Bio je to bez ikakve dvojbe najveći dan slovenskog biciklizma. Bilo je velikih pobjeda i velikih rezultata, ali niti jedna generacija slovenskih biciklista nije ostvarila ono što su dostigli Primož Roglič i Tadej Pogačar na španjolskoj Vuelti. Toliko su bili dominantni od 10. etape kada je nakon pobjede na kronometar Roglič obukao crvenu majicu vodećeg u ukupnom poretku da su po putu dobili nadimak Slovenia United. A za to je doista postojala čvrsta podloga.

Blokirali sve napade

Osim što Rogliča nitko nije uspio maknuti s vodeće pozicije, a brojni su pokušali čak i u pretposljednjoj 20. etapi, mnogi su začuđeno gledali momka koji još nema 21 godinu i koji je u Španjolskoj vozio prvi Grand Tour u karijeri. A Tadej Pogačar je to odradio na briljantan način jer je osvojio tri etape, tri gotovo najteže brdske etape i stigao do Madrida, gdje će se voziti revijalnih sto i šest kilometara, na trećem mjestu. Teško je zamisliti bolji rezultat pogotovo ako znamo da je Pogačar bio toliko dobar u 20. etapi da je do kraja prijetio ugroziti Alejandra Valverdea na drugom mjestu u ukupnom poretku.

Dobar dio dana su suparnici Rogličeve momčadi činili sve da bi ga izolirali i omogućili nekom od svojih da zasjedne na prvo mjesto. Prije svega se to odnosilo na pomoćnike Alejandra Valverdea, Naira Quintane, pa i Miguela Angela Lopeza, ali momčad Jumbo Visme je sve učinila da bi spriječila te napade. Iako su ostali sa samo šestoricom vozača, blokirali su svaki pokušaj bijega, a Astana je gotovo stalno napadala i uvijek je uz one koji su bježali bio netko iz Rogličeva tima koji mu je čuvao i leđa i poziciju. U onim rijetkim pokušajima kada je netko nakratko “odlepršao”, Roglič je bio prvi koji se priključio i jednostavno nije ispuštao nikog od važnih konkurenata iz vidokruga. Tek se nekoliko metara prije dolaska na cilj opustio, ali tada to više nije bilo važno, tada je već Roglič bio pobjednik Vuelte.

A veliki pobjednik 20. etape bio je Tadej Pogačar. Iako se posljednja dva dana nije najbolje nosio pa je otišao na peto mjesto ukupnog poretka, ovo je bila etapa u kojoj je želio dokazati svoju snagu i svoj talent. Tražio je od direktora svoje momčadi da ga puste u bijeg jer se osjećao dovoljno dobro i oni su mu to dopustili uz kratku konstataciju.

- Kad smo shvatili da ima najbolje noge i da gori od želje da krene, rekli smo “da”.

Vrijeme slavlja

A to je sve što je Pogačaru trebalo...

- Znao sam da moram biti strpljiv i to mi je bilo najteže. To je jedina nervoza koju sam osjećao, znao sam da su mi noge dobro.

Pogačar je to potvrdio 37 kilometara prije cilja. Kad je uhvatio posljednje bjegunce, odjurio je sam prema posljednjem vrhu u 20. etapi i prema pobjedi. Imao je dovoljno snage i imao je najbolje noge da bi izdržao sva iskušenja, osvojio je treću etapu koja ga je vratila na treće mjesto u ukupnom poretku i koja mu je donijela Bijelu majicu za najboljeg mladog vozača koju je samo nakratko izgubio u borbi s Lopezom.

Za sudionike Vuelte ostala je još samo 21. etapa koja se na svakom Grand Touru tretira revijalnom, a tako će biti i u posljednjih 106 kilometara vožnje ulicama Madrida.