Prošli smo sredinu srpnja olimpijske godine, do prvog kola turnira u Parizu preostalo je tek malo više od tjedan dana. Vaterpolisti startaju naime u Aquatic Centreu u glavnom francuskom gradu u nedjelju, 28. srpnja. Apsolutno svi vaterpolski razgovori, imalo bitniji, zanimljiviji vezani su uz Olimpijske igre. Ne treba tu više ni slova pojašnjavanja zašto je tomu tako, međutim...
Nakon vaterpolske “đenovske ciklone”, vijesti o tmurnoj današnjici, ali i nezavidnoj sutrašnjici Pro Recca koji je ostao bez gazde Volpija, posljedično bez novca, sad izgledno i bez igrača jer je svima poručeno: “Slobodni ste pronaći drugi klub jer mi eura nemamo”, onda je zanimljiva postala i rasprava o klupskoj vaterpolskoj sceni.

Odnosno o onome što nas čeka nakon pariških uzbuđenja, kada krenu klupska natjecanja. Jednako europska, kao i nacionalna. Glede europskih, za ovu priliku i ne bi odveć iz razloga što još ne znamo ni kvalifikacijske skupine Lige prvaka, Eurokupa, tko će uopće igrati ili ne u Europi. Posvetimo se radije domaćoj, hrvatskoj sceni.

Ona bi bila dosadna da se ovo ljeto, malo nakon okončane klupske sezone 2023/24. nisu “razbudili” Žapci. Do mjere da ne izgledaju simpatično kao mala žabica, gatalinka, već goropadno, divovski i moćno poput Godzile. Odjednom smo, preko noći dobili iznova i treći, veliki klub u borbi za domaće trofeje. Sezona pred nama doista ne bi trebala biti nimalo dosadna, još manje predvidljiva. Posljednje dvije, tri su bile upravo takve, neka se nitko ne uvrijedi.

Naime, i laik bi znao koja će dva kluba jedina u borbu za pokale (Prvenstvo, Kup, ali od prošle sezone i Superkup). Samo jadranaši i jugaši. U rujnu ili listopadu, na početku Prvenstva Hrvatske smo posljednje tri godine uvijek pisali samo jedno - Splićani i Dubrovčani će igrati finale. Nismo niti jednom pogriješili. Uostalom, a kako i bi. U posljednje tri godine Mladost je sukladno s imenom kluba igrala s mladićima, uz iznimku neko vrijeme i s nekim 40-godišnjacima (Marko Jelača i Marko Elez). Nije ni problem u mladoj dobi igrača, dapače uvijek nam je rado vidjeti u svakoj momčadi i svakom sportu, kada priliku dobivaju mladi igrači. Ovdje je samo problem bio što tu nije bilo prevelike kvalitete. Ne za razinu Mladosti.

Postojali su još u nas, posebno prošle sezone Primorje EB i Solaris, koji fino rade, napredovali i uvijek su djelovali kao potencijalna ispodpovršinska mina koja bi mogla nanijeti štetu oplati jadranaškog ili jugaškog broda, ali da su baš bili spremni u borbu za trofej... Ne. Riječani su napravili čudo nad čudima ulaskom u finale Eurokupa prošle sezone. U kojem su onda “hladno” pali baš od Dubrovčana, 12:6.

Sada je, za sljedeću klupsku natjecateljsku sezonu hrvatskog vaterpola druga već priča. Sada imamo na sceni tri jaka, velika kluba. Istina, jedan je (Mladost) silno ojačan, u međuvremenu “opustošio” svlačionice baš izravnih konkurenata, Jadrana i Jug Adriatic osiguranja, ali... Jako bi pogriješio svatko tko bi podcijenio Splićane i Dubrovčane. Prvo, oba kluba još uvijek imaju nekoliko klasnih, ponajboljih svjetskih igrača i hrvatske reprezentativce. Drugo, oba kluba imaju odlične trenere (Jure Marelja odnosno Vjekoslav Kobešćak). Treće, oba kluba su stekli iskustvo igranja velikih utakmica, s tim da jugaši poslovično već imaju barem 20 godina tradicije i znanja kako se osvajaju trofeji, kako se pripremati za najveće utakmice, derbije, finala. Pogledajmo što su dosad u ljetnom prijelaznom roku učinili na Zvončacu, u Gružu i uz Savu. Uz važnu, jako bitnu opasku. Posao još možda nije zgotovljen. Mogao bi i netko od Pro Reccovih zvijezda do Hrvatske...

