Malo koji grad na svijetu može se pohvaliti s vaterpolskim klubovima velikih, uspješnih i trofejnih prošlosti kao što to može Split. Maleni grad je iznjedrio tri uspješna hrvatska prvoligaša: Jadrana, Mornara i POŠK-a. Kao i pregršt reprezentativaca, olimpijaca te osvajača europskih i svjetskih odličja.
Sjetimo se samo člana kuće slavnih Milivoja Bebića, vaterpolskog stroja za golove, rekordera po broju postignutih golova za Jugoslaviju (620), koji ujedno drži rekord po broju golova postignutih na jednoj utakmici, točnije njih 28. Također, iz splitskog bazena ponikle su i legende vaterpola poput Denija Lušića, Damira Polića, Zdeslava Vrdoljaka, Joška Krekovića, Maria Oreba, Mile Smodlake, Anđela Šetke i ostalih...
Naravno da su stoga - s obzirom na takvu tradiciju te evidentni potencijal splitskog vaterpola - očekivanja uvijek velika. No, posljednjih desetak godina dogodilo se upravo suprotno - došlo je do velikoga pada. Mnogo je razloga koji su doveli do toga da se klubovi poput Mornara i POŠK-a financijski bore za preživljavanje te su na izmaku snaga. Samo volja i velika želja istinskih vaterpolskih fanatika održava donekle stabilnost ovih klubova.
Nažalost, svi očekuju veliku požrtvovnost igrača, forsira se “lažni” profesionalizam, koji nije financijski popraćen. Uz to, manjak zainteresiranosti kako djece tako i publike, manjak infrastrukture u vidu bazenskih termina i prostora, te nedostatak komercijalne promidžbe i podrške sponzora, lokalne samouprave i države, neki su od razloga zbog kojih splitski, a posljedično hrvatski vaterpolo pati.
No, nije to “bolest” koja muči samo splitski vaterpolo, ona u Hrvatskoj već godinama ima “kronične” razmjere.
JADRAN
Imaju i rezultate i novce i perspektivu, hoće li dobiti i balon?
Vaterpolski klub Jadran najbolji je primjer dobrog ulaganja, velike požrtvovnosti bivših igrača i danas uspješnih poduzetnika, koji se jako trude da osiguraju klubu financijsku stabilnost. Nakon dugo čekanja u klub je stigao prvi ozbiljniji trofej, Kup Hrvatske i to nakon pobjede protiv Juga u finalu. Današnji Jadran obiluje kako bivšim tako i sadašnjim reprezentativcima, što potvrđuje veličinu ovoga kluba. Osim spomenutog Anđela Šetke, u Jadranu od ove sezone igraju Luka Bukić, Nikša Dobud te naturalizirani Rus, Konstantin Harkov. Jadran je ponovo stabilan europski klub koji igra Ligu prvaka, a u Hrvatskom prvenstvu vodi tijesnu bitku s dubrovačkim Jugom, koji već godinama ostvaruje izvanredne rezultate. Jadran se - što je veliki benefit - ne mora bojati za svoju budućnost, s obzirom na to da s mlađim kategorijama postižu velike uspjehe na državnim natjecanjima, a na nedavno održanom turniru Tomo Udovičić u Dubrovniku, u konkurenciji više europskih klubova, Jadranovi dječaci do 12 godina osvojili su srebrnu medalju te tako potvrdili dobar rad u omladinskoj školi.
Međutim, nije sve tako idilično. Veliki rezultati Jadranovih plivača i vaterpolista potaknuli su grad da im pomogne u natkrivanju ljetnog bazena na Zvončacu, kako bi im se omogućili povoljniji uvjeti za treninge neovisno o vremenskim prilikama te hladnim zimskim danima. Nakon početnog natkrivanja bazena radovi su stali, balon je skinut i do dana današnjeg nije u funkciji. No, ohrabruje činjenica kako se ovom problemu nazire rješenje budući da je odlukom grada izglasano kako će od ove godine javna ustanova preuzeti čuveni ljetni bazen na Zvončacu.
