U kratkoj sagi o 77 godina jednog kluba došli smo do posljednjeg, 7. poglavlja. Vremenski, do recentne prošlosti pa sve do današnje ere Žabaca sa Save, jednog od sportskih znamena grada Zagreba, ali i klupske ikone vaterpolskog sporta na globalnoj razini.
Posljednjih 15-20 godina Mladost je dobila nikad oštriju, snažniju konkurenciju i u domaćim okvirima. Primarno u obliku diva s juga, dubrovačkog Juga. To je umnogome otežalo put do naslova, malo se prorijedila učestalost ‘slijetanja‘ trofeja u klupsku riznicu, ali Mladost je jedno zadržala - vrhunsku razinu koja jamči svakogodišnju konkurenciju, borbu za trofeje, finala. No, nisu baš ni pokali u potpunosti iščezli. U godini početka uspona Barakuda, nakon prvog naslova svjetskog prvaka, u sezoni 2007./08. Mladost je pod vodstvom ‘dobrog, starog lisca‘ Ozrena Bonačića osvojila naslov prvaka države. Petercima je u četvrtoj utakmici (3-1 u finalnoj seriji), svladan dubrovački Jug CO, (13:11). Koji tjedan kasnije Žapci su igrali i na Final Fouru Lige prvaka u Barceloni, turniru poznatom što je odigran po doslovno prolomu oblaka i olujnom nevremenu na otvorenom bazenu (!?) na Montjuicu.
Vizionarstvo Ozrena Bonačića
Konac prvog desetljeća ovog stoljeća je ujedno i trenutak okončanja igračke karijere Vjekoslava Kobešćaka koji je ravno iz bazena ‘uskočio‘ u fotelju sportskog direktora kluba. Doduše, ne zadugo i to zaslugom... Ozrena Bonačića.
- "Čuj mali, daj se makni iz te fotelje, tebi je mjesto na klupi" - tim se riječima, tako vele svjedoci iz kluba, legendarni Bone obratio Vjeki. Zato jer je vidio u njemu ono "nešto". Vizionarstvo Ozrena Bonačića. Ne prvi put.
Godine 2010. je Mladost osvojila nacionalni kup, tada je još Kobešćak pomoćnik prvom treneru Emilu Nikoliću. No, u travnju 2011. u dobi od 37 ljeta Vjekoslav Kobešćak postaje prvim trenerom, jednim od najmlađih u povijesti kluba. Ujedno začetak karijere jednog od najboljih trenera današnjice koji je prvu priliku dobio i zanat učio upravo ovdje, u Mladosti. Iste je godine osvojio Hrvatski kup, ponovo u Zadru kao godinu dana ranije, ali na osobito impresivan način. U finalu je Mladost pobijedila dubrovački Jug čak 15:7. Ono što je ostalo osobito zamijećeno u godinama koje su slijedile i što će ga u konačnici četiri godine kasnije odvesti u dubrovački Gruž je sjajan rad, vrlo lijepa, dopadljiva igra, ali i izgradnja momčadi, pružanje prilika mlađim igračima. Doduše, trofeji Mladost više nisu dodirivali, ali jedan od razloga tomu je i iznimno jačanje riječkog Primorja, uz postojanje od prije jakog Juga.
U europskim razmjerima Mladost je bila i ostala u vrhu. Godine 2011. treći na Final Fouru u Rimu, godinu kasnije ponovo na Final Fouru, tada u rumunjskoj Oradei. Klub su ubrzo sustigle novčane nevolje, kriza koja se prenijela i na bazen, a kulminirala je u sezoni 2015./16. kada je momčad završila na 4. mjestu. Dotad najlošijem plasmanu u prvenstvu samostalne Hrvatske. Mijenjali su se dosta brzo i treneri za kormilom prve momčadi (Hrvoje Hrestak, Ratko Štritof).
Najtrofejniji u 21. stoljeću
U listopadu 2017. Mladost je dobila i trećeg trenera u dvije godine. Za šefa struke je imenovan Zoran Bajić. Mnogim vaterpolskim kroničarima manje poznat, iako je riječ o još jednom "djetetu Mladosti". Vratar Žabaca iz ‘80-tih godina još, s višegodišnjim radom u Švicarskoj, u Zagreb se vratio koju godinu ranije, vodeći dosta uspješno mlađe uzraste.
- Mislim da je ključnu ulogu u mojem imenovanju za prvog trenera imao Tomislav Paškvalin - prisjeća se danas Zoran Bajić svojeg imenovanja.
- Ja čak nisam ni znao, a nisam imao ni ambicije u tom trenutku koje bi išle u tom smjeru. Mislim da je tu bilo i kvalitetnijih imena, u tom trenutku, ali za divno čudo dano mi je povjerenje voditi jedan od najtrofejnijih svjetskih klubova. Ostao sam čak malo i zatečen, nisam znao hoću li biti na visini zadatka, a znao sam jako dobro što to nosi - veli Bajić.
Očito su znali i u klupskoj upravi jer danas se uz Zorana Bajića vežu dva podatka koja su statistički neporeciva. Prvo, od kako je samostalne nam domovine, Bajić je najdugovječniji trener Mladosti s kontinuitetom trenerskog mandata od 6 godina. Drugo, s 5 trofeja on je i najtrofejniji trener ovog kluba u 21. stoljeću.
