Hrvatski vaterpolisti će za osvojeno zlato na nedavnoj kontinentalnoj smotri u Zagrebu od države dobiti 27.000, a ne 60.000 kuna, kako smo našom pogreškom objavili u jučerašnjem broju SN. Naime, vodili smo se podacima iz Vladine Uredbe o kriterijima za dodjeljivanje državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća od 12. travnja 2007. Pogreška je u tome što je u međuvremenu, dakako, rebalansom proračuna ta svota i više no prepolovljena.
Konkretno, svaki igrač reprezentacije prvaka Europe u kolektivnom sportu, za zlato dobiva od države 27.000 kuna. Izbornik i svaki član stručnog stožera pak, temeljem Uredbe, imaju pravo na 16.200 kuna.
Ovim demantijem se ispričavamo onima koje su prvotne brojke možda zavarale, duhove uznemirile (a jasno da je odmah bilo i takvih iz nekih nacionalnih saveza).
Međutim, svjesni teškoće novčanog trenutka u kojem se država i društvo nalaze, ipak se usuđujemo iznijeti osobni stav. Ovakav potez Vlade RH o smanjenju državnih poticaja najboljima, onima koji osvajaju medalje, onima koji proslavljaju ovu državu po svijetu odašilje samo jednu jedinu poruku.
- Ozbiljno ću razmisliti hoću li primiti ovakvu nagradu. Ne zbog iznosa, nije to u pitanju, već stoga što je to ipak ponižavanje. Takav tretman sporta u nas.
To su riječi izbornika Ratka Rudića. Istina je da je Vlada RH u primjeru vaterpola spasila EP u Zagrebu sponzorstvom tvrtke Janaf, ali činjenica je i to da gotovo 20 godina u ovoj državi niti jedna vlada nije razradila detaljan kriterij praćenja, poticanja, razvijanja sporta, pa onda i nagrađivanja zaslužnih.