Vaterpolisti Jadrana i treći put uzastopno prvaci Hrvatske! Golom tri sekunde prije kraja

JADRAN 11

MLADOST 10

(4:3, 3:4, 1:1, 3:2)

SPLIT - Plivalište Poljud. Gledatelja 800. Suci: Stavridis (Grčka) i Copić (Šibenik). Opunomoćenici: Rak (Dubrovnik) i Štampalija (Šibenik).

JADRAN: Bijač (7 obrana), Čagalj, Marinić Kragić 3 (0-1), Radan 1, Butić 2, Pejković, Cuzzi, Zović 1, Berehulak 2, Baničević, Fatović 1, Dužević, Čelar, Bušelić 1. TRENER: Jure Marelja.

MLADOST: Marcelić 1 (8 +1 obrana), Bašić 2, Miloš, Buljubašić, M. Vrlić, Biljaka, Bukić 1, Lazić, T. Bušić, J. Vrlić 2, Vukičević 2, Harkov 2 (1-1), Sunara (1 obrana), Fajkoković. TRENER: Igor Milanović.

PETERCI: Jadran 0-1, Mladost 1-1.

OSOBNE POGREŠKE: Jadran 16, Mladost 15. TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Fajković (20), Harkov (24), Bukić (26), Pejković (28), Čagalj (30).

REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Jadran 6-14 (42%), Mladost 5-15 (33%).

Najbolja klupska vaterpolska družina u Hrvatskoj već tri godine živi, radi, vježba, igra na Zvončacu. Dobro, treniraju oni i igraju u Poljudu, ali klub sa Zvončaca, VK Jadran zasluženo je i treću godinu uzastopno osvojio naslov prvaka države. Prvi put nakon 77 godina, nakon one serije 1946., 1947. i 1948.; ovaj je klub iznjedrio momčad koja je tri godine uzastopno suveren vladar u nacionalnim okvirima. U konačnici, drugu godinu uzastopno su finalnu seriju riješili u minimalne, tri utakmice. Prije godine dubrovački Jug AO, sada zagrebačku Mladost. Dakle, sva im je konkurencija pod nogama. Uspjeh po nama i još veći, značajniji u ovoj sezoni budući da je trener pobjednika Jure Marelja uoči sezone ostao bez obojice prošlosezonskih vratara (Ivan Marcelić i Mate Anić), ali i bez reprezentativaca Bukića, J. Vrlića, Harkova, Biljake. Ostali su zapravo bez skoro pa cijele prve postave, svakako bez kralješnice; vratar - centar - branič, pa i opet, svemu unatoč osvojili trofej i zlatnu kolajnu. To zaslužuje samo iskren i dugotrajan pljesak.

Samog finala glede, treći susret koji je naposljetku bio i zadnji, po skromnom sudu bio je i najbolji, najkvalitetniji. Dva prethodna su nedvojbeno bila zanimljiva i izjednačena, uzbudljiva. Nije njima nedostajalo ni kvalitete, daleko od toga, ali ovaj je ipak bio baš dostojan zemlje svjetskih prvaka. Obje su nam momčadi pružile, poklonile sve. Agresiju, dinamiku, obrate, borbu za svaki kubni metar vode u bazenu. Imali smo na jednoj strani vratara Ivana Marcelića koji je činio mala čuda. Odlično branio, obranio i peterac Mariniću Kragiću, a onda je čak i postigao gol. Nije baš svakidašnji podatak. Bilo je to u zadnjoj minuti, Mladost je zaplivala po poravnanje, a Marcelić je sa srednjeg vanjskog u maniri rasnog strijelca, pogodio 52 sekunde do kraja za tada 10:10. No, imali smo i junaka susreta, Jerka Marinića Kragića. Kapetan JMK je posebna priča zapravo. Prvi je strijelac susreta, ali on je baš točno 3 sekunde prije kraja, nakon što je Marcelić u međuvremenu obranio još dva šuta, Jerko je pogodio sa 6-7metara. Za vodstvo, za pobjedu, za trofej. I pazite sad, pogodio je to najveći emotivac među jadranašima u utakmici nakon koje će, za koji tjedan (možda i dan) na operaciju ramena. Postoperativni oporavak bi mogao potrajati malo dulje, sigurno će se mjeriti mjesecima. Pa, ima li za njega većeg poklona. Kojeg je darovao samom sebi.

Jadran je inače vrlo brzo poveo, 2. minuta i 2:0 (Fatović i JMK). Međutim, i Žapci su "vrući". Bašić i Vukičević odgovaraju obojica sa srednjeg vanjskog jer krila su dobro pokrivena. Odvojio se domaćin opet na +2 (4:2), ali i smanjio J. Vrlić. Riječki gorostas je opet zarađivao isključenja, ali i pogađao mrežu. U prvoj četvrtini zanimljivo, ni Bijač, niti Marcelić nisu imali obranu. Početkom druge četvrtine za Jadran pogađa i Toni Radan, na vratnici s igračem više. To Jadran radi puno, puno brže od suparnika. Međutim, Mladost je u Splitu odigrala jako, jako dobro. Najbolja njihova igra u finalnoj seriji. Bašić i Harkov (iz peterca) poravnavaju na 5:5, a onda je slijedilo "gol za gol". Berehulak za 6:5, a nakon toga trener Milanović vadi iz igre Marcelića i ubacuje Sunaru. Ne shvaćamo baš zašto, iako Sunara odgovara obranom "zicera" Duževića s 2 metra. Krajem druge četvrtine Luka Bukić je pogodio za 6:6, ali sad i mali Bušelić zabija s desne strane za Jadran (7:6), da bi Harkov poravnao na 7:7. Marcelić se u međuvremenu vraća među vratnice.

U poluvremenu egal, ali Mladost je u problemu jer su već vani zbog tri osobe Fajković i Harkov. Nakon dvoje minute u trećoj četvrtini, treću osobnu je dobio i Bukić. Golem teret za mladostaše koji su međutim... poveli! Josip Vrlić za 7:8, prvo vodstvo Mladosti. Ispostavit će se kasnije i jedino. Zović je u ovoj četvrtini poravnao na 8:8, iako je Mladost imala dva napada za mogućnost odlaska na 2 gola prednosti. Početkom zadnje četvrtine Marcelić je obranio peterac Mariniću Kragiću i zatim je slijedilo malo "šahovskog nadmudrivanja" u vodi, ali u kojem je Jadran uvijek u prednosti. Butić za 9:8, Vukičević poravnava na 9:9, pa Marinić Kragić pogađa za 10:9. Marko Bijač na vratima Jadrana, minutu i pol do kraja brani udarac Biljake s igračem više. Opet, isti taj Biljaka u sljedećoj akciji, u obrani osvaja loptu. Tako smo ušli u zadnju minutu. Onu koju smo opisali u uvodu, onu u kojoj je vratar Mladosti zaplivao u napad i dao gol.

Ma ne, jednostavno, odličan vaterpolo dvije sjajne momčadi i pobjeda one koja je u ovoj utakmici bila za nijansu bolja i sretnija. No u cijeloj sezoni, ta je momčad, na Jadran mislimo, bila apsolutno puno bolja. Ma, najbolja u državi. Mladost? Sad se posvećujemo pobjednicima, prvacima. Ovo je vrijeme za njih. Za Žapce je dostatno reći - stvorena je prošlog ljeta sjajna, "strašna" momčad kojoj su mnogi predviđali s punim pravom trofeje, a na koncu sezone imaju jedno veliko... ništa.