Mladost je naime osvojila dva Hrvatska kupa (2019. i 2020.), kao i dvije regionalne ili danas Premier lige (2019. i 2020.) u još jačoj, oštrijoj konkurenciji gdje je uz hrvatske klubove, Jug i iznova razbuđeni splitski Jadran, sada bio i prvak Crne Gore, Jadran iz Herceg Novog. Šlag na tortu nedvojbeno je naslov prvaka Hrvatske u sezoni 2020./21. U petoj utakmici koja je odlučena trilerom peteraca (13:12) u Dubrovniku, svladan je veliki domaćin. Uz ovaj susret se veže i pomalo filmski scenarij.
Osim što su jugaši u finalnoj seriji poveli 2-0, a mladostaši poravnali na 2-2, u petoj utakmici i izvođenju peteraca, slučaj (a možda i nije slučajnost, možda je to tako negdje drugdje zapisano) je htio da zadnji izvođač bude rumunjski centar Žabaca, Cosmin Radu. Igrač kojem je to bila zadnja utakmica u igračkoj karijeri, taj šut zadnji koji će izvesti. Ispalo je šut za pobjedu, za zlato i naslov prvaka Hrvatske. Prvi mladostaški nakon 2008! I sad, još jedan zanimljiv podatak.
One 2008. ili točnije 30. travnja kada su Žapci prethodni puta osvojili naslov prvaka države, također su slavili protiv Juga, jednako tako petercima, a izvođač odlučujućeg gola za pobjedu, za trofej bio je i opet jedan... Rumunj! Ljevak Andrei Iosep, danas uspješni trener.
Nacionalna kruna iz 2021. godine ostvarena je i u specifičnim uvjetima utakmice bez gledatelja, bilo je to još strogo doba pandemijskih ograničenja. Ukupno 11. naslov prvaka Hrvatske i prekid dominacije sportskih partnera i suparnika iz Dubrovnika. Veliku momčad Mladosti činili su - Ivan Marcelić, Cosmin Radu, Lovre Miloš, Matias Biljaka, Franko Lazić, Marin Dašić, Luka Bukić, Andro Bušlje, Ante Visković, Luka Bajić, Mislav Vrlić, Konstantin Harkov, Jerko Jurlina, Josip Vrlić.
Nenadmašiv rekord
- Ta momčad je bila planski i sustavno građena, sastavljana, strateški planirana. Budimo iskreni, financijski smo imali potporu Grada na jednoj ozbiljnijoj razini, tako da smo onda i doveli ozbiljne, kvalitetne igrače, pojačanja nadograđena na ono što smo već sami imali, te smo time mogli napasti i osvojiti trofeje. Imena doduše nisu uvijek jamstvo osvajanja trofeja, ali imali smo koheziju, homogenost, kompaktnost, ratnički raspoloženi. Mislim da smo pokazali u tom razdoblju, u tim godinama, da je Mladost na dobrom putu - napominje Bajić.
Kako ipak ne bi ostali nedorečeni, ali kako ne bi ništa ni skrivali ili falsificirali povijest, valja pridodati da je u tom istom razdoblju bilo i teških, velikih posrtaja koje je naveo i sam današnji trener. Tu se prvenstveno misli na poraz u Gružu, u ljeto 2020. u finalu Prvenstva Hrvatske 19:3, kao i na listopad 2022. kada je u Premier ligi, Novi Beograd u svom bazenu slavio 24:7. Opet, kada smo kod rekorda, spomenimo i jedan pozitivan i za koji je upitno hoće li ikada biti nadmašen.
U prosincu 2016. u kvalifikacijama Hrvatskog kupa u Zagrebu, Mladost je pobijedila Marsoniju iz Slavonskog Broda 45:0! Rekordna pobjeda u našem kupu, ali i općenito u hrvatskom vaterpolu, kada govorimo o seniorskom rangu najvećih natjecanja.
Filozofija i način života
Mogli bi još dugo i naširoko o mnogim velikim utakmicama, derbijima, proslavama, uspjesima, pa i razočarenjima koje sport nosi, baš poput života. Mogli bi navoditi još mnoštvo brojki, rezultata, no ideja ovog feljtona je bila drukčija. Kroz neke osnovne crte i svjedočenja izravnih dionika iz određene epohe jednog kluba, pokušali smo vam dočarati jedan klub i njegovu ideju, svrhu. Konkretnije, Mladost.
Da, to je 7 naslova prvaka Europe. Da, to jest službeno proglašen najbolji klub 20. stoljeća. Istina, to jesu i 15 međunarodnih kupova odnosno ukupno 50 trofeja u 77 godina postojanja. Raj za statističare, skup impresivnih brojki, ali on još uvijek ne dočarava... klub. Ne dočarava Mladost.
Mladost je nešto više. Filozofija i način života. Izgradnja osobe kroz ljepotu sporta. Mladost danas živi i u priznatim, cijenjenim liječnicima, redateljima, diplomatima, inženjerima, sveučilišnim profesorima, poduzetnicima, inovatorima. Jezgra jest na bazenu, ali Mladost nije samo ondje. Ona živi u mladostašima. Svih minulih 77 ljeta, a takvim sredinama, takvim klubovima od srca želimo i još 777 godina.