Nije Vjeko Kobešćak jedini Hrvat u Francuskoj. Ondje je i splitski ljevak, Duje Živković. Izvorno u vaterpolskom pogledu poškovac, ali ime je stekao u Mladosti igrajući ondje od 2008. do 2015. kada je preselio u Francusku gdje igra uostalom i mlađi mu brat, također ljevak Ivan Živković. Obojica imaju francusko državljanstvo od malena praktički jer im je otac, Renato Živković (bivši glavni tajnik HVS, sada direktor vaterpola u European Aquaticsu), ondje u svoje doba igrao, pa onda rado u klubu. U Tourcoingu, istom onom u kojem je Duje sada.
Bio je Duje i Barakuda. Uostalom, s i za Hrvatsku je osvojio broncu na FINA kupu u Almatiju 2014. Kako više baš i nije pozivan u našu reprezentaciju, bio bi lud da nije prihvatio ponudu francuske vrste. Nije prvi koji je igrao za njih. Za Francusku je nastupao i Zagrepčanin David Babić (bivši mladostaš), a francusku reprezentaciju je ne tako davno vodio (2017.) kao izbornik, drugi pak Zagrepčanin, Hrvoje Hrestak. Vratimo se mi u 2024., u Dohi i Duji Živkoviću.
- Nama je trebalo ovakvo što. Pobjeda protiv velikih momčadi kakva je Mađarska, kako bi pokazali da smo postali ozbiljni konkurenti za medalju. Dugo smo se borili s tim da smo često bili jako, jako blizu, ali je uvijek nedostajao taj jedan, zadnji odlučujući korak, ono nešto. Ne znam što se dogodilo ovog puta. Mislim da je i zajedništvo presudilo. Protiv Mađarske smo gubili rezultatski, ali nismo gubili vjeru. Vjerovali smo da možemo odigrati bolje nego što smo odigrali. Cilj nam je bio samo odigrati puno bolje, nismo ni razmišljali o pobjedi - veli Duje.
Nisu, dok se nije dogodila. Sad slijedi obračun s europskim doprvakom i vašom bivšom reprezentacijom. Nije vam prvi put da igrate protiv Hrvatske, barem dvaput dosad. Jedan turnir u Zagrebu, pa EP u siječnju u Dubrovniku...
- Mislimo da možemo i opet šokirati. Naravno da će biti jako teško, ali ako možemo igrati s Mađarima, nadam se da možemo pružiti odličnu utakmicu i protiv Hrvatske.
Razlike između Hrvatske i Mađarske, odnosno što vam više odgovara?
- Različite škole. Mađari uvijek prijete kontrom, a Hrvatska je više statična momčad, ali s jakim centrima i šuterima. Ne znam što je bolje. Mi se ono zadnji put u Gružu uopće nismo snašli.