Točno 87 dana. Toliko dugo se kovalo, brusilo, poliralo ovo zlato. Od 5. lipnja pa do 10 kolovoza. Praktički tri mjeseca na okupu je bila, zajedno živjela, napore trpjela, putovala, pobjeđivala, gubila, pa opet pobjeđivala jedna skupina muškaraca. Ne baš malen broj na početku, dok je popis bio malo veći od konačnih 15 za Split. I jasno s njima još gotovo 10 ljudi iz stožera. Pula, Trst, Šibenik, Kranj, Debrecen, Budimpešta, Sassari...
Ma, mora da smo neki toponim siguro izostavili. Tko će ih sve popamtiti. Iako smo ih posvuda pratili. I sve to vrijeme bez i najmanjeg problema, ikakve negativne iskre između. Spajala ih je samo jedna ideja. Očito i neki kemijski spoj. Krije se pod oznakom "Au" u periodičkom sustavu elemenata. Zlato!
Budimo sad iskreni. U tu ideju, ideju zlata vjerovali su samo oni. Nitko drugi. Bilo je još dosta onih koji su im to željeli, ali samo je ova skupina muškaraca njegovala i čvrsto vjerovala u tu ideju. Koja nije imaginarna baš već plod spoznaje njihovog rada i truda. Od tuda njihova požrtvovnost u bazenu, energetska potrošnja do krajnjih granica. Oni su bili programirani za Split.
A Spaladium Arena je to prepoznala. I to je posebna priča ovog prvenstva. Nevjerojatno jedinstvo u zaglušujućoj buci i neobuzdanom, ali sportskom slavlju 9.000 navijača. Nikada Barakude nisu imale takvu podršku, Nikada njihovi suparnici nisu imali takav pritisak, zaglušujući zvižduk koji kida bubnjiće kada bi suparnik napadao na hrvatski. Pravo more energije, ljubavi i topline slijevalo se u vodu Spaladiuma, doslovno nosilo Barakude k golu, igrale su tribine obranu s njima. Imala je zapravo Tuckova Hrvatska cijelo vrijeme igrača više. Točnije, 9.000 igrača više. To je nepobjediva kombinacija. Barakude i Spaladium.
Stoga... čestitke Barakude i hvala Splite!