Subota navečer, ne prekasno (19.30 sati), zapravo idealno vrijeme za one koji kasnije požele u šetnju, na večeru u grad ili kakav provod, da prethodno pohode Savu. Na baš rijeku, već bazen uz nju i pogledaju na djelu ono najbolje što hrvatski vaterpolo ima, što može pružiti.
Čak devet igrača koji su u veljači prošle godine osvojili svjetsko zlato (Franko Lazić, Josip Vrlić, Ante Vukičević, Matias Biljaka i Konstantin Harkov od mladostaša, te Loren Fatović, Zvonimir Butić, Marko Bijač i Jerko Marinić Kragić od jadranaša). Opet, ni to nije sve, jer ne zaboravimo još jednog Žapca, Luku Bukića kojeg nije bilo u Dohi (operacija zbog ozljede), ali jest prošle godine u osvajanju i europske i olimpijske bronce, u Zagrebu odnosno Parizu.
Jadran dolazi u Zagreb s prednošću 1-0 u finalnoj seriji. Jasna je ambicija Mareljinog sastava, udvostručiti prednost i stići na korak do trofeja, iako čak kada bi se i takvo što dogodilo, to ni približno ne bi bilo jamstvo konačnog uspjeha. Naime, znamo jako puno finalnih serija u kojima je jedna momčad gubila 0-2, pa "preokretala" do 3-2. Za početak ipak, mala reminiscencija trenera Mladosti, Igora Milanovića na prošlu srijedu u poljudskom bazenu, kao i ono što joj je prethodilo.
- Za ovu smo se finalnu seriju s mukom izborili protiv Juga u polufinalu. Nije bilo lako poslije poraza u prvoj utakmici u Zagrebu otići u Dubrovnik i izdržati psihološki i ritam i želju i motivaciju. Izdržali smo ta iskušenja i došli u finale - za početak će trener Žabaca, pa se osvrnuo na splitski sraz.
- Prva finalna utakmica svojom je kvalitetom odgovarala takvoj utakmici, tvrda, s jako dobrim obranama, s malo golova. Ono što mi je vrlo pozitivno, a vezano uz moju momčad, jest da smo pokazali kako možemo igrati s Jadranom možda čak i nijansu lakše nego je to bilo s Jugom. Jadran je imao za tu prvu utakmicu ipak malo više vremena za pripremiti se, dok smo mi bili i ponešto umorni. Nama je prvo finale stiglo doslovno tri dana nakon treće polufinalne. Već smo u Splitu pokazali dobro izdanje, s tim da smo bili i blizu pobjede. Sad, izgubiti petercima u ovoj finalnoj seriji nije tragično.
Toliko o onomu iza nas, a o onomu što je ispred...
- Mi smo i u četvrtak, pa tako i u petak ili dan prije utakmice analizirali prvu utakmicu, pogledali video, obavili pripremu onog što nam slijedi sad. Nadam se da ćemo u našem Zagrebu, u našem plivalištu uz Savu u subotu izboriti povoljan rezultat, dakle pobjedu. Ja bih, jasno, i želio da ova serija traje što duže, a svakako da nam nitko ne može uskratiti vjeru i nadu u osvajanje naslova prvaka Hrvatske - veli Igor Milanović.
Prosuđivati, prognozirati ishode bilo kojeg finala, pa i u bilo kojem sportu, je nešto što nije da se ne čini. Čitateljima, gledateljima, navijačima je to zgodno poslušati ili pročitati, iako se sve svodi na isto. Nema toga tko će uoči finala reći "sigurno pobjeđujemo". Kada bi pak raščlanjivali dio po dio igre, karakteristika obaju sastava u ovosezonskom vaterpolskom finalu, sve se svodi na jedno - izjednačenost. Izrazita, naglašena. Uostalom, sve 4 ovosezonske utakmice Mladosti i Jadrana (polufinale Kupa, 2 u Premier ligi i dosad 1 u finalu Prvenstva Hrvatske) su završavale bilo s golom prednosti, na jednu i drugu stranu ili dvaput u egalu, pa onda odluka petercima. Stoga bi osobno bili dosta iznenađeni da i peti ogled bude drukčiji. Iako uvijek stoji i ona - "zakon velikih brojeva". Negdje se tradicija mora i prekinuti.
- Valja nam još malo podignuti tu našu agresivnost u obrani, zatvoriti njihove glavne igrače - naglašava kapetan Zagrepčana Ante Vukičević.
- Opasnost glavna prijeti uglavnom od Fatovića, Butića i Marinića Kragića. Fokusirat ćemo se njih malo više zatvoriti, iako je obrana i u Splitu bila dobra. U napadu nam ostaje, jasno, malo lakše postizati golove, lakše dolaziti u bolje situacije.
Inače, za razliku od Jadrana koji će u Zagrebu zaigrati u istom sastavu kao u Splitu, u Mladosti možda bude jedna izmjena. Ozlijeđen je naime Lovre Miloš, te ako neće biti spreman za subotu, u sastav će mladi Fran Dobrić.
Komentari (0)