Mađarska je od samog starta bila u puno, puno boljem ritmu od nas. Otvorili su utakmicu s vodstvom i više manje kroz cijelu utakmicu diktirali tempo, a mi smo se strahovito mučili s obranom, s vanjskim blokom. Protok lopte kod Mađara je bio fantastičan, nismo uspjeli zaustaviti njihove akcije i dolazili su do šuteva koji su bili doista vrhunski, ali isto tako moram reći i da su naši blokovi bili izuzetno slabi i tako smo im, pogotovo u početku, dopustili nekoliko olakih golova što je ostavilo traga na naše golmane.
Na isti način se nastavilo i dalje, izuzetno loši blokovi i vrlo, vrlo propusna obrana. Jasno je da se s Mađarima nikad nije dobro nadigravati u napadu, već treba zaustaviti te njihove šutere. Čim krenu s ovakvim naletom, čim se odvoje, oni su reprezentacija koju je najteže stizati. Uvijek je tako bilo.
Bilo je premalo raspoloženih pojedinaca kod nas, Mađari su opteretili Lorena Fatovića rano s dvije osobne tako da je on u početku morao biti dosta vani, a on je naš nekakav motor igre. No, općenito nismo uspijevali povezati igru, osim prve četvrtine kad nas je Zvonimir Butić držao u igri. Nakon toga je jednostavno naša igra bila slabija, a Mađari su bili sve bolji.
Pojavila se jedna nada u drugom dijelu utakmice, krajem treće i početkom četvrte četvrtine, kada su Mađari malo stali sa svojim napadom, međutim to nije dugo trajalo i opet su se na kraju odvojili.
Ispalo je da u polufinale idu tri momčadi koje nisu bile prve u svojim skupinama, koje nisu imale pauzu, odnosno ispale su momčadi koje su se odmarale, uključujući i nas. To znači da smo mi, Talijani, pa donekle i Amerikanci, iako su oni imali vrlo lagan posao u skupini, ispali iz ritma u ova tri dana od kraja natjecanja u skupinama do četvrtfinala. To je tako baš i izgledalo, pogotovo kod Italije i Hrvatske.
Nažalost, nismo uspjeli, Mađari su u ovoj utakmici definitivno bili bolja momčad, pohvale njima i njihovom izborniku Zsoltu Vargi. Čak i kad su ostali bez centra Kovacsa nakon što je on dobio crveni karton, pa su morali još više improvizirati, a to je onaj trenutak kad se pojavila nada za nas, opet su dobro reagirali i zato velike pohvale njihovom treneru.
I Grčka je od početka dvoboja protiv Italije bila u puno boljem ritmu. Talijani su igrali divlje, bez ikakvog sistema, nisu postavljali formaciju, gužvali su se i unijeli sami sebi nervozu. Već nakon četiri minute dogodio se "brutality" i u principu je već tada utakmica prelomljena. Grci su ostvarili prednost 6:1 i zatim malo po malo to čak i povećavali, dok Italija ni obrambeno, a pogotovo napadački nije mogla parirati Grčkoj upravo zbog te svoje predivlje igre.
Početak utakmice Crne Gore i Španjolske je bio vrlo zanimljiv, Crna Gora je jako dobro ušla u utakmicu, međutim od druge četvrtine je samo momčad Španjolske igrala. Momčad s puno više iskustva, uigranosti i to je i pokazivala u svakom trenutku.
Rutinska pobjeda Srbije protiv Amerikanaca. Reprezentacija SAD-a bez centra, a isto tako je igrala jedan vaterpolo s puno preplivavanja i kretnji, ali definitivno su u ovim četvrtfinalima momčadi koje su igrale klasično, na stari način, s klasičnim centrima bolje prošle od momčadi koje su pokušale kroz nekakvu brzu igru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....