čak i ne samo u hrvatskim okvirima, kao o "vaterpolskom klupskom klasiku". Opravdano jer se radi o dva naša daleko najtrofejnija kluba u ovom sportu. No, dvoboji Mladost - Jadran ili Jadran - Mladost (ako je nekom bitan redoslijed spominjanja) bude neke druge emocije. Nikako ne manje vrijedne. Dapače.
Ovosezonska finalna serija za naslov prvak države, serija u koju ulazimo ove srijede u Splitu, svojevrsni je povratak u prošlost. Daleku ili možda blisku, ovisno kako tko to promatra ili koliko se sjeća. Da ne velimo, koliko godina ima. Mladost i Jadran su upravo ona dva kluba koja su nosila hrvatski vaterpolo u počecima, prvim godinama naše državne nezavisnosti. Ova dva kluba su činila sam vrh koplja izvrsnosti hrvatskog vaterpola još i koncem ‘80-tih godina, te poglavito početkom ‘90-tih prošlog stoljeća. Mladost i Jadran su štoviše tih godina bili apsolutni vladari Europe. Zagrepčani su 1989. i 1990. osvojili naslove prvaka Europe, a vremenski ih je naslijedio baš Jadran, s trofejima 1991. i 1992.
Onaj koji se pripisuje u europskim pismohranama pod 1991. u biti je osvojen u veljači 1992.
Prvi Jadranov naslov prvaka Starog kontinenta bio je ujedno prvi europski naslov bilo kojeg sporta u samostalnoj Hrvatskoj. Lijepa Naša je bila međunarodno priznata jedva malo više od mjesec dana, kada je Jadran osvojio naslov prvaka Europe. I opet, poveznica jadranaša i mladostaša. U ratnoj sezoni 1991./92. Mladost je Jadranu ustupila svoju dvojicu najboljih igrača, Pericu Bukića i Dubravka Šimenca. Samo iz razloga da Jadran kao hrvatski predstavnik bude jači, konkurentniji, izraženiji favorit za euro-krunu iz jedne mlade, tek rođene države. Osim toga, tih je mjeseci Jadran bio prognanik iz svojeg grada, a utočište (treninge, smještaj, sparing...) je pronašao baš u... Zagrebu i Mladosti!
Sezonu kasnije, europsko finale je bilo u biti hrvatsko, baš Jadran - Mladost! Jasno, ova dva kluba činili su i najčešći finalni par u domaćim vodama. Prve tri sezone prvenstvenih nadmetanja u samostalnoj Hrvatskoj finale su igrali samo Mladost - Jadran (1992., 1993. i 1994.). Dvije kasnije sezone Mladost je finale igrala protiv Juga, pa su onda Žapci 1996. osvojili i svoj sedmi naslov prvaka Europe. U sezoni 1996./97. ponovo su se za naslov prvaka države borili Mladost i Jadran. Od prvih 6 finala Prvenstva Hrvatske, čak su 4 igrali baš klubovi koji su i ove sezone finalisti. Sve je to tada osvajala družina sa Save.
A onda je počela stanka. Dugačka čak 28 godina. Toliko je vremena proteklo od posljednjeg finala državnog prvenstva ova dva kluba. Klubova koji su postavili svojevrsne temelje našeg vaterpola u prvim godinama hrvatskog osamostaljenja. Temelje koji su iznjedrili olimpijsko srebro u Atlanti 1996.
Toliko o povijesti. No, saga o ovogodišnjim finalistima, isprepletenosti, većim ili manjim podudarnosti i zanimljivostima koji vežu Mladost i Jadran, sežu i u ovu sezonu.
Naime, u ljeto 2024. kada se uz Savu stvarala sadašnja postava Mladosti, čak 5 igrača u Zagreb je došlo iz - Jadrana! Redom; vratar Ivan Marcelić, centar Josip Vrlić, branič Matias Biljaka, te vanjski igrači Luka Bukić i Konstantin Harkov. Svih pet su doduše povratnici u redove mladostaša, a Bukiću, Marceliću i Biljaki je Mladost i matični klub, dok je Harkov klupsku, međunarodnu afirmaciju i stekao uz Savu. No opet, za čak petoricu igrača je "opustošena" tada svlačionica Jadrana.
Ipak, u Jadranu i danas igraju dvojica koja su nekoć nastupali pod kapicom Mladosti: ljevak Ivan Domagoj Zović i branič Marino Čagalj.
Mladost je zadnji put u finalu bila prije 4 godine. Naslov osvojen 2021. u Dubrovniku. Jadranu je ovo pak 4. uzastopna godina da su u prvenstvenom finalu. Da, Jadranu je ovo ujedno i 4. finale samo ove sezone, u različitim natjecanjima, kad smo već kod brojke 4.
Uoči početka ove sezone, oba su kluba bila medijski, ali i od stručnjaka, doživljavani kao apsolutni favoriti za sve domaće trofeje, s mogućnošću napada i na pokoji međunarodni. S razlogom jer Mladost je okupila doista respektabilan niz klasnih igrača (uz već spomenute došli su i Vukičević, Lazić, Buljubašić, Bašić, M. Vrlić, u siječnju ove godine i Miloš). S druge strane, Jadran je i dalje imao u svojim redovima Lorena Fatovića, a doveli su prvog vratara svijeta, Marka Bijača. Dvojicu igrača koje bi osobno svrstali u današnju idealnu svjetsku postavu. U momčadi su i dalje i kapetan, rasni strijelac, pokretač emocija Jerko Marinić Kragić, pa ove sezone sve bolji Zvonimir Butić, sjajni Australac Marcus Berehulak s perfektnim tjelesnim predispozicijama, na desnoj strani Zović itd.
Međutim, oba ta kluba još ove sezone nemaju osvojen niti jedan trofej! Jadran je igrao tri finala i sva tri izgubio - Superkup i Kup od jugaša, a Premier ligu od Radničkog iz Kragujevca. U Mladosti uoči sezone nisu najavljivali trofeje (iako se to potiho očekivalo), već su spominjali službeno - "borbu za trofeje", dakle finale. Žapci nisu ušli u finale nacionalnog kupa (izgubili su polufinale petercima od Jadrana usred Zagreba); nisu se plasirali ni na Final Four Premier lige; a pokleknuli su i u polufinalu Eurokupa.
Upravo taj podatak, činjenica da su i jedni i drugi bez trofeja, stavlja još jači pritisak na oba tabora, svlačionice. Svako finale nosi breme dodatne odgovornosti i težinu pritiska, ali u spomenutim okolnostima, sada se na pleća i jednih i drugih "natovarila" koja tona više. Što za sve nas sa strane, koji ćemo promatrati uz rub bazena ovo finale države svjetskih prvaka, nije uopće loše. Štoviše. Sad valja očekivati još veće, maksimalno htijenje, napor, uzbuđenje i vrhunsku neizvjesnost.
Nagrada je ipak onaj, čast svemu, najbitniji trofej. Naslov državnog prvaka istog trenutka će prebrisati pobjedniku sve propuste i podbačaje iz sezone na izmaku. A poraženom... ha, procijenite sami.
Nakon 28 godina ponovo finale Mladost - Jadran. Nije da se ovime baš vraćamo 28 godina unazad, ne postajemo za toliko mlađi, a i vaterpolska igra se igra u gotovo pa tri desetljeća solidno izmijenila, ali jedno je ostalo. Strast! Jasno, i uživanje u vrhunskim čarolijama umijeća najboljih u igri s loptom u vodi. Poljud, Sava, a možda i Zvončac čekaju!
Komentari (0)
Komentiraj