Još su tri reprezentacije ovdje u Dohi u kojima Hrvati u stručnim stožerima kreiraju igru tih nacionalnih momčadi. Zagrepčanin s adresom u Konavlima, Vjekoslav Kobešćak pomoćni je trener francuske vrste. Rovinjanin Goran Volarević dugo je već, tako i sada, trener vratara talijanske vrste. No, samo je jedan šef stožera.
Splićanin Ivan Asić, nekoć trener Primorja EB, pa Jadrana, izbornikom je reprezentacije Kine. Nije jedini Hrvat ondje jer desna mu je ruka drugi splitski stručnjak, Marin Kliškinjić.
- U Kini sam sada skoro dvije godine. Prvo sam došao za izbornika, da bi onda 2022. došao s mjesta njemačkog izbornika Petar Porobić, crnogorski pokojni nažalost stručnjak kod kojeg sam bio pomoćnik, da bi nakon njegove iznenadne smrti ponovo preuzeo izborničku dužnost.
Dobro, čime ste toliko dugo ondje, očito je zadovoljan i poslodavac, ali i vi.
- Jesam, daleko od toga, međutim Kina još uvijek ne može igrati s velikim, top-momčadima. Tu je prevelika razlika. Mi smo konkurentni u azijskim okvirima.
Ima li istinski vaterpolo budućnost u Kini? Znamo koji su problemi her ondje nema nacionalne lige, igraju se nekakvi turniri na razini pokrajina, iako je infrastruktura navodno perfektna, bazena ima na svakom koraku, a potencijalno bi rekli da i kadra ne bi trebalo manjkati. Mislimo... između milijardu i pol valjda se može naći 13 dobrih, vrlo dobrih.
- Ha, teško je zato jer nema klubova, nema igrača, baza je vrlo malena. Pustimo broj stanovnika na stranu. Dok god se ne počne raditi više s mladima i sustavnije, teško će biti napretka.
Koliko vaterpolskih klubova uopće ima u Kini? Koliko registriranih igrača?
- Četiri kluba, a igrača je mislim oko 70.
Sve je rečeno.
- Jako se malo ljudi bavi vaterpolom koji uopće nije popularan u Kini. Savez se bori, trudi na sve načine podignuti to na višu razinu, ali oni ne odustaju. Uporni su i to je najvažnije.
Koji je vaš cilj trenerski, ali u karijeri, ne mislimo sad na Kinu?
- Idemo dan za danom. Da vam pravo velim, volio bih ostati i dalje ovdje, ali nikad se ne zna. Još uvijek me intrigira i vaterpolo na najvišoj razini.
To smo i "ciljali", naime u Hrvatskoj nikad dovoljno trenera, kvalitetnih, stručnih, pa iskusnih. Znamo da su možda mjesta i popunjena, da nisu ni najunosniji uvjeti, ali ipak gledamo malo kada će i taj Ivan...
- Nazad. Da, da, ne znam odgovor. Ja sam uvijek otvoren za sve mogućnosti, profesionalac sam, živim od vaterpola i naravno da ću gledati što je najbolje i za mene i moju obitelj, jasno i za vaterpolo. Prvenstveno zato jer me intrigira vaterpolo na visokoj razini, te bi volio opet biti dio toga. Nadam se i da hoću.
Podsjetimo, Ivan Asić je bio na Kantridi, u Primorju EB od 2010. do 2016. Prve dvije godine pomoćnik Zoranu Roji, a onda prvi trener. Zlatne godine tog kluba. Godine 2016. je preselio u Jadran u kojem je bio trener do siječnja 2020. Ima li kontakata s ikojim od naših klubova?
- Nisam ni s kim kontaktirao, a čujte, kako sam u Kini već dvije godine, malo sam se maknuo, ali jasno da me interesira svaki projekt. Svi znaju moj broj, znaju gdje sam ja, pa kome trebam u budućnosti...
Pogled sa strane na hrvatsku reprezentaciju?
- Gledao sam, doduše na TV, Europsko prvenstvo kod nas. Vrhunski organizirano, sjajan ambijent, šteta malo samo nesretnog gola u finalu. To se stvarno postiže jednom u 100 godina. Po meni, bili smo bolji tri četvrtine, ali vjerujem da će Hrvatska i ovdje u Dohi igrati vrlo važnu ulogu kao i na Olimpijskim igrama za koje ne sumnjam da se neće plasirati - veli kineski izbornik Ivan Asić.