Paraplivač Kristijan Vincetić (28), 2015. godine svjetski rekorder na 800 i 1500 metara slobodno, postao je sedmi putnik za Paraolimpijske igre u Tokiju početkom ovog mjeseca. No, Kristijan je, baš poput svih drugih sportaša koji su se trebali pripremati za Japan, kod kuće i ne trenira.
Kako Kiki gleda na odgađanje Olimpijskih i Paraolimpijskih igara za sljedeću godinu?
"Realno, mislim da to nikome od sportaša ne odgovara. Ožujak je, svi smo već debelo trenirali za Tokio, pogotovo neki koji su u travnju i svibnju još imali neke kvalifikacije. Nekako je to iznenada došlo, kao da je netko ugasio. Jednostavno, od ponedjeljka, jer mi Hrvati sve volimo započinjati od ponedjeljka, došla je odluka o karanteni, ne može se više trenirati, raditi, onda sljedeći ponedjeljak više se ne možete kretati po gradu... I znate što, to prije svega nije dobro za zdravlje, tako ja na to gledam, najednom prekinuti s treninzima. Zato i kruže internetom snimke sportaša koji kao nešto treniraju doma, pozivamo ljude da ostanu doma..."
Gdje vi trenirate, na bazenu ili doma?
"Bazeni ne rade, iako sam negdje vidio da su tražili da ipak budu u funkciji za određenu skupinu sportaša. Ali, ništa od toga, i slažem se s time, još tako malo znamo o tom virusu, kako se prenosi. Pričali su neki da s vodom u bazenu ne bi trebalo biti problema, klorirana je, ali, ipak, nerijetko se znalo dogoditi da nešto pokupim u bazenu, kakvu virozu ili slično, iako se to može pokupiti bilo gdje. Bude nas puno u jednoj stazi, nije to baš tako jednostavno, nemam cijeli bazen samo za sebe."
I, što sada?
"Trebali smo imati Europsko prvenstvo u svibnju u Portugalu, i to je otkazano, a priča se da bi se prolongiralo za srpanj. Iako, čisto sumnjam, jer ako ne budemo mogli trenirati u svibnju, onda nema smisla ni natjecanje u srpnju."
Za vas iz vodenih sportova govore da najbrže ‘atrofirate’, da najbrže izgubite formu i da vam se nakon dulje stanke teško vratiti u pravi ritam.
"Ja sam bio bolestan u veljači pet dana i, kada sam se nakon toga pojavio na bazenu, jako sam se čudno osjećao. Mi imamo taj neki osjećaj za vodu koji stvaramo, pa je već i pet dana velika stanka nakon koje se drugačije osjećamo u vodi. Znate i sami, treneri se jako ljute kad propustimo trening ili dva, a kamoli tjedan, ili u ovom slučaju puno više. Ovo je za sve nas novo, vidjet ćemo kako će ispasti na kraju."
Ima li to kakve sličnosti s povratkom nakon ozljede?
"Imao sam 2012. godine ozljedu ramena, koje sam tada operirao, pa sam imao tri mjeseca oporavka. Ali, onda sam barem mogao izaći iz kuće, sada ne mogu ni to. Ni u dućan ne mogu bez bojazni da nešto ne primim, da se ne zarazim."
Imate li kakva saznanja o tome hoće li se nakon ovoga revidirati liste za Olimpijske igre ili oni koji su do odgode bili sigurni putnici ostaju i nadalje?
"Teško pitanje. Ali, mislim da će se samo produžiti kvalifikacijski period, da su oni koji su već stekli pravo za Tokio i nadalje sigurni putnici. Zapravo mi sve ovo izgleda poput nekog velikog resetiranja svijeta. Vidjeli smo da stvari nisu bezazlene, korona pa potres... Idemo sada svi od nule, pa što bude. Ako i dogodine ne bude neka pošast, poplave ili slično..."
Vi ne trenirate, a vaša zaručnica, također paraolimpijka, stolnotenisačica Anđela Mužinić, ima li barem ona bolje uvjete?
"Nije ni kod nje bolje. Doma smo, u Dubravi, zajedno treniramo koliko možemo. Ni ona nema pravo ulaska u dvoranu, jer su svi objekti zatvoreni. Ne možemo ništa protiv toga, sjedimo doma i radimo koliko možemo. Šteta što kuća nije malo veća, pa da barem njoj nabavimo stol za stolni tenis, da može lakše trenirati. Ona bi stol mogla donijeti doma, ja bazen ne mogu, jedino da ga iskopam u dvorištu. Kada mi je pak premala", smije se Kristijan, koji ni u ovoj situaciji ne gubi smisao za humor.
Kako Anđela i Kristijan ipa treniraju u ovoj situaciji pogledajte u videu: