Ovo je prvenstvo drukčije od svih dosadašnjih jer se igra po malo izmijenjenom sustavu koji će možda ljudima u početku biti malo nejasniji u smislu zašto je takva koncentracija kvalitete u prve dvije skupine, odnosno grupama A i B. No, to je nešto što bih ja ipak ostavio medijima profesionalcima na objašnjavanje.
Ono što bih ipak istaknuo jest da je ovakvim načinom igranja bitna svaka utakmica u skupini, bitno je svakog pobijediti, neovisno o tome što sve te reprezentacije imaju prolazak dalje. Samo, važno je naglasiti kako je bitno svakog pobijediti, kako bi kasnije ždrijeb ili daljnji put bio ipak malo lakši. Onako, gledano na prvi pogled, zvuči isto kao ranije, međutim nije. Sada, ako ste prvi u skupini, teško ćete “naletjeti na bombu” u prvom susretu eliminacijskog dijela.
Rekao bih da je za početak najvažnije igrati dobro, čak i neovisno o plasmanu u skupini, važnija je igra, da je ona stvarno na visokoj razini, dobra. Naime, u sportu dobra igra ne mora nužno značiti ili nositi pobjedu, ali bitno je uz dobru igru rasti tijekom turnira. Sve drugo je onda načelno gledano manje bitno. Uz domaću publiku, huk s tribina i dobru igru, mi sigurno samo možemo rasti. Najbolji primjer toga je bio Split 2022. gdje smo igrali iz kola u kolo sve bolje, sve jače, sve kvalitetnije i onda u tim okolnostima nikakvo čudo nije da smo završili to natjecanje na najvišoj stepenici postolja. Nije nam tada bitno tko nam je na suprotnoj strani. Međutim... Postoji jedna reprezentacija koja nam je onako, “rak-rana” i to je upravo naš prvi suparnik, Španjolska.
Zaista, silno dugo vremena ih nismo dobili na nekom velikom natjecanju, osobno se čak ni ne sjećam. Samo što valja napomenuti da se iz istog tog minulog razdoblja u kojem smo igrali protiv Španjolaca na važnim, velikim utakmicama, vaterpolo dosta promijenio. Prvo klupski vaterpolo koji je jezgra svih reprezentacija, jasno. U klupskom vaterpolu je dosta do izražaja došla tzv. M-zona, to je baš ono što Španjolci igraju često i što igraju protiv nas. Mislim da smo se mi u tom pogledu već malo priviknuli na to, pojedinačno i ekipno. Mislim da nam to više nije bauk, nešto što se ne može riješiti.
Nadalje, mi sada imamo profil igrača tipa Rino Burić, pa Marko Žuvela, dakle polivalentni igrači koji nam daju širinu kojom možemo odgovoriti na sve izazove. Isto tako, valja napomenuti i našu vanjsku liniju koja je sada ipak možda malo opasnija, što se šutera tiče, nego što je bila prijašnjih godina. U prvom redu, tu je Harkov kad je u formi, nadam se da će takav biti sada, pa Marinić Kragić, plus Burić, sve igrači koji su s distance vrlo, vrlo opasni. Njih se baš ne pušta na šut. To su neke stvari koje u meni bude optimizam. Jako je bitno ne podleći ikakvoj panici. Neće se ništa riješiti prvim šutom, prvom utakmicom. Mislim da smo ipak dovoljno iskusni, pa i aktualni smo europski prvaci, da bi nam se takvo što moglo dogoditi.
Ne tvrdim, ne kažem da ćemo sigurno pobijediti Španjolce, ali smo u stanju puno bolje odgovoriti nego prije koju godinu.