Nakon punih 5 dana zajedničkih treninga, u utorak su u Dubrovniku okončane prve pripreme naše nacionalne vaterpolske vrste nakon ljetošnjeg Svjetskog prvenstva u japanskoj Fukuoki. Nadmetanja koje nećemo baš pamtiti po osobitim igrama, rezultatima, pa onda shodno tomu i plasmanu. Deveto mjesto na Globusu nije realno mjesto hrvatskog vaterpola. Ono jest tako ako se sagleda samo japanski turnir, ali šire gledano želimo vjerovati da je hrvatski vaterpolo nemjerljivo jači, kvalitetniji i zavrjeđuje viši plasman.
Dubrovačke pripreme izbornik Ivica Tucak je zamislio u prvom redu i kao svojevrsno podvlačenje crte pod spomenuto natjecanje. Stavljanje Fukuoke 2023. ad acta.
- Jesmo, učinili smo baš to. Stavili i ostavili to iza sebe - po okončanju će priprema Marko Žuvela. Jedan od najsvestranijih naših reprezentativaca. Izvorno je i primarno branič, ali nije mu strano (štoviše) uplivavanje i na 2 metra što svojom staturom odigrava i više no dobro. Još je pak poznatiji po sjajnim napadačkim rolama, vrlo dobrom, preciznom šutu iz vanjskog reda.
E sad, to što su Barakude "ostavile" Fukuoku iza sebe, nipošto ne znači i da ju valja zaboraviti, nemati ju na umu u smislu razloga koji su doveli do neuspjeha.
- To svakako. Mislim da smo sada baš iskoristili priliku, u miru, sada kada je ipak nešto već vremena prošlo, kad smo se malo "ohladili", uvidjeli kakvi smo bili. Nismo bili sigurno onakvi kakvi su to i drugi očekivali, a u konačnici i mi sami. Makar, opet bi rekao, jer smo sve pomno gledali iznova i analizirali, da smo i s takvom igrom koja nije bila dobra bili opet jako blizu. Mislim da je možda ključan bio naš igrač više, trebala je biti bolja realizacija, to mislim. Ne govorim da je to bio najveći problem, ali jest jedan od problema. Podsjetimo se da smo i s takvom igrom mi poraženi od Mađara, kasnijih svjetskih prvaka samo 2 gola razlike. Onaj zadnji je "pao" u zadnjim sekundama, kada smo svjesno riskirali i krenuli u zadnjem napadu na gol. Protiv Crnogoraca smo izgubili 1 gol tek. Nije to opravdanje, to ne velim, sve su to porazi, ali nismo deklasirani.
Kaže se kako vrijeme liječi sve rane. Pa, ako su one japanske bile duboke i teške, je li vrijeme učinilo svoje?
- Pa... Krenula je brzo sezona, puno utakmica, ali opet svi ćemo se mislim još dugo sjećati tog prvenstva. Ja pogotovo. Zato jer je meni to bilo jedno od prvih natjecanja i tako nešto doživjeti je poražavajuće. Zaboravilo se ipak djelomice je, ali treba nešto iz sve i naučiti.
Ovako slušajući Marka, stječe se dojam da je Fukuoka zaboravljena, ali... Onda je uslijedila ipak još jedna rečenica.
- Sigurno je da ćemo se sjećati ovoga do kraja života.
Dobro, dobro, nije sve brodovlje potonulo. Bilo je to jedno, toplo se nadamo kratkotrajno tek nasukavanje koje je možda dalo motiv više za sljedeća natjecanja da ovi mladići pokažu i dokažu svima, sebi samima, pa onda navijačima, Hrvatskoj, koliko zaista vrijede. Konačno, to su sve i dalje ne zaboravimo... aktualni prvaci Europe!
- Ma je, mislim dapače da ta Fukuoka nije ostavila nikakvog lošijeg traga na nama. Nama kao grupi, momčadi. Mi smo bili i ostali smo dobri. Neće i nije to poljuljalo naše odnose u svlačionici. Mi smo sami svjesni da smo lošu igru prikazali u Japanu, a sa samo 20-30% boljom igrom, bilo s igračem više, bilo sveukupno gledano, priča bi imala sasvim drugu stranu.
Što još vi kao momčad možete i morate poboljšati, promijeniti? Treba li ubrzati igru?
