Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li se na kraju utakmice sa Slovenijom video tehnologijom odlučivao konačni rezultat da je u pitanju bio netko drugi a ne Nijemci. Činjenica je da njemačkom izborniku Prokopu očito ništa nije bilo sumnjivo kada je došao čestitati protivniku, ali su neki njegovi igrači na terenu odmah reagirali prema sucima upozoravajući ih na to što se dogodilo.
Video tehnologija danas postoji svugdje u sportu, a u rukometu tek pokušava zaživjeti, svidjelo se to nekome ili ne. U ovom slučaju Sloveniji se baš i nije svidjelo, makar su činjenice činjenice i treba ih poštovati.
Njemačka nije zaslužila taj bod protiv Slovenije, ali ne zbog video tehnologije, nego zbog katastrofalnih pogrešaka litavskih sudaca, koji su prešli granicu dobrog ukusa, a finale svega što se počelo događati nakon visokog vodstva Slovenije bilo je isključenja Kavičnika bez da je taknuo protivnika, a onda i slovenske klupe (Šerbec) zbog prigovora, koji uopće nije treba biti prigovor da nije bilo pogreške. Umjesto da kazne sebe i priznaju pogrešku, suci su duplo kaznili Sloveniju.
Zanimljivo, tada nikome od sudaca i zapisničkog stola nije palo na pamet da u tom trenutku pregleda video i vidi da se nije dogodilo apsolutno ništa, a na kraju su ga pregledavali punih deset minuta, valjda ni sami ne znajući što traže dok nešto nisu našli. Tu se može govoriti o namjeri.
Ono što je bitno naglasiti je činjenica da se EHF odlučio za video tehnologiju kao pomoć sucima i službenim osobama, ali nije napravio puno važnih predradnji da bi ta video tehnologija funkcionirala kako treba i da ne bi ostavljala repove koji sportu ne trebaju. Skupa stvar se ne može raditi amaterski.
Posao profesionalcima
Sigurno ste puno puta vidjeli da se snimke pregledavaju u košarci, hokeju, NFL-u, pa čak i u nogometu, ali nikad niste vidjeli da to čine suci uz pomoć nekih osoba, da svi stoje na hrpi, da se pokrivaju crnim pokrivačem da bi se vidjelo što se uopće dogodilo. EHF je morao, ako se odlučio za to, obučiti ljude kako ih je pokušao obučiti i u masu drugih slučajeva, odrediti profesionalce i utvrditi proceduru kada i kako tko uopće ima pravo tražiti pregled video snimke. I naravno, koliko to ima pravo učiniti tijekom utakmice.
Rukomet je sport kontakta, stvari se događaju iz sekunde u sekundu. Samo u posljednjih osam sekundi susreta Slovenije i Njemačke imali smo tri akcije, no, sve to ne smije završiti na način kako je završilo.
To što se dogodilo na kraju sa Slovenijom, nije se smjelo dogoditi a da suci odmah ne sankcioniraju jer su to jednostavno morali vidjeti i zaustaviti prije bilo kakvog video pregleda. Za to ne treba video tehnologija. Ako jedan od 12 najboljih europskih sudačkih parova to ne vidi...
U ozbiljnim ligama i natjecanjima za video tehnologiju se koriste stručnjaci, koji imaju posebne sobe i audio vezu sa zapisničkim stolom. Suci u buci koja se događa u dvorani za to imaju slušalice, ne razgovaraju s ostalima, nego slušaju činjenice koje im se prikažu i onda na osnovi toga donose odluku.
Svatko ima pravo pogriješiti jer pogreške su sastavni dio sporta. I ne smije se dogoditi da od toga nastane cirkus kakav je nastao, jer je to slika koja ne priliči sportu koji želi biti ozbiljan.
Tenzije treba smiriti i prestati od rukometa raditi cirkus kad kome paše. To se, naravno, odnosi i na Nijemce jer dobro se zna koliko su moćni, što su u stanju. No, nemaju pravo time terorizirati ostale, čak ni kada im EHF to dopusti.
Dakle, treba transparentno objasniti publici, zbog koje se sve događa i koja kupuje karte da bi navijala za svoju momčad, tko zove pregled snimke, koliko ga puta jedna strana tijekom utakmice ima pravo pozvati, tko servira dokaze, a tko donosi odluku i kako tu odluku objavljuje. Nisu Amerikanci budale kada sucima na NFL-u ozvuče sve da bi se čulo što i kako odlučuju. To sve ima pravo vidjeti i čuti i publika.
A publika pred malim ekranima i u Areni Zagreb u ponedjeljak nije imala pojma što se događa. Jedni su tvrdili da je kazna zbog skidanja dresa, drugi da je vrijeme isteklo, treći da se blokirao posljednji napad Njemačke iz središnjeg kruga...
Pravila posljednje minute su drastična, sigurno su utjecala na promjenu rukometa, ali ta se pravila ne smiju zloupotrebljavati, nego trebaju služiti da bi se rukomet zaštitio. I pravilo pasivnog napada ostavlja prostora, pa čak i onaj dio o šest dodavanja jer udarac lopte u pod nije dodavanje, a trebalo bi biti, zar ne?
Možda treba treći sudac
Rukomet je jako ubrzao i nekad se postavlja pitanje jesu li uopće dovoljna dva suca da poprate sve što bi trebalo na terenu. Dok se igrači mijenjaju tijekom susreta, za suce nema zamjene, oni svojih 60 minuta rade u komadu. E, sad, EHF je taj koji na tom planu treba donijeti neke odluke jer te odluke nešto i koštaju, no, bez tog razvoja problemi koji postoje danas će se ponavljati i neće im biti kraja.
Glavni je problem izgubljeno povjerenje jednih u druge, a njegovo vraćanje stvar je procesa, razgovora, odnosa u kojima nema manje vrijednih. Kada dosegne tu razinu, rukomet će se riješiti problema ove vrste. Dotad ćemo imati to što imamo danas.
Povjerenje se ne vraća video tehnologijom, nego nečim puno važnijim. Što se na videu ne vidi.