Klupska uprava vaterpolista Mladosti - i Grad Zagreb, ruku na srce - obavila je “svoje” u ljeto 2024. Mislimo na sastavljanje momčadi Žabaca za novu sezonu. Imenima je to momčad toliko zvučna, jaka, moćna, da moramo priznati ne sjećamo se - barem ne na papiru i po imenima - bolje u posljednjih dvadesetak godina. Pa, možda i više. Ovdje je sada doslovno pola Barakuda, sedam aktualnih reprezentativaca. Onih koji su započeli početkom ljeta pripreme za Igre u Parizu. Tu su aktualni svjetski prvaci, europski doprvaci, olimpijski finalisti... “Boli glava” od koncentracije kvalitete.
Došao i brat Mislav
Tko je najveće pojačanje? Pardon, ne možemo na to pitanje odgovoriti jer je gotovo pa svaki od desetorice došlih ili povratnika, izvanserijske vrijednosti. No, možda možemo pronaći jednog tko je tjelesnim gabaritima najveće pojačanje.
Dakako, Div s Kvarnera, centar Josip Vrlić. Gotovo pa dvometraš (198 cm) koji nosi impozantnu težinu (130 kg).
- Hm, da, tako gledano, onda jesam najveći.
Jeste li se puno premišljali kada je stigao poziv iz Zagreba, vratiti se ili ne, doći ili ne?
- Nisam. Kad sam dobio poziv, vidio koja ekipa stiže i koji bi to igrači mogli biti, na koncu i jesu, bilo je veliko zadovoljstvo vratiti se. Zato jer smatram Zagreb svojim domom i sigurno želim nastaviti živjeti ovdje, nastaviti vezu sa Zagrebom i poslije karijere.
Opa! Sad ste nas malo iznenadili. Zagreb prije Rijeke?
- Ispred Rijeke.
Ovo je svakako novost. Nego, jeste li postavili barem uvjet povratka: “Može, ali ako mi i brat dođe”? Naime, brat Mislav jest tu. I on se vratio.
- Nisam to imao, ali budući da nam je falio jedan takav tip igrača, dok je on bio slobodan, tako da smo uspjeli dovesti i njega.
Josipe, jeste li se uspjeli i stigli išta odmoriti? Ne znamo je li treba uopće spominjati, podsjećati ljude koliko je “ludo” teška bila protekla sezona, prvih osam mjeseci ove godine. Svakojaki turnir, bura emocija, usponi, padovi, pa opet usponi, finala, “brdo” treninga, putovanja.
- Ja bih rekao, a 30 godina sam u vaterpolu, da je ova godina, odnosno ova sezona najteža za igrače. Najteža, ma... Sve naj, naj, naj. “Letjeli” smo iz utakmice u utakmicu, iz natjecanja u natjecanje. Toliko psihički teško, toliko fizički teško i na kraju s Olimpijskim igrama. Na kraju smo godinu, odnosno sezonu završili, ja bih ipak rekao fenomenalno. Jasno, svi mi znamo da je to moglo, trebalo ili ne znam kako sve još reći, završiti i bolje. Da, to olimpijsko zlato bi nam možda bila i dodatna neka nagrada svima, ali shvatit ćemo s godinama tek što smo napravili.
Povratak i u Kragujevac
Idemo malo o klubu, o Mladosti. Grad Zagreb je stao iza vas kao kluba, znamo, vidimo igrače koji su došli, vratili se, no da čujemo cilj. Koji je cilj?
- Prvo zahvaljujemo Gradu Zagrebu na svoj toj pomoći, svima koji pomažu. Znate, imam dosta iskustva pa mogu reći i ovo, baš je to najteže. Posebno u vaterpolu. Ta pomoć koju sada nama Grad daje. Mi smo uspjeli, Zagreb je uspio. S njihove strane ćemo imati i imamo ogromnu pomoć, sad mi moramo kao igrači to opravdati. Za svaki klub, tako i za Mladost koja je jedan od najtrofejnijih klubova u svijetu vaterpola, želja je trofej. Žedni smo trofeja. Tako da sva ta pomoć, sve ćemo mi to morati dokazivati trofejima. Znamo mi to sve, svi smo toga svjesni. Nadam se da će sad “prvo ovo” (kvalifikacije za Ligu prvaka u Kragujevcu) proći kako treba, kako bismo mogli sanjati i o europskom trofeju. Sigurno je da ćemo mi kao momčad rasti. Iz mjeseca u mjesec. Prva prilika za trofej će biti Hrvatski kup (studeni), onda Premier liga, zatim Prvenstvo Hrvatske. Uvjeren sam jer vjerujem u ovu momčad, da ćemo mi biti najbolji, ali do kraja je jako puno. Mi već sada, u petak, pa u subotu i nedjelju moramo biti jako dobri. Korak po korak.
