Stereotipi u smislu davno postavljenog i time ukorijenjenog općeg mišljenja, stava o nekoj, bilo osobi, kraju ili pojavi, a bez provjere je li tomu uistinu tako, često čovjeka mogu navući na se samo krivi trag, nego potpuno krive zaključke, teze. A onda, kada se u nekom trenutku sučelimo s pravim stanjem stvari, govorimo o - čudu, senzaciji, nevjerojatnosti.
Jedan od takvih stereotipa, kojem je podlegao i ovaj novinar, je - vaterpolo u Litvi! U redu, znali smo da imaju svoje državno prvenstvo, kao što ga ima skoro pa svaka europska država. Iznimke su jedino Albanija, Kosovo i Sjeverna Makedonija. Ove prve dvije, kada bismo se našalili, ne razvijaju vaterpolo samo stoga što ondje svi nose isključivo bijele kapice. Šala, napominjemo, i nek‘ se nitko ne ljuti.
No, vaterpolo u Litvi... ma dajte molim vas. Kako to mora izgledati, koga to ondje zanima, kakve su to utakmice, bazeni...? U glavi su se redala pitanja. Jest, ondje ima i stranaca, pa tako i naših igrača, ali ondje se odlazi u poznijim igračkim godinama, zaraditi malo pristojnije, a u relaksirajućoj ligi. Takvog smo bili stava. I pogriješili!
Ne, nije Litva u vaterpolu neka sila u nastajanju, ali kvaliteta, klupska i ligaška organizacija, infrastruktura daleko je od možebitnog podcjenjivačkog tona. Štoviše, ako ćemo samo o infrastrukturi, samo ćemo pridodati: valjda ćemo i mi jednog dana imati nešto slično.
Više o litavskom vaterpolu doznajemo od Ivana Krapića (36). Riječkog centra, još prošle godine kapetana Barakuda koji je s Hrvatskom osvojio, između ostalog, dva svjetska zlata (Budimpešta 2017. i Doha 2024.). Od ljeta 2024. popularni Krapo igra u Litvi, za Žaibas. Klub iz Elektrenaia, gradića od 11.000 stanovnika, smještenog između dva najveća tamošnja grada Vilniusa i Kaunasa.
- Došao sam manje-više pun pitanja ovdje, ali malo je reći da sam oduševljen, prezadovoljan. Grad je malen, miran, izvanredno uređen, očuvan, čist, siguran. Ma, divan. U redu, jest malo hladno, ali u biti čak i to nije tako strašno. Koji dan se tek temperatura spustila do minus 10, minus 12. Odlično smo prošli - uz svoj će karakterističan smiješak Ivan Krapić iz Litve.
Razlog zvanja zapravo i nije bila Litva već govorkanja o mogućem povratku doma, u ljeto u Primorje EB.
- A ne, to ne. Ostao bih ovdje, tu mi je stvarno u redu.
OK, nema potrebe dalje na ovu temu, sve je rečeno. No, kad smo već na vezi, možemo o Žaibasu koji je inače ove sezone ostvario već jako lijep europski rezultat. Litavci su se naime plasirali u finale Challenger kupa, trećeg europskog kupa po važnosti. U polufinalu su dobili nizozemski De Zaan, a u finalu (12. i 26. travnja) ih čeka drugi pak nizozemski klub, GZC Donk. Držimo palčeve Ivanu, ali i Marku Jelači (42), još jednom Hrvatu u Žaibasu. Zagrebačkom braniču, gruzijskom reprezentativcu, nekoć igraču Medveščaka, Solarisa, Primorja EB, Jadrana (HN), pa u Italiji Brescie, Coma, Verone, Ortigie, Dinama iz Tbilisija, a još prije dvije godine i igraču zagrebačke Mladosti.
- Imamo već jedan trofej ove sezone - veli Krapić.
- Osvojili smo Kup Litve, ali pustite to, nije to toliko važno. Dobili smo osam razlike u finalu.
Nije čudno jer Žaibas je daleko najbolji litavski klub.
- Ne samo rezultatski, već i organizacijski. Dakle, ono što sam ovdje zatekao je čudesno. Malo koji klub u Europi to ima. Plivački kompleks, s tim da smo nedavno dobili bazen koji je baš samo za nas, za vaterpolo. Klub ima svoj wellness koji je na raspolaganju svim igračima 24 sata dnevno. Besplatno, jasno! Onda, imamo svoj restoran sa specijaliziranim jelovnikom za sportaše. Ma, čudo jedno.
Ono što nas je najviše dojmilo, a što nam je Krapić poslao, je video s jedne od utakmica i bazen! Dakle, takav bazen mi u Hrvatskoj nemamo! Prava mala arena, s tribinama sa sve četiri strane! Ništa megalomanski, mjesta ima za cca 1500 gledatelja. Ne treba više, ali izgleda ne europski, nego svjetski. Tribine su redovito ispunjenje do vrha. Sam klub je privatno vlasništvo poduzetnika iz metalurške industrije, ali...
- Pomaže koliko treba i grad, lokalna zajednica. Da, postoje i mnogi sponzori, a koji za sponzoriranje sporta u Litvi, ne samo vaterpola, imaju od države porezna rasterećenja. Jednostavno, umanjuju im se porezna davanja državi u odnosu na uloženo u sport.
Eto ga! To je ono o čemu pišemo godinama, desetljećima, kumimo i molimo našu državu, razgovarali s već podosta ministara, ali uzalud. Povratak vaterpolu i posebno zanimljiv detalj. Žaibas igra još jedno natjecanje, Nordijska liga. Regionalna dakle, ne?
- Pa, imenom da, ali inače baš i ne. Evo, Final 8 nam je ove sezone na Tenerifima.
Samo malo, Španjolska!? Ne razumijemo.
- U Nordijskoj ligi igraju španjolski prvoligaš Echeyde s Tenerifa, ali i Neuköln iz Berlina, Rapid iz Bukurešta, Galatasaray iz Istanbula, City of Manchester i Cheltenham iz Engleske, rumunjska Crisul Oradea, talijanski Sori, pa iz Njemačke još i White Sharks iz Hannovera koji su u biti filijala prvaka Waspo 98 Hannovera, De Ham iz Nizozemske, finski Cetus. Ukupno 16 klubova u četiri skupine. Što se kvalitete vaterpola u Litvi tiče, ona se postupno diže. Imaju reprezentaciju na EP u mlađim uzrastima, sve je više i domaćih igrača po klubovima. Naš trener je Crnogorac Blagoje Ivović, od stranaca su još vratar iz Crne Gore i dvojica još igrača iz Srbije. Ostalo su domaći dečki. Rastu pomalo, da, da.
Ostavljamo Ivana Krapića u Elektrenaiju, a mi definitivno razbijamo stereotip o "tamo nekom vaterpolu u Litvi".
Komentari (0)