Svi smo se nadali da će biti mrvicu lakše u polufinalu protiv Francuza, ali da će biti lako - to apsolutno ne. Bili smo na dobrom putu da prođemo malo bezbolnije, bez onolike drame na kraju, ali dvije neočekivane tehničke pogreške u zadnjoj četvrtini omogućile su Francuzima dva laka gola i tu smo malo pogubili konce. No greške se događaju, to je sastavni dio igre, pogotovo u ovom iscrpljujućem ritmu. Bitno je da nismo pali, da smo na kraju bili dovoljno koncentrirani da pobijedimo, a sasvim je svejedno kako, ruletom peteraca ili u regularnom dijelu. To je polufinale SP-a i normalno je da bude teško i dramatično.
U ovoj se utakmici najbolje vidjelo da Francuska više nije slučajno tu. Odigrala je vrlo izjednačenu utakmica protiv Grčke u skupini, pa pobijedila Mađarsku u četvrtfinalu i onda namučila nas u polufinalu. Očito imamo novu silu na vaterpolskoj mapi.
Na kraju priče, najvažnije je da su naši vaterpolisti u finalu. Glupo je više i nabrajati što su sve napravili posljednjih godina i zaista im treba i prije finala odati počast. Naravno, to ne umanjuje našu želju za osvajanjem zlata, a vjerujte mi, igrači i izbornik bi najmanje bili zadovoljni srebrom, posebno nakon EP-a u Zagrebu. Učinit će sve da Hrvatska ponovno bude svjetski prvak, u to uopće nema sumnje.
Na Talijane ne treba trošiti previše riječi, deklasirali su Španjolce i revanširali im se za onu utakmicu u Zagrebu. Španjolska je ovaj put izgledala kao prosječna ekipa, što naravno nije ni blizu istine, ali otupjela joj je Italija sve oštrice.
Rekao bih da Talijani dosta ovise o golmanu. Igra im nije ista kad Del Lungo brani kao što je branio u polufinalu, nije ga dugo bilo tako raspoloženog. Bilo je vidljivo i da su talijanski bekovi strašno agresivni, španjolski centri pored njih uopće nisu postojali. Mislim da se nama to neće dogoditi, da su naši centri fizički puno jači i kvalitetniji od španjolskih.
Jedinstvena je ovo stvar u našem sportu, da je raritet ovoliko puta doći do završnice i borbe za medalju
Također, vidljivo je da jedan igrač predvodi Talijane, to je Di Fulvio, opasan, iskusan, prekaljeni strijelac koji je u odlučujućim situacijama uvijek taj koji potegne. Treba se paziti njegova ulaska na liniju 6 metara, karakterističnog šuta iza bloka u golmanov bliži kut. Trebat će ga udvajati u vanjskoj liniji, čuvati se njegova namještanja na šut nakon faula.
Echenique im je možda broj 2, on i Di Somma im drže desnu stranu. Imaju i još nekih manje poznatih igrača, u polufinalu im je najbolji bio 20-godišnji Condemi, momak koji je mlad, potentan, ne libi se šutirati i visoko je motiviran. Centri su solidni, ali ništa više od toga, mislim da tu možemo napraviti prevagu.
Ali sve je to relativno, finale je uglavnom nepredvidivo i teško je išta prognozirati. Sigurno je samo da će biti grozno teško, fizički iscrpljujuće. Toliko je akumuliranog umora, i fizičkog i psihičkog, ogromna je to potrošnja. Ovo je zaista strašno naporno i nehumano, sve skupa traje sad već dva i pol mjeseca u komadu, dva velika natjecanja, dva velika finala, ali nadam se da ćemo pronaći još koji atom snage koji će nam biti dovoljan da odemo do kraja.
Držimo fige i navijamo. Sjajna je ovo stvar za naš sport, po tko zna koji put nas naša vaterpolska reprezentacija čini ponosnima i sretnima. Ne znam sve statistike, ali mislim da je ovo jedinstvena stvar u našem sportu, da je raritet ovoliko puta doći do završnice i borbe za medalju. Ta je priča posebna sama za sebe i još jednom iskrene čestitke svima. Moramo imati ogromno poštovanje prema stručnom stožeru, igračima i svima koji su uključeni u tu priču.