Bez premca, senzacija ne četvrtfinalnog dana već cijelog dosadašnjeg dijela Svjetskog prvenstva. To je pobjeda Francuske nad Mađarskom 11:10. Nakon što je u poluvremenu bilo 7:3 za Mađare!
Otišli smo jako kasno u utorak navečer s bazena u Dohi, nakon što smo odgledali Mađarska - Francuska i još uvijek ne vjerujući što se dogodilo i da se takvo što moglo dogoditi. Kada smo mi bili u nevjerici, onda vam ne trebamo pojašnjavati kako su se osjećali kolege mađarski novinari. Osim zaglušujućeg muka, neko su vrijeme bili skamenjeni. Vjerujemo im. Mi bi se osjećali isto.
Zapravo, ono što znamo često u svakom sportu zamjeriti ponekad nekim našim momčadima, sportašicama, sportašima da se znaju prerano opustiti, veseliti unaprijed, ne igrati do posljednje minute, sekunde, metra i što smo skloni pripisati samo našem mentaliteti i reći "a, to je tipično za naše...", sada smo uvidjeli da to nije ništa "tipično naše". Događa se to i strojevima, na što nerijetko nalikuje mađarska vaterpolska vrsta. Ljudi su se za Dohu spremali doslovno dva mjeseca, dok su ostali to činili jedva dva tjedna.
Zato jer su Mađari došli nedavno na EP u Zagreb s 8-9 mladih igrača, B reprezentacijom, svjesno odmarajući one redom najbolje doma, na Margit Szigetu. I onda su došli tu, u punom sjaju. Nakon što je u Budimpešti svaki od svjetskih prvaka iz Fukuoke od sponzora dobio novi BMV 3. Došli su prvi vratar Soma Vogel, redatelj i mađioničar Denes Varga, jedna od najboljih lijevih ruka na svijetu Marton Vamos, pa MVP prošlog SP, Szilard Jansik, onda onaj razarač Krisztian Manhercz, jednako kao i prvi branič Daniel Angyal, zatim možda trenutačno najbolji igrač na svijetu Gergo Zalanki. Stroj! Pakleni stroj.
Koji je u skladu s tim i počeo mljeti Francuze. Pardon, povela je Francuska 1:0, a onda je počeo čardaš. Nakon prve četvrtine 4:2, u poluvremenu 7:3. Francuza nigdje nema. Njihov najbolji igrač, Thomas Vernoux kao da je u hotelu ostao. A onda...
- Mislili smo da je utakmica u našim rukama, riješena i da samo treba odigrati tu zadnju četvrtina i pol. Znali smo mi da će se Francuzi boriti do zadnjeg trenutka, znali smo i koga se treba čuvati, ali... - nije dovršio rečenicu, a nije ni trebao. Sve je rekao Soma Vogel, vratar Ferencvarosa i Mađarske.
Znali su koga trebaju čuvati, koga se paziti. Samo dvojice igrača. Dvojice najboljih kod Francuza koji su uzeli loptu i preuzeli odgovornost. U zadnje dvije četvrtine, malo i manje, onaj čudesno dobri o kojem već dugo pišemo kao o jednom od najboljih na svijetu, Thomas Vernoux je dao 5 komada! Drugi, izvanredno iskusni Michael Bodegas koji je jedno vrijeme igrao kao naturalizirani za Italiju, pridodao je 3. Samo njih dvojica su dali 8 golova. Iako, vala među ključne Francuze uvrstiti i ljevaka Uga Crousillata. Igrača koji je prije 11 godina igrao finale SP, ali tada pod kapicom Crne Gore.
- Nitko se ne smije podcijeniti, a kod 7:3 i 8:4 mislili smo da ih imamo, da smo pobijedili - kasnije će Gergo Zalanki, uz Vamosa drugi čudesni ljevak, inače iz Pro Recca.
- Oni su zabijali sretne golove, a mi smo promašivali sve, pa i peterac. Takav je sport, imali smo sreće prošlog ljeta, sada smo paralizirani.
Istina, nisu Francuzi u 2-3 minute poništili veliku prednost Mađara, ali kada su došli na jedan do dva razlike (8:6 Bodegas ili 8:7 Crousillat), kada su Mađari shvatili da bi moglo biti problema, e tada više ruka nije "slušala" glavu. Možda je i ona, glava, lagano zakuhala. Pa se onda promaši gol ili pogađa greda, vratnica, pa se razbrani suparnički vratar (Fontani, 13 obrana) i utakmica klizi iz ruku. Thomas Vernoux je u zadnje 3 minute postigao sva tri francuska gola, a sve s 5-7 metara. Dokaz mađarske dekoncentracije je zadnji napad Francuza kod 10:10. Zadnje sekunde, momčadi su brojčano izjednačene, svi Francuzi "pokriveni" osim jednog! Onog najboljeg! Thomasa Vernouxa nitko nije čuvao.
Ovaj je sa 7 metara pogodio tri sekunde prije kraja za najveći uspjeh francuskog vaterpola u modernoj povijesti. Jer, bila je Francuska jednom i europski doprvak, ali 1927. Zamalo pa stoljeće. Prije točno stoljeća su bili i olimpijski pobjednici (Pariz 1924.), a četiri godine kasnije brončani (OI u Amsterdamu). Zato i napominjemo, najveći uspjeh u modernoj povijesti, iako ne bi pogriješili i kada bi napisali najveći ikad, jer ono prije 100-injak godina nije baš bio isti sport kao danas.
Onda se sjetimo Fukuoke 2023. kada je Vjekoslav Kobešćak, pomoćni trener Francuza, a u biti glavna "faca" ondje, nakon poraza od Španjolske u četvrtfinalu SP-a, ušao u svlačionicu i rekao ovo:
- Slušajte, uspjet ćete sljedeći put.
Sad, proročanski ili ne, prosudite sami. Poznajući Vjeku bi mi rekli, to nije proročanski. Ovaj trener jednostavno zna svoj posao i gotovo. Šest-sedam mjeseci kasnije, Francuska je vaterpolska vijest dana. A Kobešćakov dobar prijatelj i suigrač iz mladostaških dana, mađarski izbornik Zsolt Varga će...
- U ovom porazu ima nekih psiholoških čimbenika. Krenuli smo dobro, ali kako su se Francuzi vraćali, tako smo mi puno griješili u napadu i samo pogoršavali stanje. Promijenila se kompletna psihologija utakmice, na kraju nije bilo one volje koja je karakterizirala momčad na početku utakmice. Dobili smo veliki šamar - završio je Zsolt.
Je, veliki i zvučni. Dobro je to upozorenje svima u sportu. Ne samo Barakudama, svima u sportu. Nema opuštanja do zadnjeg metra, sekunde, gola, koša. Koliko god ova vaterpolska priča-utakmica iz Dohe bila raritetna i šokantna, toliko nam je samo još jednom otkrila onu najveću draž sporta. Nepredvidljivost!