Početni stihovi Jadranove himne - “Neka zvone svetog Duje zvona, nek’ se čuje njihov zvon. Cijelom svijetu neka kažu ona, naš je Jadran šampion...” - sada su konačno, nakon silnih desetljeća, u biti nakon 30 godina, još od 1993. kada je Jadran posljednji put bio prvak - tada Europe - dobili svoj puni smisao. Jadran jest šampion! Klub sa Zvončaca, najstariji klub iz grada kolijevke hrvatskog vaterpola, prvi je put osvojio naslov prvaka Hrvatske.
Doista je začudno izgledalo svih minulih godina da klub s tradicijom 102 godine, klub koji je prvi naslov državnog prvaka osvojio prije točno 100 godina, nikad nije bio prvakom Hrvatske. Više od tri desetljeća. Slavilo se uz Savu (Mladost), pa u Gružu (Jug), feštalo se i na Zenti (POŠK), likovala je i Kantrida (Primorje), ali trofej je zaobilazio Zvončac. Onaj najveći, najvredniji pokal. Namijenjen prvaku države, prvaku samostalne Hrvatske. U srijedu, 17. svibnja je i to “prokletstvo” skinuto. U veličanstvenom ambijentu dupkom ispunjenog poljudskog bazena, Jadran je napokon, ali čisto i glatko kao suza, zasluženo osvojio naslov prvaka 32. Prvenstva Hrvatske.
Kruna je ovo ipak jednog solidno dugačkog razdoblja uzdizanja Jadrana. Sjećamo se ljeta 2016. kada smo zapisali kako se “Jadran budi”. Tada je krenula priča koja je eruptirala prošle srijede. Sjeća se tih početaka i jedan od junaka ove sezone, najbolji strijelac državnog prvenstva, Jerko Marinić Kragić.
- Sjećam se baš tih početaka gdje je bila doslovno borba za ostanak u ligi - u prvoj će rečenici JMK, kako neko već vrijeme skraćeno, valjda i efektno pišemo.
Dobro igrao i u Rumunjskoj
- Onda smo s tim ulaganjima vaterpolskih, u biti zaljubljenika u Jadran, došli do toga da imamo okosnicu momčadi iz Splita. Osvajače Kupa, pa prvake Hrvatske, u konačnici i reprezentativce prvake Europe, upravo iz tog našeg Jadrana. Put je bio trnovit, a došli smo do... Neću sad baš reći najviših visina jer mislim da je to ipak recimo naslov prvaka Europe, ali ovo sada je za naše pojmove jako, jako veliko ostvarenje.
Jerko Marinić Kragić živi godinu, možda i malo više, iz snova. Naime, i prethodne sezone (2021/22) je JMK bio najbolji strijelac lige. Tada 63 gola u 21 utakmici ili prosjek točno tri po susretu. Sada 59 pogodaka u 21 utakmici ili prosjek 2,8. Minulog ljeta naslov prvaka Europe s Hrvatskom, sada na hrvatskom tronu s Jadranom. Je li to najbolji vaterpolo JMK u karijeri?
- Ja bih čak rekao da posljednjih nekoliko sezona igram dobar vaterpolo. Bio sam u Rumunjskoj, u Steaui. Meni je jasno da se to slabije pratilo jer je ta liga kao liga dosta, idemo reći neozbiljnija, ali opet. Čak sam i tada bio u vrhu strijelaca Lige prvaka, dok smo imali mi i neke rezultate. Teško je očekivati pobjede kad igraš u takvoj momčadi, ali ta Steaua je dobila Bresciu 9:7, izgubili jedan razlike od tadašnjeg prvaka Mađarske, Egera, pa dobiješ jak Dinamo iz Moskve. Logično je da se rumunjska Steaua ne može usporediti i pratiti kao Jadran, ali tu sam napravio prvi neki veći iskorak u karijeri. Sad sam već 3-4 sezone tu, u vrhu i... Ne vidim kraj, ha-ha. Osjećam se dobro, treniram dobro, motiviran sam jako. Ništa u životu osim vaterpola nisam ni radio i kako se ono kaže, nisam umoran. Željan sam i gladan i je, trenutačno je ovo najbolji vaterpolo u mojoj karijeri, dok bih rekao da će to potrajati još neko vrijeme.
Nikada niti jednu momčad ne determinira samo jedan igrač (osim ako nije Leo Messi), ali ono što je zamjetno kod Jerka Marinića Kragića je njegova energija. Koju pak prenosi na suigrače, kako u klubu, tako i u reprezentaciji. Nije to samo proslava gola u koju unese cijelog sebe i što onda bilježe televizijske kamere, fotoreporteri, Ima tu “mali milijun” takvih trenutaka. Promatrate li ovog igrača, taj nikada nije na miru. Stalno nešto priča, savjetuje suigrače. Od predstavljanja momčadi prije utakmice, u minuti odmora, prije prvog plivanja za loptu, pa i tijekom utakmice.
Poraz u četvrtoj najniža točka
Energetski reaktor!
