‘Nisu to više burni okršaji iz 90‘, nije bitno dobiti Srbiju zbog rivalstva, već zbog jedne druge stvari‘

Komentar Mile Smodlake:

Iako smo nakon poraza od Španjolske odigrali dvije utakmice s kojima smo ostvarili glavni cilj, plasman na Olimpijske igre, susreti s Južnom Afrikom i s Kinom u osmini finala ni u kojem slučaju nisu kriterijski, iz očekivano laganih pobjeda ne može se bilo što zaključiti. Ono što je u toj priči najvažnije je osiguran put u Pariz pa mogu reći da smo do sada u Dohi igrali kvalifikacije za OI, dok nam sa Srbijom na određeni način počinje Svjetsko prvenstvo.

Jesmo, igrali smo nokaut utakmicu s Kinezima, ali to ni u kojem slučaju nije mjerilo, tu smo imali sreće u ždrijebu jer u ostalim susretima osmine finala je bilo i neizvjesnosti, favoriti su se malo pomučili za ulazak među osam. Što se nas tiče, vjerujem da igrači sada mogu biti opušteniji, s fokusom samo na Srbiju koja na ovom turniru izgleda dosta bolje nego na posljednja tri natjecanja, europskim prvenstvima kod nas i Svjetskom prvenstvu u Fukuoki između toga, gdje su redom upisivali podbačaje. U međuvremenu su zbili redove, konsolidirali se i po onome što sam mogao vidjeti na televiziji, nazire se ta “kemija” u reprezentaciji po kojoj su godinama bili poznati. Na posljednjim natjecanjima to nisu imali...

TONCI VLASIC Cropix

U posljednjoj utakmici protiv Amerikanaca preko kojih su osigurali prvo mjesto u skupini i izravana plasman u četvrtfinale, vidio sam dva lica Srbije. Na početku su se nadigravali, dok su u drugom dijelu postali vrlo agresivni, počeli igrati pomalo i prljavo, na granici dopuštenog. To im je donijelo preokret i ne mislim da je presudilo isključenje Hallocka jer Amerikanci su tada već bili “u bunaru”, vidjelo se da to ide na stranu Srbije.

Takvu igru, izuzetno agresivnu, možemo očekivati i u ovoj utakmici koja je pred nama te moramo biti spremni odgovoriti istom mjerom, inače se nećemo dobro provesti. Volio bih da sam u krivu, da to bude jedno nadigravanje jer u takvoj utakmici bi naše šanse bile daleko veće, no, definitivno očekujem “rovovsku bitku” u bazenu, njihovu još veću agresivnost jer igraju protiv Hrvatske.

Ono čemu se nadam je da su naši igrači izbacili iz glava onaj poraz od Španjolske koji ih je evidentno uzdrmao, no, s njim u konačnici nismo izgubili bilo što u pogledu naših ambicija na ovom SP. I dalje možemo do medalje, štoviše smatram da smo favoriti i tako se treba postaviti.

S druge strane, Srbi će biti silno motivirani, ne samo zbog toga jer su što nisu osvojili medalju još od olimpijskog zlata u Tokiju, već i činjenice da su neki igrači imali problema i u svojim klubovima, konkretno Novom Beogradu, što se “prelijevalo” i u reprezentaciju. Tu mislim na Dušana Mandića i Nikolu Jakšića, dva najbolja srpska vaterpolista, svjetske klase kojima je sve to što se događalo, makar ne znam detalje tih njihovih sukoba ili problema, bez sumnje silan motiv. Uostalom, to je možda i najveća ljepota sporta, uvijek dobiješ novu šansu za dokazivanje.

TONCI VLASIC Cropix

Utakmice Hrvatske i Srbije pak uvijek donose i nešto dodatno. Puno sam ih i odigrao pa, makar to nije neka dramatično veća razlika, nego kad igrač sa Španjolcima, Talijanima ili Mađarima, ona definitivno postoji. Igrači su svjesni da ljudima kod kuće puno više znače pobjede protiv Srba. Recimo, ni sam ne znam koliko sam puta čuo rečenicu: “dobijte Srbiju, sve drugo možete i izgubiti”, što sigurno nitko “unutra” neće potpisati, ali da promatrači sastrane tako razmišljaju, to definitivno stoji.

Opet, ovo je 2024. godina i tenzije ni u kojem slučaju nisu na razini iz devedesetih ili početkom 21. stoljeća, sve više se to pretvara u običnu utakmicu. I zato, nije bitno dobiti Srbiju zbog rivalstva i ne znam čega, već zato jer to donosi plasman u polufinale i borbu za medalju.