- Ja mislim da je naš najveći problem bio što smo se mi žurili. Žurili smo s rješenjima, bili nestrpljivi. Završavali smo eto baš tog igrača više nekih 5-6 sekundi ranije. Bilo je vremena za još jedno-dva dodavanja, a onda smo zbog nedostatka toga mi primali golove u obrani. Ne mogu sada tvrditi da bi mi pobijedili da smo igrali napad do zadnje sekunde, osvojili medalju, ali sigurno je to bio jedan od uzroka. Gledali smo sada snimke i vidjeli koliko smo mi puno ranije završavali te naše napade. Baš tako, 5-6 sekundi, a obrana je najranjivija baš u tom vremenu, u zadnjih 5-6 sekundi. Nisam sad ja tu ta koji će o tomu odlučivati, ali... Želim reći, mi bi igrali, mi bi izborili igrača više, zaradili isključenje suparnika, samo smo bili brzopleti.
Bi li mi možda nešto trebali mijenjati u stilu igre ili može li se primijeniti nešto od onih koji danas igraju, ruku na srce bolje? Recimo, Mađari, a opet sjajni su i Grci, Španjolci...
- Svatko ima svoj stil igre. Mi imamo svoj stil, imamo dobru momčad i dobru igru. Bili smo jednostavno tamo dekoncentrirani, nismo bili "glavama" u te dvije utakmice. Htjeli smo previše, željeli smo sve riješiti u prvoj četvrtini, u jednom šutu dati tri gola, da malo karikiram. Mislim da mi ne trebamo mijenjati stil, imamo svoj, njega se valja držati i samo poštivati pravila igre.
Pogled prema budućnosti, ostavimo više prošlost iza sebe. U siječnju 2024. se trebalo odigrati EP u Izraelu. Krovna organizacija, European Aquatics još uvijek nije donijela odluku, iako zdrav razum nalaže i to jen i više no sigurno da EP u Izraelu ne može biti. Osobno ćemo se usuditi zapisati - EP u Izraelu se i ne smije održati! Iz sigurnosnih razloga. No, koliko vas igrače dekoncentrira, čini nestrpljivim, nespokojnim što debelo u jeseni već, ne znate što će te igrati, gdje će te igrati, pa i ako će te igrati za koji mjesec?
- Znamo koliko i vi, koliko svi, dakle ne znamo ništa. Valjda će se znati za tjedan-dva, koliko već. Još je i sezona klupska u tijeku, ali izbornik nam je rekao da mi u glavama budemo spremni da se u siječnju igra Europsko prvenstvo. A sad gdje... Vidjet ćemo.
U glavi će te morati nužno biti spremni i za puno više. Siječanj EP, mjesec kasnije SP, a onda se nadamo i OI u ljeto, pa klubovi...
- Koji je danas datum ono... Evo, sad kad razgovaramo, 24. listopada je, a ja se ne sjećam kada sam i jesam li ikada do ovog datuma odigrao ovoliko utakmica. Inače bi do tog datuma odigrao 2-3, a sad smo valjda na nekih 20, možda koju manje. Potrošnja je velika, fizička, ali i psihička. Treba se podrediti i klubu i reprezentaciji, jer ne igraju bap ni svi klubovi isto kako se igra u reprezentaciji. Nema ni puno vremena za uigrati. Ove pripreme reprezentacije su u biti više bile za to da se malo podsjetimo što igramo, da smo malo zajedno. Ništa fizički teško. Jer, sezona klupska bi trebala završiti, prvi dio, negdje oko 10. prosinca i onda imamo samo 20-ak dana priprema do Europskog prvenstva. Sva sezone govorimo kako "od ove ne može biti teže". Tako smo govorili za prošlu sezonu, bili sigurni da ne može biti teže, a onda vam došla jedna ovakva. Svaka je sezona sve teža. Nemoguće doista, a ova sezona sa sva tri najveća natjecanja, EP, SP i OI plus klupska natjecanja... Takva se više nikad neće ponoviti. A opet... uvijek smo govorili da ne može biti teže, a svaka nova je bila upravo to, sve teža.
Nažalost po našeg sugovornika, ni u klubu, Jug Adriatic osiguranje nije lako. Kao rijetko kada tao težak početak.
- Možda nas je malo poljuljao onaj Olympiacos, poraz petercima u 1. kolu Lige prvaka. Danas više u vaterpolu prednost od 5 golova ništa ne znači, ne jamči. Mi smo tada vodili 8:3 i 9:4, pa nismo pobijedili. Nema više utakmica, barem za nas u Jugu, da ćemo mi moći reći kako u neku utakmicu idemo lagano. Svaka je teška - zaključio je Marko Žuvela.