Onda idemo baš tako, prvi korak je Kragujevac. To je klub, bazen i grad koji jako dobro poznajete. Josip Vrlić je igrao naime za Radnički u dva navrata, drugi je bio od 2021. do 2023. Tamošnja momčad je sada drukčija, ali dobro vam je poznata ta sredina.
- Nisam mislio da će “složiti” ovako jaku momčad s čak pet srpskih reprezentativaca iz Pariza. To se sve nekako u posljednji trenutak dogodilo. Znam i kako oni “dišu”, znam koliko i oni vjeruju u sebe, te da žele u Ligu prvaka, ali žele i trofej Lige prvaka. Postupno oni grade klub i svaka im čast na tome. Imaju ozbiljan projekt. Ta utakmica s njima će meni biti kao i svaka druga.
Kakva je atmosfera tamo? Jesu li navijači vatreni?
- Jesu i sigurno će doći u velikom broju, te nam s te strane neće biti lako...
Dobro, na ime starih zasluga možda Josip dobije i pljesak.
- Ma dobro, vjerujte da to i nije bitno toliko. Mislim međutim da svatko od nas igrača, što je više publike, to te više nadahnjuje.
Tako je u svakom sportu, onda i u vaterpolu. Zato, pune tribine i bučno navijanje, koliko je dobro za njih, toliko je i za nas. Izvuče posljednji atom.
Posljednje pojačanje Radničkog je centar Duško Pijetlović (39) koji je još tijekom ljeta objavio kraj karijere, onda se ipak predomislio i eto ga u Kragujevcu. Blistav igrač i tu nema spora, ali teško da je baš puno trenirao, ako i išta tijekom ljeta. Iznimka su vjerojatno posljednjih 7-10 dana kada se odlučio vratiti. Postavlja se samo pitanje, je li to još uvijek onaj jaki Pijetlović kakvog poznajemo?
- Taj njegov povratak nas je sve iznenadio, ali on je vrhunski centar. Možda i jedan od najboljih u ovom sportu. Radnički je dobio priliku za pomoć od njega, iskoristili je. Sigurno će im on tijekom sezone dobro doći. Sad, ne znam hoće li to uspjeti već sad na turniru. Koliko se to uspjelo sve spremiti u posljednjih 10-ak dana, ne znam koliko je fizički spreman, ali... Sigurno može odigrati četvrtinu do dvije na izuzetnoj razini, to je već jako puno.
A kako se osjeća Josip Vrlić?
- Tjelesno s osjećam jako, jako dobro. Vidim i u igri, volim igrati. To je najbolje i najbitnije. Kad ću se umoriti igrajući, sigurno ću prestati, ali dok me god drži ta neka volja, želja, kao tjelesna izdržljivost koju mogu pratiti, sigurno ću igrati.
Zapravo, vjerojatno prvo do zasićenja dođe treninzima?
- Da, to je točno. Zasićenje mi je došlo već s 32-33 godine i to je normalno. Ne treba bježati od toga. Ipak je vaterpolo jedan od fizički najtežih sportova. Mi imamo jako teške treninge, vaterpolo se ujedno i trenira jako puno. Sigurno, onda kada dođeš u neke godine, to ti najteže pada. Zato treba imati dobre trenere, dobre kondicijske trenere kao što je Pero Kuterovac. Sigurno da će on u nekim trenucima, kad vidi da može, malo i popustiti.
Imamo tri jake momčadi
Dosta se ovog ljeta priča o 10 igrača koji su došli u Mladost. Skoro pa cijela nova momčad, ali i kragujevački Radnički je jako blizu. Oni su doveli 8 novih. Sjećate li se još ovakvih velikih, brojčano velikih pojačanja ili je to raritet?
- Nije baš takav raritet, događalo se to već. Sjećam se recimo da su to činili Novi Beograd prije nekoliko godina, pa i Radnički isto, ali prije 10-12 godina. Bilo je toga, ali nikad se to još nije dogodilo kod nas, u Hrvatskoj. Nama je to novost. Mislim da nam je čak to malo i falilo. Nedostajalo nam je zadnjih godina i da imamo više od dvije jake momčadi. Ove godine imamo tri jake momčadi, Mladost, Jadran i Jug. Svaka traži rezultate, ali ponavljam, mislim da ćemo to biti mi, Mladost! Međutim, u našem slučaju, mi nismo samo kupovali igrače već je Mladost vraćalo svoje. To je mislim najvažnije, najbitnije, posebno svim ovim dečkima koji su se vratili doma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....