Od američkog veleposlanstva, preko NATO-a i Pantovčaka do MOO-a. Možda to nije uobičajen put do članstva u Međunarodnom olimpijskom odboru, ali Kolinda Grabar-Kitarović prošla je baš takav. Očito i više nego dojmljiv za Thomasa Bacha, predsjednika MOO-a, koji je osobno predložio donedavnu predsjednicu RH za novog člana MOO-a. Prvog hrvatskog nakon Antuna Vrdoljaka koji je tu dužnost obnašao od 1995. do 2011.
Kolindu Grabar-Kitarović smo kao predsjednicu Hrvatske često viđali na sportskim događajima, nije ovo prvi intervju koji daje za Sportske novosti, ali je prvi koji daje kao članica MOO-a.
Jeste li prije godinu, dvije dana mogli zamisliti da ćete biti dio Međunarodnog olimpijskog odbora?
- Nisam mogla zamišljati da ću biti dio Međunarodnog olimpijskog odbora, jer za vrijeme svojega predsjedničkog mandata, pored toliko svakodnevnih obveza i gustog programa, nisam razmišljala ni o kakvom drugom angažmanu, niti bilo kojoj drugoj funkciji.
Ponos i optimizam
Kakva je bila vaša prva reakcija na nominaciju?
- I sada ponavljam kako sam bila iznimno počašćena već samom nominacijom. Nije floskula rečenica da to nije samo moj osobni uspjeh. Iskreno smatram kako je to priznanje fenomenu hrvatskoga sporta, svjetskih rezultata, odličja i medalja generacija hrvatskih sportaša, koji su bez obzira na sve što je Hrvatska prolazila, bez obzira na nedovoljna ulaganja u sportsku infrastrukturu, svojim entuzijazmom, radom, trudom, ustrajnošću i velikim odricanjem uspjeli upisati Hrvatsku na ljestvice svjetskih rekorda i podići hrvatsku zastavu uz intoniranje hrvatske himne na mnogim međunarodnim natjecanjima. To je razlog zbog čega sam nastojala, kad god su mi to obaveze dopuštale, biti zajedno s navijačima na tribinama, jer uspjesi naših sportaša ujedinjavali su nas u domoljublju, ponosu i optimizmu.
Kako gledate na posao koji vas čeka u MOO-u, znate li već što bi mogli biti vaši prioriteti?
- Nisam htjela trčati pred rudo i unaprijed planirati bilo što, pa tako ni isticati prioritete na kojima ću raditi u Međunarodnom olimpijskom odboru. Međutim, ono što sa sigurnošću mogu reći da ću nastaviti ono što sam kroz cijeli život zastupala, a kao predsjednica zdušno zagovarala, a to je prije svega promicanje dostupnosti i jednake mogućnosti za svu djecu za bavljenje individualnim i kolektivnim sportovima, bilo to iz natjecateljskih pobuda ili iz čistog zadovoljstva. I dalje ću zagovarati veća ulaganja u sportske aktivnosti za mlade i omogućavanje masovnog pristupa sportskim aktivnostima od najranijeg djetinjstva. Premda u Hrvatskoj sigurno još ima mjesta za poboljšanje u sportskoj infrastrukturi, činjenica je da je hrvatski sport među razvijenijima i uspješnijima u svijetu i sigurno je kako može biti model mnogim, čak i onim državama koje nemaju ni približno takve uspjehe, a da pri tome nisu ni nerazvijenije ni siromašnije od Hrvatske. Nadalje, želim istaknuti i važnost sportske i olimpijske diplomacije te promicanje olimpijskih vrijednosti i njihove kompatibilnosti s ciljevima održivog razvoja UN-a, gdje je sport uključen kao jedan od važnih čimbenika provedbe u nizu ciljeva. Na posljetku, ništa manje nije bitna uloga sporta u nadilaženju govora mržnje i približavanju raznih kultura, vjera, načina života... i uoće u promicanju tolerancije.
Znate li možda koji vas prvi konkretni zadatak čeka?
Prvi sastanak u rujnu
- O prvim konkretnim zadacima za nove članove nije bilo riječi na ovoj 136. sjednici, na kojoj su članovi MOO prvi put razgovarali okupljeni na video-konferenciji i na kojoj je jedna od glavnih tema bilo suočavanje cijele svjetske sportske javnosti s pandemijom Covid -19, jedinstvenim izazovom koji je promijenio život posljednjih mjeseci i prema kojem se moramo znati postaviti i u budućnosti. Da nema tolikih restrikcija putovanja, otputovala bih odmah u Laussane na brifinge s ljudima koji rade u sjedištu MOO-a. Za očekivati je i kako će se zadaci novih članova vezati uz zdravstveno-sigurnosne mjere, a sigurno se neće zaboraviti ni one teme koje su do sada bile aktualne na stolu MOO-a, kao što je borba protiv dopinga i drugo. Glasalo se o odgađanju Olimpijskih igara mladih u Senegalu s 2020. na 2026. godinu, razmatrale su se financijske i sponzorske posljedice evenetualnog otkazivanja OI u Tokiju, tako da će se na tragu tih tema i događaja nastaviti raditi i dalje. Držim da će, prije svega, OI u Tokiju biti u središtu aktivnosti. Od konkretnih aktivnosti za nove članove, još je ranije najavljen prvi uvodni sastanak u prvoj polovici rujna te Uvodni seminar, koji će se održati u studenome. Obje aktivnosti održat će se online.
