Na Svjetskom prvenstvu u vaterpolu do 20 godina, a koje se u Zagrebu igra od minule subote, u četvrtak za Hrvatsku počinje eliminacijski dio. Nije da je onaj prvi dio, nadmetanje u skupini bio baš nebitan, ali iskreno baš kako je i bilo očekivano u krug 8 reprezentacija koje će odlučivati o kolajnama idu od reda sve momčadi iz Divizije I ili prve jakosne kategorije. Izravno su se ondje plasirali Mađarska, Hrvatska, Španjolska i Srbija, dok su u lažnu osminu finala morale četiri momčadi koje ipak nikako tu ne bi smjele imati problema. Već i neki parovi sugeriraju takvo što.
Recimo, SAD protiv Irana (susret je više zanimljiv kroz političku prizmu, ali to ostavljamo po strani). Grčka je za suparnika imala Kinu, a to je par nama zanimljiv jer je on donosio potvrdu suparnika u četvrtfinalu. Da je stolni tenis u pitanju, Grci ne bi imali šanse, ali vaterpolo... Crna Gora se borila protiv Njemačke, dok su se Talijani morali susreti s Australijom.
Jedna od najmlađih momčadi
Ovo se natjecanje u dobrom dijelu medija naziva kao “juniorsko SP”, iako bi ispravnije bilo navesti “mlađeseniorsko”, budući da se radi doista o izravnim, neposrednim nasljednicima seniorskih reprezentacija. No, kada govorimo o našoj reprezentaciji... pa, tu se već može koristiti i pridjev “juniorska”.
- Mi smo ako ne najmlađa, onda jedna od najmlađih reprezentacija na prvenstvu - upozorava naš izbornik Zoran Bajić.
- Imamo trojicu rođenih 2007., a to su Maro Šušić, Ante Jerković i Viktor Tončinić.
Ovaj trio su doista još juniori. Dosta važan podatak, poglavito k tomu što su sva trojica u udarnoj, najjačoj sedmorci. Uz njih su još četvorica godište 2006. (G. Burburan, Dragošević, Ćurković i Fajković). Ti su dakle nominalno tek izašli iz juniora. Ima još nekih momčadi koje su i mlađe, to su primjerice Argentina (trojica godište 2007.), pa Kanada (dvojica 18-godišnjaka i jedan 17-godišnjak) ili Kina, koja je još mlađa s po dvojicom godišta 2007. i 2008., Kazahstan... No, od velikih vaterpolskih nacija još samo Talijani imaju četvoricu rođenih 2007.
Nije lako igrati doma
Zašto sve ovo napominjemo? Iz jednostavnog razloga - to su ipak još uvijek doslovno... klinci. Da, ludo nadareni, tjelesno spremni, vještine posjeduju i njima su ovladali. Igraju svi odreda u prvoj momčadi svojih klubova (načelno, prošla im je sezona bila prva takva), ali nemaju još dovoljno iskustva, puni su “dječjih bolesti”. To onda pojašnjava velike oscilacije, muku s jednom Crnom Gorom ili užasno otvaranje protiv Mađarska (rezultat 1:6 početkom druge četvrtine, igrač više 1-8 na pola utakmice).
- Postoji još nešto - naglašava izbornik Bajić.
- Nije lako igrati pred domaćom publikom veliko natjecanje. Moraju se na to naučiti, kao i na ulogu favorita, ali ovo je za njih nešto novo i lagano opterećenje jer se o njima ipak govori “to su oni koji su lani bili prvaci Europe”. Uz sve, prošle godine je na tom turniru Mađarska igrala bez dvojice najboljih, Grci bez jednog, a sada su svi došli kompletni. Nama fali malo više mirnoće, iskustva, velikih i teških utakmica. Ja ću sada reći jedan detalj koji je vrlo važan. Protiv Mađara smo primili 7 golova s igračem manje, a to znači 8 iz igre. Dobro, 1 je bio peterac. Od toga smo 4 gola primili iz kontre nakon što smo mi imali igrača više! To je prošlo nezapaženo, uočili smo tek kasnije u pregledu snimke.
Opet, i u takvoj utakmici i s takvom igrom, dečki su se uspjeli vratiti, doći do poravnanja. To je dokaz da oni znaju i mogu, samo...
- Glava. Psihička priprema je sada ono jedino što se i mora i može napraviti. Idemo ih koliko je god moguće više opustiti. Ovo su njima prvi koraci na velikoj sceni, na pragu seniorske konkurencije, djeca su puna amplituda.
Tako ih treba i gledati, njima pristupati i da, bodriti s tribina. Posebno što su ovi dečki toga vrijedni. Oni nisu samo najbolje što hrvatski vaterpolo ima u ovoj generaciji, već neki iz ovog naraštaja obećavaju dostojnu zamjenu sadašnjim Barakudama, svjetskim prvacima.
Komentari
0