U utorak u 14.00 sati bit će hitna sjednica Upravni odbor Hrvatskog rukometnog saveza. Dojam je da bi bila već nakon utakmice, jer nezadovoljstvo viđenim bilo je golemo, no, nekako se sve želi rješavati u mirnijem okruženju hladne glave. Nije hotel u Parizu mjesto za takve stvari. Tu su u pravu.
Jutro je uvijek pametnije od noći, a posebno kad je obogaćeno putovanjem autobusom od Pariza do Zagreba u trajanju od minimalno 20 sati. Sve se stigne bolje proanalizirati.
Po raspoloženju sudeći, mandat izbornika Željka Babića i Ivana Balića kao koordinatora za muški rukomet te automatski njihova stručnog stožera u kompletu je istekao. I Upravni odbor bi to na sjednici u utorak u Zagrebu trebao samo potvrditi.
Uvijek slično
Razlozi su lako dokučivi, a počeli su još od Poljske, pa se protegnuli preko Rija sve do Pariza, u kojem smo propustili nevjerojatnu priliku, preciznije dvije, za odlazak u finale i osvajanje odličja. I to na potpuno identičan način, bez prave reakcije. Nešto slično kao što se dogodilo u Riju kad nas je Poljska pobijedila bez da smo ispalili metak.
Slovenia - Croatia - HIGHLIGHTS
Mučili smo se u skupini u Rouenu, izgubili od Njemačke, kad smo u Montpellieru pomislili da smo krenuli, ponovo smo stali u Parizu, izgubili od Norveške, što se gubi jednom u sto godina, a onda protiv Slovenije i nešto što se gubi jednom u tisuću godina. I uvijek slično.
Treba dodati da smo prije godinu dana bili na postolju, ali i to da smo tamo došli nakon +14 nad domaćinom te nakon pobjede Norveške nad Francuskom. Nije ovisilo o nama. A te dvije selekcije danas igraju finale na SP-a.
U Poljskoj nismo imali alternativnu obranu, gotovo da je nismo imali ni u Riju, gdje koordinator Balić nije bio uz momčad, gdje smo imali drugi par pivota... Sada smo imali i jedno, i drugo, i treće, ali opet se ponovilo ono isto.
Nije problem četvrto mjesto, niti je četvrto mjesto neuspjeh, ali način na koji smo mi četvrti je dramatičan neuspjeh i pokazatelj nesigurnosti. Reprezentacija nije klub za odgajanje mladih snaga, u njoj mjesto moraju imati najbolji, a kod nas se još uvijek vodi dosta polemika što je važnije. Reprezentacija nije traženje tople vode, eksperimentiranje, nego poligon za tražiti rezultat jer rezultat je taj od kojeg se živi.
Najviše se stvari lomi na prošlosti i na rješavanju nekih stvari iz nje. Ne slažu sve svi oko načina kako je tko odlazio pa se sada inzistira na tom kontinuitetu mladih da bi se dokazalo nešto, a rezultat je, na žalost ili na sreću, jedina prava istina svake priče.
Previše toga u odnosima je pod tepihom, svi nešto skrivaju i dokazuju, a u svemu tome hrvatska reprezentacija silazi s postolja pa je tamo nema u Danskoj, Kataru, Riju, Francuskoj - četiri od pet puta, a stalno smo tu blizu i nedostaje nam malo. A to malo je nekad jako puno i zove se poštovanje.
Povratak na staro?
Jedno je sigurno, uoči Eura u Hrvatskoj, na kojem silno želimo osvojiti zlato, nalazimo se na vrlo nesigurnom tlu. Tri posljednja natjecanja trebala su nam dati čistu sliku, no, te čiste slike još uvijek nema. Ima obilja toga iz čega treba izabrati, pogoditi i biti odlučan u dokazivanju da je to baš to, bez ijednog alibija. A alibija smo imali i previše s ozljedama, mladima kojima se daje prilika na papiru, ali ne i na terenu, mladima koje se diže kroz reprezentaciju umjesto kroz klubove...
Hrvatska je u Francuskoj pokazala da vrijedi odličja, ali zašto to nije napravila, ključno je pitanje cijele priče. Po nama, nije se dogodilo ništa što se nije dogodilo u Poljskoj ili u Riju.
Kako ćemo dalje, u utorak će odlučiti UO HRS-a. Nakon Rija produljio je povjerenje stručnom stožeru, dao mu novu veliku priliku za popravak. Sada se ne čini da će biti tako. No, nikad se ne zna. Bilo je i neopozivih ostavki dosad, pa ništa... Kod njih je sve moguće.
I sada se postavlja pitanje o mogućem nasljedniku Babića, a nitko nije planirao da bi do toga uopće moglo doći kada je dobio povjerenje. Kao prvi i najveći favorit već je iskočio Lino Červar, a zanimljivo njegov bi pomoćnik trebao biti Slavko Goluža. U toj kombinaciji već su radili, a Červar je objasnio i kako mu bi bio problem napustiti Makedoniju. Javnost spominje i Veselina Vujovića, ali on je nedavno u Sloveniji potpisao četverogodišnji ugovor.
Odlučivati o tome godinu dana prije Eura nije lako. No, imali smo mi i kraćih slučajeva uoči Atlante i Portugala pa su priče postale bestseleri. Dakle...
Recite što mislite i potpišite to!