Došli smo do kraja. U četvrtak je zadnji natjecateljski dan vaterpolskog turnira na Svjetskom prvenstvu u Singapuru. Računali smo, htjeli, željeli, sanjali, na ovom mjestu najavljivati finale. Ili barem utakmicu za broncu, za medalju. Nastaviti niz, onaj iz prošle godine, iako je doduše ruku na srce taj bio i jest toliko nestvaran da ga je teško i pojmiti, kamoli ponoviti. Ovog puta nije išlo, iako su i opet neke brojke (nije ih zgorega ponoviti) fantastične.
Na 12 posljednjih svjetskih prvenstava (računajući i Singapur), Hrvatska je igrala 10 polufinala! Ujedno, osvojila 8 medalja medalja (3 zlatne, 1 srebrnu i 4 brončane). Ona dva polufinala, ali bez medalje ili s 4. mjestom bile su u Montrealu 2005. i Budimpešti 2022. Jedina dva natjecanja gdje su se izgubila četvrtfinala su Fukuoka 2023. i Singapur 2025. Kao da nam Azija baš i ne paše, iako... opovrgavaju to Šangaj 2011. (bronca), Gwangju 2019. (bronca), a u konačnici i Doha 2024. (zlato).
Ono što sad predstoji, što sada najavljujemo je tako susret za 5. mjesto. Sraz protiv Crne Gore. Dopustit će te ipak da nećemo baš previše o utakmici pred nama. Iskreno, ona doista ništa ne znači, ne "nosi", ne predstavlja. Bili 5. ili 6., nebitno. Posve. Pa opet, ima nešto drugo. Otrcano, ali istinito i vrijedi za svaki sport. Završiti natjecanje s pobjedom. Pa, bilo to u finalu, za 5. ili 9. mjesto, ali vratiti se doma sa spoznajom da si zadnju dobio. Malo ipak nešto znači, predstavlja. U svijetu sporta, psihološki, ako nikako drukčije.
- Već smo protiv Amerikanaca odigrali na stvarno dosta visokoj razini. Pogotovo s obzirom na neprospavane noći nakon poraza od Mađara, sve što se događalo, ali i u odnosu na suparnika koji je stvarno dobar - prisjeća se i odaje zasluženi značaj pobjedi nad SAD, Loren Fatović.
Usput, Lolo nije baš najbolje spavao ni u noći s utorka na srijedu jer su mu u zoru, oko 4 sata u sobu banuli ljudi iz protudopinške kontrole. Možemo shvatiti te kontrole, podupiremo ih, to je u redu, ali doista... u 4 ujutro!? Na natjecanju? Pa, da je netko malo samo razmislio, je li neki problem doći u 8 ujutro ili pa makar u 7, eto. Čisto naša digresija.
- Ostala je sad još ta jedna utakmica koja ne donosi puno rezultatski, ali spremni smo i opet dati sve od sebe. Dogovorili smo se da ćemo to odraditi onako kako i dostoji, a s obzirom i na sve dosadašnje naše rezultate, sve što smo imali proteklih godina. Ne želimo samo tek tako prosipati ugled koji smo stjecali. Svakako ćemo dati maksimum da završimo natjecanje s pobjedom. Nije nikakva utješna nagrada, svjesni smo svojih pogrešaka, a koje su bile prvenstveno u obrani protiv Mađarske, no itekako se mislimo u budućnosti vratiti osvajanju medalja – javno gotovo pa obećava Loren Fatović.
To je ujedno i sve što nas zanima u najavnom obliku glede utakmice Hrvatska - Crna Gora. Zanimljivija nam se čini prosudba "iz prvog reda", "iz pogona" o ovakvom, današnjem vaterpolu. Vaterpolu koji je ponešto modificirao pravila. Loren Fatović ima sad već solidnije iskustvo i u tom pogledu, od proljetnog podgoričkog turnira Svjetskog kupa (bivša Svjetska liga) pa do singapurskog SP. Kako se vama sviđa ovaj i ovakav vaterpolo?
- Po mom mišljenju, čak i nema velikih promjena osim tog za 5 metara skraćenog terena i VAR snimki. Sve drugo je isto, nije u tomu neka velika razlika. Svakako da je dinamičnija igra. Ova igra koju Mađari primjenjuju je nešto u kojem će smjeru u budućnosti ići vaterpolo. Brza tranzicija, maksimalno korištenje tog manjeg prostora. Oni doslovno ne čekaju ni sekunde. Mislim da su se oni tomu najbolje prilagodili, a uostalom oni su najviše i bili za ta pravila, za ovakvu promjenu.
