Davno je bilo, ali pamtimo te dane. Dane u kojima je Mladost bila sam vrh hrvatskog vaterpola, "ganjala" i osvajala trofeje (kupove barem), te kada je i on igrao uz Savu. Nije dugo ondje bio, tek jednu sezonu, ali je trag ostavio.
Blai Mallarach je navlačio na glavu kapicu Žabaca u sezoni 2011/12. "Našli" smo se po "katalonskoj liniji", pozdravljali s Visca Barca i Visca Catalunya. Poznanstvo je ostalo. U konačnici, gotovo pa bi se svake godine vidjeli na nekom od bazena po Europi, svijetu... Danas mu je punih 36 ljeta, nakon Mladosti je do 2016. igrao u Olympiacosu, pa Barceloneti, a sada je u Sabadellu. No, u reprezentaciji je standardan. Prije tri tjedna je na bazenu uz Savu zajedno sa suigračima okrunjen za kraljeve Europe. Prvo povijesno kontinentalno zlato za Španjolsku i osiguran Pariz. Iako Španjolci kao pravi Mediteranci jesu narod uvijek spreman za slavlja, ne kane spavati na lovorikama uspjeha. Blai nam je otkrio plan za 2024.
- Nismo mi završili posao. Imamo misiju. Ona je da ove godine želimo osvojiti sva tri zlata. Europsko imamo, sad idemo na svjetsko i olimpijsko - vrlo će odlučno, bez da je daha uzeo, izgovorio Mallarach.
Drugim riječima, možemo zaboraviti (ako je netko računao na to) da su se Španjolci u Zagrebu i nakon njega "ispuhali" sa slavljem, energetski ili emocionalno potrošili.
- To je naš zadatak, cilj. Svi, cijela momčad je fokusirana baš na to. Ono zlato u Zagrebu, prvo europsko zlato u našoj povijesti je sjajno, ali to je već dio povijesti. Ne vraćamo se na to. Sad smo ovdje, novi turnir, novi izazov, ali i nova prilika za ispisati novu stranicu povijesti.
Nije baš obećavajuće uoči sraza s Hrvatskom, ali jest zdravo, sportsko razmišljanje koje možemo samo pozdraviti. Odmah smo svjesni da u srijedu ne valja tražiti "popusta" u Dohi jer... Dobiti ga nećemo. Sada idemo u dvoboj za prvo mjesto u skupini koje nosi izravan plasman u četvrtfinale.
- Bogami, u ovom dosadašnjem kratkom dijelu godine smo igrali puno s Hrvatskom. Znamo se jako dobro i tu iznenađenja nema. Nadam se ishodu kao u finalu Europskog prvenstva. Znam, mi tada nismo igrali jako dobro, ali na kraju smo iskoristili priliku. Po meni Hrvatska gradi jednu novu momčad koja zadnjih godina jako napreduje, dobro igraju. Svi vaši igrači u svakom trenutku točno znaju što treba učiniti što je vrlo važno jer u nekim prijašnjim godinama to baš i nisu znali, nije bilo tako. Ova vaša momčad je sada narasla.
Pa, kako će te igrati protiv te "rastuće" Hrvatske?
- Bit će nam jako teško, ali najbitnije za nas je držati svoj ritam i igrati onako kako mi znamo. Ne onako kako smo igrali u finalu, bez obzira što smo pobijedili.
Da su vam ciljevi najviši potvrđuje i podatak da vam je u momčadi Famera, vaš prvi branič kojeg nismo vidjeli na EP u Dubrovniku i Zagrebu.
- Da, on je bio ozlijeđen tada, a on nam je prvi, najbolji branič. U redu, znamo kako igrati posebno protiv europskih momčadi i kada smo oslabljeni, ali on je za nas vrlo bitan, za našu igru - veli Blai.
Ovog puta nismo završili s Visca Catalunya. Na usnama nam je Živjela Hrvatska, ali nismo mu to baš kanili poručiti. Ne bi bilo korektno prema jednom zaista korektnom, a nadasve sjajnom sportašu i velikoj opasnosti sa španjolske desne strane.