JADRAN

Produžili ugovor: Loren Fatović, Jerko Marinić Kragić, trener Jure Marelja

Otišli: Luka Bukić, Ivan Marcelić, Konstantin Harkov, Josip Vrlić, Matias Biljaka (svi Mladost), Bruno Smodlaka (OVK Split)

Došli: Marko Bijač (Olympiacos), Marin Tomasović (Spandau 04), Ivan Domagoj Zović (Barceloneta)

Momčad koja brani naslov najboljeg kada je riječ o državnom prvenstvu, sastav koji ima dva uzastopna naslova prvaka Hrvatske. Od jadranaša se nekako očekivalo da sada, u trećoj sezoni napadnu i nešto malo više u međunarodnoj konkurenciji, u Ligi prvaka. Prvi potezi su to i naslućivali. Ostao je najbolji igrač Hrvatske, Loren Fatović koji je onda još privolio na dolazak u Split najboljeg vratara svijeta.

Za nas je sigurno najbolji, Marko Bijač. Jedino što je onda Split pogodila “nevera sa sjevera”. Mladost je vratila “sinove svoje odbjegle” i sada pogled na momčad Jadrana nije više niti na razini onog od prošle sezone.

Jaki su, dobri, sve pet. Imaju genijalce u likovima Marinića Kragića, Fatović, Bijača, ali teško je nadomjestiti čak pet igrača iz udarne postave koji više nisu u Splitu. Vratio je i Jadran jednog igrača, ljevaka Ivana Domagoja Zovića, svojedobno i reprezentativnog kandidata, koji je isto nekada igrao u Mladosti. Doveden je iz Barcelonete gdje je imao vrlo dobru sezonu, a gdje je pak radio uzorno i disciplinirano. Ove riječi nisu “odokativna ocjena”, novinarski epiteti bez pokrića, već riječi Elvisa Fatovića, trenera španjolskog prvaka koji nam ga je baš ishvalio prije mjesec, dva.

JUG AO

Produžili ugovor: Rino Burić, Toni Mozara, Mauro Prkoča, Ivuša Burđelez, Vlaho Pavlić

Otišli: Franko Lazić (Mladost), Ivan Vukojević (Spandau 04), Hannes Daube, Goran Grgurević

Došli: Branimir Herceg (Mladost)

Jugaši iz godine u godinu imaju sve mlađu, manje iskusnu i sigurno i jeftiniju momčad. Prije godinu dana im je otišao kapetan, prvi igrač Loren Fatović. Istina, doveli su tada Rinu Burića, ali isto to ljeto ostali su bez centra Kakarisa. U ljeto 2022. su Gruž napustili naš Benić, ali i dvojica sjajnih Grka, Argyropoulos i Papanastasiou.

Što se tiče mercata 2024. držimo da im je jak udarac odlazak Franka Lazića. U dvije su godine ostali na lijevoj strani bez tandema Fatović - Lazić. Nema više ni odličnog Amerikanca Daubea, baš kao ni centra Grgurevića koji ipak nije sidraš na razini onog što dubrovački klub treba i čemu stremi. Gospari su na to baš mjesto doveli centra iz Mladosti, Branimira Hercega. To nas je malčice iznenadilo. Herceg koji je ekstreman talent, nikako da tu nadarenost konačno materijalizira u vodi. Uz to, 140 i koji kilogram više je... Puno. No, dobro, vjerujemo i da trener Kobešćak zna i može sve dotjerati “u red”.

Jugaši međutim u ovom trenutku još uvijek nisu baš potpuno zaključili momčad za sljedeću sezonu. Odnosno, mislili su da jesu dok se nije raspao Pro Recco. Prvi je na popisu želja igrač kojeg poznaju, kao i on njih, centar Kakaris. Svjetska klasa koja bi im upotpunila baš ono mjesto na kojem su jugaši trenutačno “tanki”.

