U petak smo, po tko zna već koji put, gledali neku utakmicu francuske vaterpolske vrste koja je bila nadomak "skidanja" zvučnog, jakog suparnika, ali je i opet ostala samo... nadomak. U biti, koliko se sjećamo samo smo jednom svjedočili velikom francuskom slavlju. Prije godinu i pol dana u splitskoj Spaladium Areni kada su u osmini finala pobijedili Srbiju, izbacili ih u donji dom.
Sada su u 3. kolu u Dohi, imali borbu za prvo mjesto u B skupini protiv Grčke. Uvijek blizu, neovisno što su Grci više ili duže vodili, ali sustigli su ih u zadnjoj četvrtini. Izjednačili u 2-3 navrata, imali napad malo više od minutu prije kraja za pobjedu. Pa su imali i zadnji napad na utakmici za mogući produžetak, ali ništa od toga. Ostali su za gol "kratki". Događa im se sada malo prečesto da bi bilo slučajno.
- Imali smo šansu, ali mislim da mi baš i nismo igrali jako dobro - govori pomoćni trener u francuskoj reprezentaciji, Vjekoslav Kobešćak.
- Pogotovo neki nositelji naše igre. Neki su ušli loše, a neki ušli i nastavili do kraja loše. Jedino što smo iskorištavali pogreške Grka, njihovu brzopletost, uspjeli koliko-toliko zaustaviti njihove centre, ali ne i igrače na vratnicama. Ja sam se najviše bojao kontranapada, a na kraju je to baš i presudilo. Krenuli smo i to je otvorilo put k početnom vodstvu Grka. Grčka je pred kraj po meni pokazala kvalitetu, pogotovo Alex (Papanastasiou) koji je odigrao sjajnu utakmicu. Pokazao je koliko može biti kvalitetan, moderan, igrač i lijeve i desne strane, ritma. Ipak, iako smo na EP u Hrvatskoj bili tek deveti, malo smo bliže onom što želimo. Neću reći sve bliže i bliže, ali opet... ovo nije baš mlada momčad. Nismo mi baš blizu onoga što želimo. Imamo neku kvalitetu, ali još nismo doživjeli da od 13 igrača, njih 8-9 odigra na svojoj razini. Kada to postignemo, onda možemo govoriti da idemo na neki rezultat. Ma mislim, mi smo bili po meni i protiv Kine i Brazila loši.
Pa, kad smo kod Kine koja je naš, hrvatski sljedeći suparnik. Postoji li ikakav način... Vjeko nas je prekinuo, nije ni dopustio nastavak rečenice odnosno pitanja.
- Ma ne, ne, nikako. Da Kina predstavi problem Hrvatskoj? Ma, nikako, ne, ne i ne. To je razlika silna. Bez omalovažavanja ikoga, ali ne. Dapače, ja ću otvoreno reći i da je cijela vaterpolska struktura Kine s Asićem se bitno promijenila. Moram ga pohvaliti. On je napravio s njima velik iskorak u odnosu na Fukuoku. U pokretljivosti, idejama, prilagodbi, ali da bi Hrvatsku... ne.
Inače, Vjekoslav Kobešćak je izustio ove komplimente na račun kolege mu Asića prije početka susreta Kina - Brazil. Samo sat vremena kasnije te su riječi dobile dodatnu težinu.