Trening, trening i samo trening. I tako negdje od sredine prosinca. Sve do četvrtka i bonace, koja je smekšala Jozu Jakelića i svojoj je "bandi" dao slobodan dan. Dan uoči Velike nagrade Mornara, posljednje provjere prije Europskog prvenstva olimpijske klase ILCA7 u - Andori. Ne, nije pogreška, nije državica na vrhu Pireneja, nego je Andora gradić u Italiji, na Ligurskom moru, geografski se smjestio točno između Genove i Nice.
Najbolji sportaš Hrvatske u 2022. godini po izboru Hrvatskog olimpijskog odbora, Filip Jurišić, potpuno spreman čeka sva iskušenja u ovoj i sljedećoj godini svjestan da se približava vrhuncu svojih kapaciteta. Sve skupa bi trebalo kulminirati na Olimpijskim igrama, a za jedriličare to nije Pariz nego – Marseille, tamo će oni jedriti. Marseille je Jurišić već sasvim solidno upoznao, nekoliko puta je bio tamo, pa čak i kad je u Japanu 2021. godine Tonči Stipanović osvojio svoje drugo olimpijsko srebro. Da, Jurišić je upućen u tajne toga regatnog polja, ali hoće li tamo jedriti kao olimpijac ostaje za vidjeti. Za otprilike nešto više od godinu dana past će odluka tko će ići tamo između dva sjajna jedriličara Mornara. Na Olimpijskim igrama, naime, jedriti može samo – jedan.
- Naša filozofija jest da ćemo do samoga kraja biti fokusirani i predani onome što radimo, te da će na Olimpijske igre ići onaj tko može osvojiti medalju. U kolovozu nas čeka Svjetsko prvenstvo u Nizozemskoj, pa je sljedeće godine u siječnju Svjetsko prvenstvo u Australiji, a u travnju je Svjetski kup u Hyeresu. Kako sada stvari stoje, od te tri regate ćemo oba uzeti dva najbolja rezultata i tko je bolji, ići će na Olimpijske igre.
A kakav je "suživot" između njih ususret ovom kvalifikacijskom periodu? Uglavnom slušamo da je sve idilično i nemamo razloga sumnjati, ali ovo će biti borba "tete a tete", da budemo u francuskom duhu kad će Igre tamo biti održane. Filip je iz godine u godinu sve bliži Tončiju po rezultatima, nije on više mladić koji dolazi, nego ima i medalje. Postao je žestoka konkurencija.
- Rekao bih da smo prvu fazu već odavno stavili iza sebe, neko navikavanje jednog na drugog. Njemu nije bilo lako u smislu da sam sada i ja tu, a meni se nije bilo lako dizati uz njega. Kao i u svemu, ima pozitivnih i negativnih strana. Trebalo je sljubiti dva karaktera, gurati u istom cilju. Kažem, ta je faza iza nas, rivalstvo postoji i mora postojati, ali ljudski je sve super, prijatelji smo i to ćemo ostati.
Spomenuli smo "bandu" u uvodu, fantastičnu skupinu jedriličara koje je okupio trener Jakelić. Trenutno su u njoj kao starosjedioci Stipanović i Pavlos Kontides, naravno, tu je Jurišić, braća Jonatan i Benjamin Vadnai iz Mađarske, Segawa Kazumasa iz Japana, Rus Sergej Komisarov i Alessio Spadoni iz Italije. Takav koncept treniranja osmislio je Jakelić, međunarodni tim koji će tako parirati neusporedivo moćnijim federacijama Australije, Velike Britanije, Francuske…
- Po broju medalja, trajnosti i strukturi mislim da smo svjetski tim broj jedan.
Na papiru to ovako izgleda: Stipanović ima 10 velikih medalja, dva olimpijska srebra i četiri titule europskog prvaka, Kontides je na 9 medalja, prvi sportaš Cipra s olimpijskim odličjem (srebro iz Londona 2012. godine), najbolji svjetski jedriličar 2017. godine, dvaput svjetski prvak i dvaput europski prvak. Jurišić ih je počeo hvatati, srebro s europskog prvenstva 2021. i bronca sa svjetskog prvenstva prošle godine.
- Najveći rivali nas respektiraju, zbilja smo poseban tim. Takav model je prisutan u biciklizmu, ali u jedrenju je to nesvakidašnja situacija. Takav koncept nije bilo lako nametnuti, Jozo je u tome uspio. S tim međunarodnim miksom smo dobili na širini, a o karakteru svakog od nas moglo bi se puno toga napisati. Prirodno je da neki otpadaju, neki dolaze, ali srž tima je očuvana. Siguran sam da je Jozo ponosan na nas. Imamo trenutno juniore koji se žele priključiti, gledaju u nas kao u… Ma, malo je nezgodno pričati o sebi, o nama, ali mi smo u jedriličarskom svijetu kao Real Madrid ili Barcelona u nogometu.