Na Svjetskom prvenstvu u Singapuru nastupa i igrač kojeg... nema! Nije ni došao

Nije ovo priča o nekakvoj utvari, paranormalnoj pojavi ili k tome slično. Ovo je samo još jedna crtica o nevjerojatnoj, neshvatljivoj aljkavosti, neorganiziranosti i amaterizmu World Aquaticsa ili barem onih ljudi koji skrbe (trebali bi skrbiti) o vaterpolu. Dakle...

Cijelo vrijeme uredno na službenom semaforu, ali i u grafici TV prijenosa koji reproducira sliku po cijelom svijetu, kada igra Australija, navode, spominju, vode službenu statistiku za čovjeka kojeg u Singapuru uopće... NEMA! Nije došao čovjek. Zove se Luke Pavillard, Australac, “otkriće” Elvisa Fatovića, on ga je kasnije doveo u Barcelonetu, a dečko je prije koji mjesec potpisao za Pro Recco. Jest, trebao je nastupati za Australiju, ali na pripremama u Tajlandu je slomio prst! Ima tomu tjedan, možda i više dana. Umjesto njega u momčadi je dečko koji se zove Luka Krstić.

Što je najbolje, u službenoj statistici za TV komentatore on je naveden, dakle netko tko zna svoj posao, odgovorno ga i radi. No, World Aquatics čije je ovo prvenstvo, nema o tome pojma!

Možete li zamisliti da se išta slično dogodi u FIFA-i, FIBA-i, pa i IHF-u i nekoj drugoj srodnoj organizaciji? Nemoguće! Kada bi se i dogodilo, istog trenutka to je skandal. Ovdje... to nitko nije ni zamijetio, osim možda pokojeg novinarskog zanovijetala.

Međutim, nije tu riječ o zanovijetanju i “soljenju pameti”, već o profesionalizmu. Posao ili se radi ili se ne radi. Ovo kako radi World Aquatics je prestrašno, amaterizam. Nismo još ni naveli sve. Neki je dan ovaj novinar uputio službeno upozorenje nadležnima da ne rade dobro svoj posao u tzv. mix-zoni. Naime, u prva dva dana natjecanja dogodilo im se da im je jednom cijela reprezentacija (Australije konkretno), te dvaput isti trener, iščezla s bazena bez obveze prolaska kroz tzv. mix-zonu za davanje izjava.

To je obveza koja postoji na najvišoj razini, za sve u sportu. Od olimpijskih igara i finala Lige prvaka pa nadalje. I nema tu razgovora. Ovi u vaterpolu nisu ni znali da neki ne prolaze, a između ostalog i zato što ne prepoznaju trenera i pomoćnog trenera. Kako se ne bi krivo razumjeli, ta obveza prolaska ne postoji zbog hira novinara, nego zbog vas - čitatelja, slušatelja, gledatelja.

I ne, nije problem u sportašima. Oni će učiniti sve kako im se kaže i objasni. Problem je u onome tko je nadležan, tko sve organizira. Svjetski vaterpolo nije organiziran. To je istina, bolna, ali točna. Krivo nam je zbog toga jer volimo ovaj sport, ali prešutjeti ovakve manjkavosti nećemo. Opet, baš zbog sporta koji volimo.