Naš sljedeći suparnik u Dubrovniku, reprezentacija Francuske nipošto nije momčad protiv koje bi unaprijed si mogli zaračunati bodove. Istina je da brojke, statistika govori “debelo” u našu korist, ali to može i zavarati. Uostalom, dovoljno je samo prisjetiti se 1. kola u Dubrovniku, gdje su se Crnogorci spašavali poraza u 32 minute, da bi južni susjedi pobijedili petercima i bili sretni zbog tog “kao mala djeca”.
Francuska je inače u počecima velikih vaterpolskih natjecanja bila jedna od jačih momčadi. Na 2. Europskom prvenstvu, godine 1927. u Bologni, Francuska je bila srebrna. Samo je Mađarska tada bila jača. No, nakon Igara u Amsterdamu 1928. i olimpijske bronce, Francuzi se više nikada nisu uspinjali na jednu od stepenica postolja. Na niti jednom velikom međunarodnom natjecanju.
Međutim, posljednjih se godina puno toga mijenja značajno na bolje. Sve je to u dobroj mjeri i posljedica činjenice da je Pariz dobio domaćinstvo Olimpijskih igara 2024. pa Francuzi čine maksimalan napor ne bi li svaki sport u kojem možda i nisu bili u eliti, značajno unaprijedili. Na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki 2023. su bili sjajni šesti, što je njihov najbolji rezultat. Na prethodnom EP u Splitu 2022. također šesti, i opet najbolji rezultat još od EP u Beču 1950.
Da rade ozbiljno, a tako i misle, dokazuje angažiranje Vjekoslava Kobešćaka za pomoćnog trenera. Jest da je Vjeko najčešće taj koji određuje akcije, koji crta po ploči igračima što im je za činiti. Da ne velimo situaciju iz utakmice protiv Crne Gore. Posljednjih 20-ak sekundi, rezultat neodlučan, Francuska osvaja loptu, ali izbornik Florian Bruzzo ne zna da ima još jedan timeout, pa mu Kobešćak viče s klupe iz petnih žila da pozove minutu odmora.
Međutim, stavimo to u stranu, ova momčad ima nekolicinu vrlo zanimljivih igrača. Prvo ime je čudesni, tamnoputi Thomas Vernoux. Ima samo 21, dok mu se vaterpolski svijet divi već 3-4 godine. Bez uvrede ikome, ali igrača takvog profila, mi baš u Hrvatskoj nemamo. Još se uvijek samo čudimo da je u Marseilleu, da nije u Pro Reccu. Svestran, jak, igra na svim pozicijama, moćan igrač.
Svojedobno je na takvom glasu - ipak malo manjem - bio i Michael Bodegas. Drugi tamnoputi igrač koji se sada, u 35. godini vratio u svoju domovinu. Naime, od 2015. do 2021. je igrao za Italiju i s njima osvojio naslov svjetskog prvaka u Gwangjuu 2019. te tri godine ranije olimpijsku broncu u Riju. Treći opasni lik je ljevak Ugo Crousillat, taj pak ima srebro sa SP 2013. u Barceloni, ali… Ne za Francusku, već za Crnu Goru koja ga je bila naturalizirala. Sada ima 33 i već je neko vrijeme ponovo pod zastavom svoje domovine.
Francuze su dakle nekoć, one najbolje, znale uzimati druge reprezentacije. Sada oni naturaliziraju strance. Naš Duje Živković, splitski ljevak (33) i bivši hrvatski reprezentativac, igra za Francusku odnedavno. Još ranije I jedan Danac! To je Emil Bjorch (36). Najstarija su momčad na EP, s prosjekom 29,4 godine, iako ne zamijeti se to - ako ste mislili - u ritmu.
Ono što im još nedostaje je prelazak neke mentalne barijere, svladavanja konačnog nekog velikog. Iako, prije ili kasnije, francuska plutajuća mina će probušiti oplatu nekog velikog bojnog broda. Samo da ne bude ove subote.