Vjekoslav Kobešćak još je jednom iskazao trenersku genijalnost

"Jugaši iznenadili Jadran". Takav je bio naslov u tiskovinama u listopadu prošle godine kada su dubrovački vaterpolisti svladali Jadran u Superkupu, u Šibeniku. Onda mjesec dana kasnije slijedi novi naslov...

"Gospari šokirali Splićane". To je bilo nakon što je u Zagrebu Jug Adriatic osiguranje svladao i opet Jadran, ali u finalu Hrvatskog kupa. Skoro pa pola godine kasnije, opet novi naslov -"Senzacija na Savi". Nakon što su Gospari bez najboljeg igrača (Marko Žuvela) pobijedili Mladost u prvoj utakmici polufinala.

Halo, ljudi! Kakva "iznenađenja, šokiranja i senzacije". Ma, nije ništa od toga. To se malo drukčije zove. To vam je demonstracija, dokaz kvalitete. To je znanje, inovativnost, trenerska moć i inteligencija. Lukavost i mudrost. To je Vjekoslav Kobešćak. Može biti "iznenađenje" ili slučajnost ako se dogodi jednom, ali kada ovakvo što napravite triput dosad u jednoj sezoni, u godini u kojoj nota bene imate na papiru momčad manje kvalitete, neupitno manje iskustva, godina i kilaže od konkurencije u vidu Jadrana i Mladosti, e to se onda malo drukčije zove. TRENER! O ovom čovjeku, Vjekoslavu Kobešćaku ovakve retke pišemo doslovno desetljeće i pol. Još davno prije nego li se otisnuo iz metropole na jug jedine nam Domovine.

Mladost je krcata reprezentativcima. Jadran ima dvojicu igrača koji spadaju u najbolju sedmorku svijeta (Bijač i Fatović), ali pobjede odnosi, a dosad bogami i jedine trofeje ove sezone u Hrvatskoj, odnosi treća momčad. Ona kojoj je na klupi kako ga nazvasmo nakon nedjeljne utakmice - "purger s Konavala".

Zato smo nakon polufinala Žabaca i Gospara prvo tražili (dobro, uz Vlahu Pavlića), baš trenera pobjednika. Jer, kako što ABBA kaže "Winner Takes It All". Ne treba ovomu prijevod, jel‘?

- Imali smo dobro razdoblje za pripremu i drago mi je da je to došlo donekle na naplatu s ovom utakmicom, te da smo uspjeli kompenzirati nedostatak Žuvele. Odigrali smo dobru utakmicu. Obrambeno smo bili dobri, iako je svejedno bilo puno nekih propusta, u zatvaranju protunapada. To mi se nije svidjelo - opet klasični Vjeko. Čak i kad pobijedi, uvijek ima ponešto malčice za zamjeriti. I dobro je da je tako. Tako i treba. Tako je to radio i Ratko Rudić. Tako i danas radi, govori Ivica Tucak.

Jedini trener koji je ove sezone osvajao trofeje u hrvatskom vaterpolu

ŽELJKO PUHOVSKI/CROPIX

- Dobro, moram pohvaliti Ivana Jurišića (vratar jugaša, op. a.). U otvaranju je obranio "istu" kontru, pa onda u trećoj i četvrtoj četvrtini isto reagirao sjajno dok se nismo snašli dobro u nekim situacijama.

Inače, ta odluka o stavljanju Ivana Jurišića (22) između vratnica, a ispred reprezentativca Tonija Popadića nije baš bila slučajnost. Kako nam je rekao trener jugaša, mali Jurišić je jednostavno u zadnje vrijeme u boljoj formi.

- Za Jurišića smo ujutro, na dan utakmice, pomoćnici i ja odlučili da on stane na gol. I... pogodili. Generalno, dobili smo sretno i spretno, ali svakako da smo odigrali dobru utakmicu. Moramo naravno probati ponoviti ovo u srijedu u Dubrovniku, posebno fizički to izdržati. Bila je naime vrlo iscrpljujuća utakmica. Mladost je nabila jaki, jaki presing i dok smo se mi snašli, dotad smo se potrošili. Je, isto tako i Mladost, da bi na kraju mi uspjeli imati nekoliko akcija u kojima smo imali prisebniju "glavu", te realizaciju.

Ne smetnimo ono najbitnije u cijeloj priči. Jugaši igraju ovo polufinale bez Marka Žuvele. Ponavljamo toliko puta, najboljeg im igrača i strijelca. Malo koja momčad u takvim okolnostima ne bi pokleknula. Toliko mlada, nedovoljno iskusna. Bez Žuvele, s Jokovićem koji je povratnik nakon operacije i kod kojeg je vidljivo da nema onu silinu šuta, iako ima i dalje asistenciju nesvakidašnju. Loptom bi pogodio vlat trave na površini vode s udaljenosti 15 metara.

- Žuvela je nama posljednja 2-3 mjeseca doslovno generirao 80% naših golova. Što kao strijelac, što kao asistent, što izbačajem. Bez pretjerivanja, 80%! I uspjeli to sada kompenzirati.

Formula?

- Oni svi do jednog imaju moje povjerenje, a nadam se i ja njihovo. Tako jedino i možemo funkcionirati. Ne možemo ovisiti o pojedincu. Kolektiv.

I za kraj samo jedna poruka.

- Ovo je samo poruka za srijedu. Nadam se da će dubrovačka publika to prepoznati, doći, dati nam malo vjetar u leđa i idemo probati. Daleko je to od prolaska u finale.

To je konačna istina. Nije Jug Adriatic osiguranje još u finalu. Koliko su blizu, toliko i daleko. Uostalom, pa ni Mladost baš ne gubi samo tako lako, tri uzastopno. Ali, da smo pod dojmom (opet) načina kako radi, djeluje, koje poteze povlači ovaj trener, "purger iz Konavala"... o da, jesmo.