- Da, ali to je sve samo pozitiva. Nisam ja neki tip igrača koji će nešto govoriti drugome što mora raditi, gdje stajati, kako... Ne, a uostalom mi smo svi na takvoj razini gdje svatko zna što mora učiniti. No, ako treba nekom reći lijepu riječ, malo ga bodriti, to da. Mi smo ipak ekipa, jedni za druge. Kako u reprezentaciji, tako u klubu. Iako je opet reprezentacija druga priča. Recimo, ova naša reprezentacija je po imenima, prije godinu dana se svrstalo tako, među ne baš toliko silno jake, na papiru, a mi onda dođemo do polufinala Svjetskog prvenstva i osvojimo europsko zlato. To se može samo uz kolektiv i vrhunsku atmosferu. To se događalo isto baš i u Jadranu. Šteta mi je samo onog finala Premier lige. Mislim da smo i tu bili dobri, možda bolji i da smo zaslužili i to osvojiti, ali zato nam se vratilo na najljepši način.
Koji je bio prijelomni trenutak Jadrana ove sezone? Odnosno, je li to dolazak Jure Marelje za trenera u prosincu?
- Budući u kakvom smo mi bili stanju u prosincu, kako smo igrali, nastupali, rekao bih da jest. Dolazak Jure nas je vratio u igru. Međutim, kako se ne bi krivo shvatilo, ja do trenera Mile Smodlake silno držim. Zbog njega sam došao i ostao u Jadranu. Dalje, ne smatram za prijašnje neuspjehe, poraz u finalu Kupa da je kriv Mile. Nas igrače smatram krivim i to sam rekao odmah, već tada kada je došlo do smjene Smodlake. No, dolazak Jure Marelje je promijenio cijelu sliku.
Kada vam je najteže bilo u finalnoj seriji i je li postoji takva, samo jedna najteža? Je li to posljednja, druga, četvrta...
- Fizički je najteža bila ova posljednja. Definitivno! Svi smo bili preumorni, spustila se težina neka, ali smo ostavili sve na bazenu. No, najgori osjećaj nam je bio nakon četvrte, poraza u Dubrovniku. Prvu četvrtinu si “živ”, tu si, dominiraš, kontroliraš i umjesto da vodiš 4:1, gubiš 2:1. Sve nekako krivo, bila je i velika potrošnja energije, snage i na kraju izgubimo onako kako smo izgubili (13:6 za jugaše, op.a.). To je bila naša najniža točka, ali smo pokazali da smo jedna baš ekstra domaćinska momčad.
Nije nam lako doći u Gruž
To je baš ono što nam je sljedeće na umu. Ispostavilo se da je Jadran izrazito domaćinska momčad. U cijeloj sezoni ste protiv jugaša bili nesavladivi. Ukupno četiri utakmice (jedna u ligaškom dijelu i tri finalne), četiri čak poprilično glatke pobjede. Učinili ste nemoćni jednog giganta, kakvim je Nikša Dobud nazvao momčad Juga. To s jedne strane jest dobro, iako će trebati popraviti očito i igru u gostima.
- Nije lako ni nama doći u Gruž. Izaziva to strahopoštovanje kada dođete ondje. Jasno, zaboravite to kada se igra utakmica, ali zna se što je Jug doma. Mi smo napravili savršenu atmosferu u srijedu, predivna, na razini Europskog prvenstva u Spaladiumu. Mi smo bili silno željni, gladni uspjeha. Puno nas nije nikada ni bilo prvakom države i kad se sve to poklopi, rekao bi da u Splitu nama nije bilo moguće izgubiti.
Je li vam u nekom trenutku ove sezone bilo poljuljano samopouzdanje? Mislimo na činjenicu da su vas jugaši prethodno dobili u četiri uzastopna finala. Finale prijašnjeg Prvenstva Hrvatske, pa onda ove sezone Superkup, pa Kup, zatim još i Premier liga...
- Je, je, poraz u finalu Hrvatskog kupa u Zagrebu, u prosincu prošle godine je bila neka najniža točka. U sjećanju nam je još bilo izgubljeno prvenstvo nekoliko pola godine ranije, pa Superkup u Zadru, taj Kup. Trener Smodlaka je otišao, tada smo bili dotaknuli dno, ali smo se uspjeli izvući na taj neki splitski karakter, dišpet. I dobru organizaciju cijelog kluba.
Termin je 19. listopada
Jadran sljedeće sezone?
- Ima dosta igrača kojima istječu ugovori i sad je na treneru i Upravo odlučiti, vidjeti što i kako žele, u kojem smjeru. Nadam se da ćemo imati brzo okvirnu sliku. Bilo bi šteta da se ova ekipa raspadne, a ponude stižu sa svih strana. Ne samo meni, nego svima. Slatke brige.
Kako JMK stoji s ugovorom? Čini nam se da imate još...
- Imam još godinu dana ugovora, ali svakako moramo još sjesti, malo popričati. Volio bih da ostanemo svi skupa, ako Bog da i pojačati se. Bude li tako, mislim da niti jedan igrač ne bi ni želio otići.
Dobro, imate vi obveza i prema biračima. Nezavisna lista Jerka Marinića Kragića je požnjela dosta glasova na izborima 2022. u gradskom kotaru Lovret...
- He-he, ma dobro, to nisu toliko baš bitne stvari. Jesu važne, ali...
Sad nam je Jerko otkrio nešto novo.
- Samo da djevojka rodi, sve živo i zdravo, da ja budem tu.
Čekajte, čekajte, želite reći da postajete otac?
- Je, termin je 19. listopada. Tako da se izgleda ove sezone nakupilo nekoliko pobjeda, ha-ha.
