Tucak igračima ponudio slobodan dan, oni mu odgovorili: ‘Hvala, ali radije bismo na trening!‘

Jedan od na svoj način najboljih podataka, dosta rijedak, a koji savršeno zrcali kakva atmosfera vlada među Barakudama i kolika im je posvećenost poslu na koji su trenutačno usredotočeni. Naime, izbornik Ivica Tucak nam je povjerio nakon pobjede u 3. kolu, nakon osiguranog prvog mjesta i tri slobodna dana, kako kani dečkima dati cijeli jedan dan (konkretno četvrtak) baš slobodan. Tek lagano istezanje i ništa više. Dečki su u punom pogonu više od mjesec i pol dana, nakon naporne i duge klupske sezone. Duge pripreme, još duža putovanja, promjene klime, jaki suparnici i u pripremama i u skupini Svjetskog prvenstva... Pa, nisu to strojevi. Treba im ponekad dati i malo odmora. U konačnici, odmor je itekako sastavni i bitan dio treninga. Takav je dakle bio izbornikov plan. Međutim, kako smo doznali, igrači su sami tražili - trening!

Pitali smo Zvonimira Butića je li nam informacija točna?

- Najveći je, uvjetno rečeno, problem što se vozi malo duže do tog bazena za trening. Pola sata tamo, pola nazad. Onda je bila ponuda da se isplivamo samo u hotelskom bazenu. Međutim, Bijač i stariji igrači su odlučili da se ipak ide na taj pravi, bazen za trening. Tamo imamo i lopte, možemo igrati... Željni smo igre, idemo to tako reći - potvrđuje nam Zvone Butić.

Što na ovo reći do... naklon i svaka čast. Nije ovo baš čest slučaj u sportu. Ovaj novinar mu dosad nije niti jednom svjedočio u minulih više od tri desetljeća praćenja svih sportova i sportaša, momčadi, reprezentacija. Obično bi radije sportaši malo odmorili, šetali, spavali, igrali videoigrice, a ne trenirali. Još k tomu nakon mjesec i pol treninga, priprema, sada usred natjecanja. Ova ekipica misli i postupa drukčije. Možda je mnogima i sada dodatno jasnije zašto su svjetski prvaci. Zašto su prošle godine igrali sva tri najveća finala u svijetu sporta; OI, SP i EP. Zašto tako brižno skupljaju medalje, zašto ne silaze s postolja. Nije to baš slučajno i ne dolazi bez veze, zbog slabe konkurencije i sličnih "opravdanja". Ne, radi se o mentalitetu pobjednika, visokoj samosvijesti i maksimalnoj posvećenosti sportu kojim se bave.

U tom kontekstu, prvo mjesto u skupini, ulazak u četvrtfinale je dosad apsolutno ispunjenje cilja.

- Nama to samo znači, potvrđuje da smo na pravom putu. Držimo se cilja koji smo zacrtali, onaj početni smo ispunili, a sada znamo što nas čeka. Najteža utakmica na turniru.

Zvonimir tu ne misli nužno samo na ime suparnika, po svemu sudeći Mađarsku, već na činjenicu da je četvrtfinale utakmica koja nosi specifično, posebno opterećenje. Ili vas "gura" u orbitu, nadomak medalje ili podalje od kolajni. U borbu za poredak koji je sve samo ne utješan, kako se zna nazivati borba za poredak od 5. do 8. mjesta.

- Da, to je ono, gornji ili donji dom. Tako da smo ove dane do nedjelje fokusirani samo na Mađare.

To vidimo, gledamo i postajemo itekako toga svjesni. Ono što veseli, barem nam se tako čini, da Barakude imaju sve tri pobjede, iako još uvijek nisu dosegnuli svoj maksimum kvalitete koju posjeduju. Još nije u punoj mjeri zabrujao motor koji se skriva ispod ove "haube".