Sezona pred nama bi trebala biti i prva sezona jače seniorske afirmacije za igrače od kojih neki još ni nisu punoljetni (Pavlić). Dubrovnik opet ima nekoliko vrlo zanimljivih, kvalitetnih mladih igrača, izdanaka svoje škole - Vlaho Pavlić, Toni Mozara, pa onda dvojac koji je već skupio malčice više iskustva poput Ivuše Burđeleza i Maura Prkoče. Ono što je tim mladićima osobito dobro je što rade pod trenerom koji daje mladima priliku, koji ih sjajno “teše”.

MLADOST

Otišli: Luka Bajić (Palermo), Branimir Herceg (Jug Adriatic osiguranje), David Mijić (Vasas), Jerko Jurlina, Dario Rakovac, Eugen Koprčina, Goran Solje, Maroje Gluhaić, Jerko Penava, Domagoj Jajčinović

Došli: Luka Bukić, Ivan Marcelić, Josip Vrlić, Matias Biljaka i Konstantin Harkov (svi Jadran), Franko Lazić (Jug Adriatic osiguranje), Ante Vukičević (Marseille), Ivan Buljubašić i Mislav Vrlić (Trieste), Andrija Bašić (Waspo 98 Hannover)

Bili smo početkom ljeta na bazenu uz Savu, pred ulazom u klupske prostorije i... Dobili upalu uha! Novinara je “ubio” propuh. Iz kluba je izašlo 10 igrača - u klub je ušlo drugih 10 igrača. Jedna je kemijska prestala i raditi koliko je tu prezimena valjalo zapisati.

Šalu na stranu, ali u Jarunskoj 5 je stvarno bio prometno. Dovoljno je uostalom samo pogledati rubriku “otišli” i “došli”. Show! Podebljan sportski proračun Grada Zagreba, od Sportskog saveza Zagreba, ali i pod stavkom klubova nositelja sportske kvalitete (Dinamo, Mladost odbojka i vaterpolo, PPD Zagreb, Cibona...) omogućio je stvaranje “mega Mladosti”. Iako, ne bi to čak nazvali stvaranje, već povratak. Velika večina igrača, svi izuzev braće Vrlić, su ili ponikli, “nastali” u školi Mladosti (Marcelić, Bukić, Vukičević, Lazić, Biljaka) ili su u tom klubu stekli ozbiljnu reputaciju (Buljubašić, Harkov, Bašić).

Ovo je gotovo pa preslik momčadi iz 2021. koja je osvojila naslov prvaka Hrvatske. Nedostaje samo Cosmin Radu, ali rumunjski je centar okončao karijeru. Momčad je toliko jaka da su uz udarnu sedmorku u vodi, na klupi sjajni igrači poput iskusnog, olimpijskog pobjednika iz Londona 2012. Ivana Buljubašića, zatim Mislava Vrlića ili Andrije Bašića koji bi doduše trebao na operaciju ramena.

E sad, samo ni sve ovo što smo naveli ne mora nužno značiti kraj priče. Možda i još netko iz Pro Recca završi uz Savu. Nije sad baš nužno i neće se tu Mladost razbacivati novcem, ali imaju snažne adute u rukama. Život u Zagrebu, ozbiljnoj europskoj metropoli i igrati u momčadi s nekim od najboljih igrača na svijetu.

Ovo što se ovo ljeto dogodilo u Zagrebu s Mladosti, osim što s jedne strane raduje njihove navijače, puno bitnije - jača Prvenstvo Hrvatske, čini nam ligu zanimljivijom, atraktivnijom. Da, i još nešto. Sjećamo se kristalno jasno kada smo prije okvirno 10 godina pitali tadašnjeg gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića kada bi Mladost mogla ponovo postati prvak Europe? Odgovor je bio krajnje jednostavan. “Kad Zagreb odluči da mu treba”.

Netko će reći da je odgovor bio nadmen, da je ponižavajući za klubove iz drugih sredina možda. Ne, nije riječ o nadmenosti već o snazi Zagreba. To je jednostavno to. Ovaj grad, ako baš “zapne” i ako hoće, napravit će spektakl u roku keks. Možda se nekome ovi reci neće svidjeti, ali vjerujte, to jest tako.