Još jedan veliki problem ovoga sporta, tako i Jadrana, slaba je marketinška promidžba, veliki broj utakmica, slaba posjećenost i ispunjenost tribina. Kada uzmemo u obzir činjenicu da Jadran igra s najjačim europskim klubovima već bi ta stavka trebala privući ljubitelje vaterpola, a i sporta općenito. Situacija, nažalost, nije takva na što ukazuje činjenica da su tribine splitskoga Poljuda popunjene uglavnom djecom omladinskoga pogona te pokojim fanatikom ovoga sporta.
MORNAR
Kvalitetne djece ima puno, ali kako ih bez novca podići i zadržati?
Kao što smo već naglasili, financijska nestabilnost jedna je od ključnih faktora s kojima se klub poput Mornara bori. Unatoč činjenici što je njegova omladinska škola prepuna talentiranih mladića i stručnih trenera, situacija u seniorskoj momčadi daleko je od dobre. Problem je taj što Mornareva talentirana djeca brzo napuštaju svoj matični klub, zbog financijske nemoći kluba da ih zadrži, jer Mornar ni izbliza ne može ispratiti novčane ponude drugih klubova. Neprestana borba kako osigurati sredstva za rad kluba te plaće trenera i igrača dakako da uzima svoj danak, jer ona iscrpljuje, te manje energije ostaje za istinski sportski rad. Također, otežavajuća okolnost vidljiva je u nedostatku sponzorske pomoći, što posljedično dovodi do toga da se klub mora oslanjati na gradsku pomoć koja nije velika. Sponzore, međutim, nema skoro nitko, ne samo u Splitu, jer sponzori nisu nimalo motivirani ulagati u sport.
Još jedan veliki problem, a možda i ključan među spomenutima su dugovi iz prošlosti, koji opterećuju klupsku blagajnu. Klub ih se godinama ne uspijeva riješiti i stati na zdrave noge.
A unatoč svih tih problema, seniorska momčad Mornara prepuna je talentiranih mladića iz omladinske škole, u borbi je za peto mjesto u Hrvatskoj, koje ujedno nosi i mogućnost igranja u Europi. Zamislite kakvi bi se rezultati ostvarivali da je financijska situacija barem donekle stabilna.
Također, Mornareva djeca potvrdila su dobar i sustavan rad u omladinskoj školi te svome klubu još popunili trofejnu vitrinu osvojivši zlatnu medalju na nedavno održanom mlađe juniorskom prvenstvu Hrvatske, te srebrnu medalju na kadetskom prvenstvu održanom u Zadru.
Mornar je dakle “zdrav” kad pogledate igrački potencijal, ali on će teško doživjeti vrhunac koji mu talentom pripada, dok god su financijski problemi tako prisutni u svakodnevnom životu kluba.
POŠK
Borba između dvije struje i dva kluba iscrpljuje sve
U ništa boljoj situaciji nije ni drugi splitski prvoligaš OVK POŠK. Seniorska momčad zauzela je 9. mjesto u prvenstvu Hrvatske. Što je rezultat koji nimalo ne priliči bogatoj tradiciji i veličini kluba kao što je POŠK. Početkom 2020., dio ljudi odlučio je istupiti iz kluba te osnovati (spojiti se sa ženskim klubom Bura) i četvrti vaterpolski klub u Splitu, POŠK 1937. Kao i Mornar, POŠK jako muče dugovi iz prošlosti, nedostatak sponzora, ali i smanjeno gradsko financiranje zbog osnutka novoga kluba, POŠK 1937. Mukotrpna borba za preživljavanje ovoga prvoligaša sa Zente traje već nekoliko godina. Bez ujedinjenja i pomirbe dviju sukobljenih strana, agonija nekada uspješnog osvajača Lige prvaka nastavit će se, što nikako nije dobro za hrvatski vaterpolo. U cijelom ovom sukobu, najviše pati omladinski pogon koji je temelj za stvaranje uspješnoga kluba.
ZAKLJUČAK
U splitskom bazenu talenta ima jako puno, što se vidi po uspješnom radu u splitskim omladinskim školama. Problem, nažalost, nastaje kad djeca malo stasaju i on se već godinama ne rješava. I ne poduzmu li se pravi i kvalitetni potezi, situacija će biti još gora. Djeca imaju sve više izbora, realno i sve veće potrebe, a vaterpolo stoji na mjestu...