Diplomatsko iskustvo
Vjerujete li da kroz MOO možete pomoći i hrvatskom sportu?
- Hrvatska je članica međunarodne olimpijske obitelji i ima pravo na sve dobrobiti koje to članstvo donosi. Svaka odluka koju to tijelo donosi, esencijalno je vezana uz napredak sporta u cjelini. Moje diplomatsko iskustvo, od veleposlanice, preko ministrice vanjskih poslova do predsjednice države, svakako će mi pomoći u zagovaranju ne samo dobrobiti sportaša u cijelome svijetu, nego i hrvatskoga sporta, jer sam u posljednjih pet godina kontinuirano pratila ne samo njegove uspjehe, nego i probleme i jako dobro poznajem sportsku infrastrukturu koja se može poboljšati, zbog čega sam uvijek zagovarala veća ulaganja u sport.
Kao predsjednica RH često ste bili na sportskim događajima. Što je bio vaš osnovni motiv za tolike dolaske na utakmice?
- Već sam spomenula ujedinjenost u domoljublju, ponosu i optimizmu koje nas okuplja na tribinama, kao jedan od glavnih razloga javnog praćenja sportskih događaja. Bez obzira pobijedili ili izgubili, našim sportašima treba odati priznanje jer uspijevaju nadići sve probleme, ustraju i treniraju unatoč bilo kojoj nepogodi, ukratko rečeno, njihov sportski duh: kako se nikada ne posustaje i kako se uvijek daje sve od sebe za dobar rezultat - treba biti uzor svima nama od politike do poduzetništva.
Idete li i sada na utakmice?
- Bila sam nedavno na teniskom turniru u Zadru gdje sam gledala nastup našeg Marina Čilića, a nadam se da ću ovih dana moći otići na jednu od utakmica finala prvenstva Hrvatske u vaterpolu između Mladosti i Juga.
U Rusiji ste predstavili Hrvatsku na poseban način, mnogima u svijetu svidio se vaš nastup kod dodjele medalja. Koliko vas ta dodjela i danas prati u svijetu? Koliko vas po tome prepoznaju?
Emocionalni tobogani
- Od tog ljeta 2018. sigurno je kako su naši sjajni Vatreni Hrvatsku stavili u središte pozornosti svjetske javnosti. Već sam u mnogim intervjuima spomenula kako su svima nama navijačima njihove utakmice tada u Rusiji bili emocionalni “tobogan smrti”, i zato kada i danas gledam te fotografije s dodjele medalja sjetim se svih tadašnjih uzbuđenja, svake minute produžetaka, svakog jedanaesterca ... i dakako svake pobjede. Jedna od najboljih fotografija koja dokazuje sve te emocije jest ona scena kada Vrsaljko s neopisivo ponosnim i razdraganim izrazom lica, iako na rubu iscrpljenosti, leži na terenu s hrvatskom zastavom. Poznato je da nisam niti cijepljena na emocije, niti ih se sramim pokazati, i već sam više puta pričala kako me pogodila i rasplakala tuga u očima Luke Modrića u trenutku kada se proglašava najboljim igračem svjetskog prvenstva - dakle u tom trenutku mu cijeli svijet plješće jer je najbolji, a on je tužan zbog svoje reprezentacije, zbog svoje domovine. Netko to ne bi ni primijetio, a mene je to ganulo do suza. Te su emocije dotaknule ljude, jer navijači prepoznaju ono što i sami osjećaju - ljubav prema svom timu, svojoj reprezentaciji i ponos na njihove uspjehe. Prepoznaju me gdje god dođem u svijetu, i početkom ove godine prilikom posjeta Americi, od aerodroma do restorana, uvijek mi netko priđe i pozdravi me.
Koji su vam sportovi ipak najdraži?
- Teško pitanje, jer doista volim mnogo sportova od ekipnih do pojedinačnih, od atletike do streljaštva... Sada bih u nabrajanju sigurno neki zaboravila, i to nije diplomatska floskula, nego iskren odgovor, jer me mnogi sportovi doista zanimaju i volim ih pratiti.
Jeste li s nekim od sportaša ili ljudi iz sporta i danas u kontaktu?
- Jesam, imam mnogo prijatelja i bivših i aktivnih sportaša i trenera i izbornika i svakako ću mnoge od njih konzultirati u mojem radu kao članice MOO-a.