Ta njihova bolja prilagodba je sigurno uvjetovana i time da u Mađarskoj već godinu dana, cijelu prošlu sezonu, oni domaća natjecanja (prvenstvo i kup) igraju u terenu 25 metara i s nešto kraćim napadom.
- Vrlo vjerojatno je to razlog - slaže se i Lolo Fatović.
- Daleko od toga da se ja pravdam ili govorim nešto što se nas tiče, već samo govorim općenito. Mađari trenutačno najbolje izgledaju na turniru. Naravno, finale je jedna utakmica, pa ćemo vidjeti. Vjerojatno ćemo sada imati, u budućnosti dakle, a ona je već počela, više napada, brže igre, kraćih napada, realizacija. To je očito nešto prema čemu vaterpolo teži, neki rukometni stil.
Ipak, poredak najboljih je ostao isti. Onih 6-7, najviše 8 reprezentacija koje su i prije bile u vrhu, to su isto i sada. Tu pada u vodu ideja, zamisao vaterpolskih čelnika pri World Aquatics da će se sada slabije reprezentacije malo približiti jačima. Baš suprotno, čini nam se.
- Ma da, to ni ne mislim da će se uspjeti promijeniti. Taj poredak najboljih, koliko god da se pravila mijenjaju ili prilagođavaju pravila bilo kome. Kvaliteta je tu, a tko ima kvalitetu, zna se i tko ju ima, tih 7-8 momčadi, one će uvijek biti u vrhu. Mislim da će još dugo ostati u vrhu.
Još nešto, ta modificirana pravila koja omogućuju veći broj golova, ne moraju značiti da ih nužno i jamče. U Singapuru smo imali dva polufinala. Mađarska je dobila Srbiju rukometnim rezultatom 19:18, ali u drugom polufinalu su Španjolska i Grčka igrali 7:7, pa peterce. Dakle...
- Je, i mi smo igrali dvije u skupini, Crnu Goru dobili 13:11, a Grke 10:9. To su rezultati koji su se i prije događali. No, ovo je igra Mađara. S toliko tih ulazaka pri brzim napadima, šutevima, a tu se suci onda tomu prilagode i bude puno isključenja. Mislim da je u utakmici Mađarska - Srbija bilo skoro 40 isključenja. Na takav stil će uvijek biti puno golova, ali opet će obrana biti ključ. Mi smo primili protiv njih previše, toga smo svjesni. Koliko god su oni dobro u napadu, mi smo u obrani morali biti puno bolji, što smo u jednom trenutku i pokazali. U jednom smo ih razdoblju ostavili 5-6 minuta bez gola. Obrana se, prava obrana, mora uvijek igrati. To će uvijek biti ključ. Treba ući malo "u kost". Nije lako ni pucati kada ti blokiraš par šuteva, ali naravno kad njih krene, kad daju 6 golova u prvoj odmah četvrtini... mi smo im olakšali.
Koja vam je utakmica polufinala bila ljepša, ona s rezultatom 7:7 (Španjolska – Grčka) ili 19:18 (Mađarska – Srbija)?
- Ljepša je bila ona 7:7. Meni, kao i svim starim poznavateljima vaterpola, onima koji prate ovaj sport. Ima i više igre, ljepote, svega. Ljepše je kad se i pusti malo igra, kad ne sudi sudac svako malo. Samo, pričati o tomu što je ljepše trenutačno... Mislim da smo svjesni da vaterpolo ide prema ovomu što igraju Mađari i to je tako. Kako, zašto, mogli bi danima pričati, ali to je nešto prema čemu će vaterpolo ići u budućnosti. Naglasak će još više ipak biti da se odigra bolja obrana, ali ide se k većem broju golova, pa imamo sad i te "rukometne" zamjene usred bazena. Ljepše ili ne ljepše, ali tako je kako je. Ja sam siguran međutim da mi imamo kvalitetu, igrače, brzinu u momčadi, kao i tjelesnu snagu da možemo sa svima igrati potpuno ravnopravno - zaključio je Loren Fatović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....