- To je i normalno, za ovakav turnir. Kako se ulozi dižu, tako bismo i mi trebali biti sve bolji i bolji. U formi mislim da jesmo, dižemo ju. Kako fizičku, tako i igračku. Kad nam još proradi igrač više, kad postanemo još čvršći na igraču manje, pogotovo u početku utakmice, tada ćemo biti onakvi kakvi trebamo biti do kraja.

Mađarska. Vrlo izvjesni suparnici. U trenutku dok razgovaramo s Butićem, dijele nas više od 24 sata do utakmice Mađara i Rumunja u tzv. lažnoj osmini finala, ali vrhunska bi senzacija bila da Rumunji iznenade i pobijede Mađarsku. Mogu dobiti jedino ako autobus s mađarskim vaterpolistima zapne u prometu, na putu do bazena. Drugi način ne vidimo. Zato idemo malo o sjevernim susjedima. Drukčija su momčad od Crne Gore i Grčke koje imaju čvrste, jake centre, što Mađarska skoro da uopće i nema.

- Imaju jednog koji drži dubinu, to je Kovacs. Snažan je, stvarno dobar, ali samo jedan. Međutim, vi kod Mađara nikad ne znate tko će i kada, te odakle zapucati. Iz vanjske linije. To je ono što njih krasi.

E sad, je li ih baš krasi? Naime, gledali smo ih ovdje u dvije jače utakmice i to se puca kao na Divljem zapadu. Revolveraški, poteže se i u drugoj-trećoj sekundi napada...

- Disciplina im je slabija strana, ali zato su opasni. Imaju vrhunske šutere, možda i najbolje s kojima smo dosad igrali. Jedino što je malo atipično za Mađare što doista baziraju igru na obrani. Španjolci su se mučili s njima. Dali su im Španjolci samo 2 gola u prvom poluvremenu, a tako se braniti protiv Španjolske... To stvarno malo momčadi može napraviti. Ne brani im Vogel, ali Csoma je sjajan. Igraju plitku zonu i to probiti... bit će baš teška utakmica.

Ta njihova igra, u vaterpolu ih se zna nazvati "divlja igra", nije bila odlika momčadi trenera Zsolta Varge kad je tek došao za izbornika, sada...

- Možda je to njihova prilagodba na ovaj kraći teren. Stvarno, imaju takve pucače, Vigvari, Nagy, Manhercz, Vamos... Pet-šest šutera na vrhunskoj razini i oni kad osjete prostor, "uzimaju" šut i u pravilu je to ili gol ili jako, jako blizu.

Kad spominjemo manji, za 5 metara kraći teren, to bi trebalo ići na ruku i vama, dakle našoj reprezentaciji. S ovakvom plejadom šutera iz vanjskog reda (Fatović, Harkov, Bukić, Žuvela, Butić, pa i Vukičević, debitant Brubnjak...).

- Mi igramo vaterpolo koji je nama svojstven i tipičan za onaj naš prostor. Imamo jake centre koji pružaju dubinu napada i šutere također. Da, imamo kvalitetu za postići gol, ali ono što mi želimo postići je mirnoća, disciplina i tako "lomiti" suparnika kako utakmica odmiče. Mi rijetko koga vodimo 5-6 golova razlike kao Mađari ili Grci nas povedu 3:0. Ne, mi polako "lomimo" utakmicu.

Ono što zamjećujemo u odnosu na prijašnje sezone je ubrzani protok lopte u napadu. Nije možda ta brzina uvijek najbolja, poželjna, ali brže no ranije jest.

- Slažem se, ali najviše ja vidim prostora za napredak s igračem više. Tu smo dosad slabo "tražili" stative, igrača na vratnici. Uvijek fali nekoliko centimetara i nadam se da ćemo to sada ispraviti. To su detalji koji će u četvrtfinalu biti presudni. Siguran sam u neizvjesnost do kraja - zaključio je Zvonimir Butić i odjurio na trening koji su željeli više od slobodnog dana. Odlična ekipica ljudi i vrhunskih sportaša.